Trinaestojulska nagrda

Piše: Mihailo RADOJIČIĆ

Svuda u svijetu, nacionalno priznanje  najvišeg ranga - pa tako i Trinaestojulska nagrada u Crnoj Gori - dodjeljuje se stvaraocima prvoga reda koji su svojim djelom u datom periodu zadužili svoju zemlju. Ove godine je ta nagrada data onima koji bi se najrađe od Crne Gore razdužili za vazda  i za to se zauzimaju oduvijek. To razduživanje Crne Gore o njenom trošku je toliko dugo prisutno u njenoj sveukupnoj nacionalnoj i naučno-kulturnoj politici da je na kraju moralo biti nagrađeno nacionalnim priznanjem najvišeg ranga. Ko će imat, u finalu, mudah da u ime parlamenta kao uručilac  srdačno stegne ruku razdužiteljima Crne Gore te da im čestita na postignutim rezultatima i poželi im dalji uspjeh u radu?

Bruka prvog reda: Poslednja 13-julska nagrada bi bila  nacionalna bruka prvoga reda da se na slične postupke nijesmo svikli, pa ih primamo sponatano kao običaj. I iz drugih razloga moralo je doći do ovoga!

Kulturno naučni učinak pojedinca se mjeri statističkim činjenicama tipa: Izašla je knjiga toga i toga, i predstavljena je tada i tada, tu i tu... Bili su prisutni ti i ti i o noj su rekli to i to...itd...Bez kritičkog pristupa i suštinske analize govorili bi svjesni samozvani znalci čije kritičko djelo nikada nije izašlo na viđelo. Ilustrativan je primjer akademskog vajara Miodraga Šćepanovića koji je u svjetskoj konkurenciji dobio prestižno priznanje Pariskog salona. Jedva je procijeđeno neko nemušto slovo u CG o njegovoj umjetnosti...I ne umiju, a očigledna je i zavist na njegov domet. Tih dana kad je zazvonila vijest da je u postojbini Rodena jedan crnogorski skulptor zamirita prvu nagradu na Javnom servisu (RTCG) emitovana je emisija o jednom narodnom kamenorescu koji od crnogorskog kamena proizvodi srpske gusle. To je znakovit nivo poznavanja i prepoznavanja kulture u Crnoj Gori.

Naše navike: Njegošu je 200 godina od rođenja. Ovogodišnji Sajam knjiga u Podgorici od početka se organizuje pod srpskom jurizdikcijom. Potpomaže ga nadležno ministarstvo i Glavni grad ali u ime naznačenog jubileja o Njegošu niko na otvaranju  nije zucnuo. Izogovaran je Krleža. I zamislite, na to nije bilo niti jedne reakcije. Nama je prevelik Njegoš! Za nas je dosta deminutiv od njega, Njego. Za Njega se otimaju i susjedi. Iako je jubilej u toku, prosrpski Trg pjesnika u Budvi nije započeo s posvetom djelu i prahu velikana. Ni spomenut nije. Trg je otvorila srpski diplomata Vida Ognjenović ali ne u povodu Njegoša ili eventualno njenog scensko literalnog djela, već u povodu 600 godina manastira Praskvica. Kakve veze ima Trg, teatar i manastir, ukoliko režiju ne potpisuje Risto ili njegovi učenici? Dojada bi bilo da se pridigao Mitrofan Ban ili neko ko je prisluživao kod Amfilohija.

Ministarstvo za kulturu CG se ne miješa u unutrašnje stvari kulture svoje države no djeluje personalno, kod svojih podanika, da im se ugodi i ne izađe iz volje. Ministarstvo se nije ni glasnulo povodom bručenja nacionalne nagrade. Za vjerovat je i da su neinformisani jer toliko toga pored njih protekne a oni zatečeni. Da su u toku, reagovali bi na one vajne parlamentarce koji su užirili ovakav žiri za najveću državnu sramotu. Evo šta žiri veli o slavodobitnicima ’’13 jula’’:

Naši laureati: Politički teoretičar i profesor Radule Knežević nagrađen je za knjige „Politička kultura“ i „Politička teorija anarhizma“. ’’Žiri cijeni poglavlje knjige pod naslovom Politička kultura slobode’’. Dakle, čovjek je nagrađen najvišim nacioanlnim odličjem za- „poglavlje”. E žirirajte sad pamet žiriju. Gospodinu Kneževiću šira porodica ne zna da je naučnik a odjednom je banuo u vrh naučne misli o anarhizmu (crnogorski Prudon).Pa žiri nastavlja: „Ta teorija je najjasnije istakla posljedice koje nastaju iz dominacije države nad društvom”. Ovo je već za nagradu! Žiri je zaista pokazao kakve su posljedice kad neko društvance  zadominira nad državom. Dalje citiranje vrijednosnih sudova žirija je besmisleno.

O Iliji Lakušiću ekonomisti iz L. Rijeke (po vokaciji srpski pisac iz Crne Gore) žiri kaže: ’’Za Iliju Lakušića poezija predstavlja esencijalni odgovor na brojne egzistencijalne izazove’’. (Sad imamo i srpskog Sartra u CG). Po čemu je bitno, šta poezija predstavlja autoru? Bitan je valjda (ali žiriju nije) pjesnikov doprinos umjetnosti poezije. Dakle, žiri nagrađuje Lakušićevo osjećanje za poeziju a ne njegovo djelo.

Književnik i književni kritičar Gojko Čelebić nagrađen je za knjige ’’Vjetrenjače Evrope“ i ’’Dostojevski i Zapad“.

Žiri veli: „Vjetrenjače Evrope predstavljaju ambicioznu i uspjelu studiju o modernom romanu, kao i o njegovoj recepciji na dominantnim evropskim jezicima u dijahronijskoj ravni, osobito u krugu Južnih Slovena, s posebnim naglaskom na Crnu Goru i ovdašnji doživljaj, kako autor smatra, možda i najveće umjetničke tvorevine moderne svijesti evropskog romana”.

Koja je ovo kriva Drina od stručne anlize!? O knjizi „Dostojevski i Zapad“ žiri piše: „Čelebićeva studija pokriva i cjelokupno čitanje ruskog klasika kod nas u posljednjem stoljeću”. Ovo bi moglo da znači da Dostojevskog treba zaždit u ćošak a čitat samo Čelebića jer on čita u ime svih!!! Ovaj nalaz više govori o stanju žirija nego pisca. Zatim nastavlja: ’’Takođe treba naglasiti i činjenicu da žiri u ovim dvijema studijama iz oblasti književne kritike, pored nacionalnog crnogorskog, prepoznaje i pečat evropskog duha.’’ (Đe nađoše  ”evropski duh” kad je  G.Čelebić  crnogorski vanzemaljac-Vizantinac a ti su izumrli i đavoljega nema u Evropu) „To ga je”, naglašava žiri, „takođe preporučilo za ovogodišnjeg dobitnika Trinaestojulske nagrade”.

O predsjedniku žirija najbolji je svjedok fotka. Držanjem liči na Kim Džon Ila u pretposljednjoj fazi vlasti a stav mu pojačava i članstvo u čuvenoj i nikad prežaljenoj CANU.

P.S. Neki Crnogorci će, u znak protesta, vratiti državi najviše priznanje ali prije toga država treba da prizna da vraća Crnu Goru onima koji su bili i ostali protiv nje. Činom ovakvog nagrađivanja sa Crnom Gorom ne raspolažu više oni koji je hoće već oni koji je neće.