Piše: Bratislav KOKOLJ
Veo tuge prekrio je nebo ponad Crne Gore uoči, kako najaviše, noći najsnažnijeg mjesečevog sjaja u ovoj deceniji. Zlokobni drum kroz kanjon Morače, možda po hiljaditi put u tačno pola stoljeća svog postojanja, (p)ostade ukleto mjesto smrti mnogim saobraćajnim nesrećnicima. Od juče i (zasad) 18 rumunskih turista.
No, i tu je bilo sreće u golemoj nesreći. Šta da je bila noć, kiša i neviđelica. Ko bio bio svjedokom i pomagačem da je bila zima i mnogo, mnogo razređeniji saobraćaj?
Srećom u jučerašnjoj nesreći, za tren oka iz kolona vozila u pomoć su pohrlili putnici, vozači, ubrzo i policija, hitna pomoć, ljekari, medicinari, profesionalni spasioci. Kroz vrletnu - šumovitu i kamenitu strminu - počela je višečasovna borba da se pruži pomoć i tračak nade da će većini nesrećnika biti spašen život.
Pristigli su i čelnici policije, saobraćaja, opštinskih administracija... No, najsnažniji, najdivniji utisak, kao odjek ove katastrofe ostaće i nezaboravna, riječima, fotoaparatima i tv kamerama zabilježena uzvišena,divotna i nezaboravna činjenica.
Satima su po čuvenoj sparini podgoričkog predvečerja, stotine ljudi je pohrlili i (ne)strljivo čekali da daju krv. E, tih stotinak i više ljudi, putem, nakon čovjekove misli, najbrži informativni fenomeni današnjice - a to su radio i tv talasi – podastrli su svijetu svoju dokazanu humanost. U cigle tri sekunde - u jednominutnim fleš-vijestima vrhunskih medijskih kuća diljem globusa -od SKY NEWS-a, RAI-a, BBC-a -do mastodontskog i neprevaziđenog CNN-a, prikazani su stpljivi, tužni i oznojeni podgorički i ini davaoci krvi. Šta drugo - nego kapa dolje!
O postupku jednog mlađanog i osionog Kolašinca koji je odbio poziv policajca da pomogne u nesreći- ne bih ovom prilikom, da ne kvarim osjećaj zadovoljstva, pa i crnogorskog ponosa što imamo tako humane žitelje - koji darodavno ustupaju koji decilitar crvene tečnosti koja daje, spasava i uveličava postojanje života!