Komentar

ŠUKOVIĆ: File u pogrešnom fajlu


Druga “Speak Up“ konferencija, održana u Briselu, prošlog četvtka, trebalo je da bude neka vrsta tumor markera slobode medija na Zapadnom Balkanu i Turskoj, ali i svojevrstan konzilij za liječenje sistemskih poremećaja koji guše slobodu govora na ovom prostoru. Pred oko 400 učesnika, uglavnom novinara i NVO aktivista, tridesetak panelista pozabavilo se raznim aspektima teme, a uvodnu i završnu riječ dao je domaćin skupa, povjerenik za proširenje EU Štefan File.
ŠUKOVIĆ: File u pogrešnom fajlu
Darko Šuković
Darko ŠukovićAutor
Antena MIzvor

 

Prvi i najvažniji utisak je da se u dramatičnoj nesrazmjeri govorilo o pravima i obavezama novinara i medija! Njihova je sloboda i nezavisnost, sasvim jasno i logično, akcentovana kao neophodan uslov postojanja demokratskog društva. Ali je, sasvim neopravdano i zabrinjavajuće, tek sporadično pominjana odgovorost za javnu riječ i opasnost od zloupotrebe medija?! Ponoviću ono što sam kazao na skupu:“Loše je da za svete krave proglasimo novinare, a ne novinarstvo“! Poruka je, valjda, bila jasna - slobodan novinar mora biti rob profesionalnih standarda! Da bi zaštitio druge od sebe!!!

Još jedan princip, po mom sudu, tretiran je opasno pojednostavljeno! Ubjedljiva većina učesnika u raspravi fokusirala se na pravo medija da kritikuje rad vlade, kao ključnu odrednicu nezavisnog novinarstva. Ali, gotovo je izostalo upozorenje na ono čemu i u Crnoj Gori svjedočimo skoro dvije decenije - postojanju antivladinih glasila, koja su, istovremeno, puko sredstvo za ostvarivanje političkih i biznis interesa njihovih vlasnika. Glasila koja se samodefinišu kao nezavisna, dok njihovi urednici i vlasnici otvoreno UČESTVUJU u političkom životu države! Zakonomjerno je, onda, dominantan sadržaj tih medija propaganda politike vlasnika, upakovana kao nezavisno, „antirežimsko“ novinarstvo.

Konačno, trougao koji guta profesionalne standarde, ali i ljudske sudbine, halapljivije od Bermudskog, zatvara potpuno iščašen odnos ka „istraživačkom novinarstvu“. Iako je najavljeno da će Brisel uvesti nagradu za „izvrsnost“ u istraživačkim novinarskim poduhvatima, praksa pokazuje da u EU i međunarodna esnafska udruženja ne da nijesu gadljiva, nego nagrađuju tekstove nastale po „principu poštanskog sandučeta“: neko redakciji dostavi materijal, koji osvane na naslovnici, a da, najčešće, novinar nije ni pokušao da provjeri je li sadržaj istinit!?

Šta je motiv za tako redukovan pristup temeljnim vrijednostima novinarstva? Utisak je, namjera da se tzv kritičko novinarstvo pretpostavi pouzdanoj informaciji!? Još jasnije, da se favorizuje uticaj medija iznošenjem stavova, a zanemari pravo građanina da sam zaključuje na osnovu poštene informacije!? “Komentar je slobodan, činjenice su svetinja”, bazični je moto profesionalnog novinarstva! Striktno poštovanje novinarskih standarda, međutim, često ne ide na ruku onome ko ima političku moć. Možda je gruba, ali analogija stoji: sloboda govora jednako je često izgovor za kršenje novinarskog kodeksa, kao što je borba protiv terorizma alibi za ograničavanje ljudskih prava! Slobodno novinarstvo može biti shvaćeno jedino kao PRAVO na objavljivanje istinitih informacija i necenzurisanih stavova. Objavljivanje laži i poluistina, tekstova u kojima se ne poštuje prepostavka nevinosti i dostojanstvo ličnosti, nije sloboda, nego zloupotreba profesije i medija.

No, sasvim plitko i opasno po budućnost novinarstva, ali i cijelog društva, na konferenciji u Briselu dominiralo je stanovište koje za ključni kriterij kvaliteta uzima poziciju glasila prema vlasti! Još gore, bilo je očigledno da na toj osnovi postoje afiniteti, a možda i više od toga, između nekih ovdašnjih medija i važnih ljudi u Briselu! Štefan File je sa iznenađujućim manjkom dobrog stila poentirao na činjenici da je „Pobjeda“, (ispostaviće se baš kao i „Monitor“) pogrešno interpretirala dio kolumne u „Vijestima“.

Kao da u nekim kancelarijama EU ili UN postoji potreba da se, posredstvom uslužnih glasila, saopšte stavovi koji se ne mogu iskazati zvanično?! U tom procijepu stvaraju se, utisak je, neprincipijelne koalicije između dijela medija I pojedinih centara moći. Prvi postaju glasnogovornici drugih, koji im, zauzvrat, daju svakovrsnu podršku, finansijsku i političku nadasve.

Model, međutim, ima krupnu falinku. Dvodecenijska nesmjenjivost crnogorske vlasti dobrim dijelom počiva i na neprofesionalizmu glasila koja se na mnogim inostranim adresama uzimaju za “kritička i slobodna”. Investiranje u njih pokazalo se kao kontraproduktivno – više štete nanose društvu, nego režimu! Ako je rezon, šta nas briga, nećemo mi živjeti u Crnoj Gori, jeziv je. Prije sljedeće konferencije, u Briselu bi morali da prepoznaju ko se zaista u Crnoj Gori bavi novinarstvom, a kome mediji služe kao batina u ruci njihovih vlasnika i povezanih partija.

 

Darko Šuković

ANTENA M

Portal Analitika