- Sve do pada autobusa sam bila svjesna. Kada smo izašli iz tunela, pored mosta bio je parkiran bijeli automobil. Pored ograde je bilo i jedno dijete. Ja sam kroz prozor posmatrala prirodu kada je vozač odjednom naglo zakočio. Nedugo zatim počeli smo da padamo. Povikala sam „Mi idemo dolje, padamo“, i tada sam zatvorila oči. Pomislila sam da umirem, ispričala je Mešter.
Nakon pada je izgubila svijest, a kada je uspjela da otvori oči ležala je na stomaku na litici.
- Rekla sam „Ja sam živa“, ali nisam mislila da ću izdržati bolove. Pogledala sam oko sebe i mislila sam da su svi poginuli, dodala je Rumunka.
Iznad sebe, kako je opisala, vidjela je liticu na kojoj su bile polomljene grane, blato i krv. Mešter je kazala i da su u toku vožnje više puta opomenuli vozača da uspori.
- Nekoliko minuta prije pada autobusa putnici i vozič su zamolili vozača da uspori, ali to nije učinio. I ja sam mu rekla „Molim Vas, usporite“. Odmah zatim smo izašli iz tunela i survali se niz liticu, kazala je Mešter.
Ona je dodala i da je pravo čudo da je u takvoj nesreći bilo preživjelih.
- Sada mogu da kažem da Bog postoji. Čudo je da smo živi. Nisam gledala sve fotografije sa mjesta nesreće, ali je bilo strašno. Taj prizor nikada neću zaboraviti. Ko je mogao pokušao je da pomogne drugim ljudima da izađu iz autobusa. Krv je bila na sve strane, opisala je Mešter.
I ona, kao i ostali preživjeli putnici i njihove porodice, ali i ostali Rumuni, iskazala je veliku zahvalnost Crnogorcima koji su im pomogli kobnog dana.
- Ja nemam riječi. Nemam riječi za Crnogorce, niti za nekoliko naših Rumuna koji su bili u mogućnosti da pomognu onim koji su bili više povrijeđeni. Odmah je veliki broj njih došao da nam pomogne i pružili su sve što nam je bilo potrebno. Zaista, veliko im hvala, kazala je rumunka.
U nesreći u kanjonu Platije stradalo je 18 turista iz Rumunije, a 29 je teže povrijeđeno.
Izvor: dnevnenovine
