Milena Milunović rođena je i odrasla u Nikšiću, u kome, kako sama ističe, i dalje najviše voli ljude.
Odsjek međunarodnih odnosa na Fakultetu političkih nauka završila je na Beogradskom univerzitetu. No prije završetka studija, shvata da - ukoliko misli da napravi karijeru u diplomatiji - mora usavršiti barem engleski. Tako odlazi u London, koji će gotovo dvije godine biti za nju pravo „mjesto pod suncem“.
Beograd joj je dao dva prijatelja za cijeli život, London samostalnost i disciplinu, kao i nevjerovatnu potrebu i želju za promjenama, daljinama i uvijek novim i različitim.
Iako se spremala za svijet diplomatije, u njega nije ušla. Ili - nije još uvijek. Ali, kroz poslove koje je radila, shvatila je da su marketing, organizacija i odnosi sa javnošću ipak njena najveća profesionalna strast. Vodila je i koordinirala veliku ekološku kampanju Ministarstva održivog razvoja i turizma Ekološka nit koja spaja. Ipak, do sada je najponosnija na organizaciju i koordinaciju Otvorenih dana nauke - festivala nauke, koji ove godine slavi svoj treći rođendan.
Za Portal Analitika još najavljuje kako su pripreme za ovaj izuzetan događaj već uveliko u toku, pa obećava da će krajem septembra u Crnoj Gori biti velika imena iz svijeta nauke, ali i puno drugih, različitih zanimljivih sadržaja.
Luda je za putovanjima i nema tog mjesta na ovom svijetu koje ne bi voljela da posjeti. Ide pješke gdje god je to moguće. Obožava skijanje i udare adrenalina koji joj donose prolasci kroz kanjone i paraglajding. Voli dobre knjige i predstave. I dodaje: „Imam oko za sve što je neobično, rijetko i lijepo“.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Ljetnji raspusti u Kotoru i zimski na Žabljaku, okupljanja na selu kod babe i djeda, radost kada tata dođe iz inostranstva i donese pun kofer slatkiša, koje nikada do tada nijesmo probali. Tu radost je teško opisati! Zato je divno bilo biti dijete, ali svako vrijeme valjda ima nešto svoje.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- To što mislim svojom glavom. Što iz dana u dan sve više znam o sebi i svemu oko sebe.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Dizajn. Ali nekako vjerujem da ne mora da znači da će to tako i ostati.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- To što za najbliže imam najmanje strpljenja i razumijevanja.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Najviše - ljudskost, jer na nju sve rjeđe nailazimo, ali i iskrenost, odgovornost, hrabrost i pozitivan duh.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- To vam sad ne mogu reći. Puno toga još moram da uradim, a onda možda - za nekih dvadesetak godina - moj odgovor na ovo pitanje bude imao smisla.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Ne bih nikada preko telefona nekom opisivala sebe. A ako bi baš morala, onda bi to prepustila roditeljima i braći, Kaći, Nasji, Dačici, Ivani, Milici.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Crnogorski nar, i to onaj divlji, negdje na obroncima iznad Kotora. I sladak i ljut, ljekovit.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Da letim, ali bez bilo kakvih pomagala. Mada, kojom brzinom nauka danas napreduje, vjerujem da ćemo za tridesetak godina svi biti u prilici da imamo gotovo sve moći koje su nekada krasile super junake. Grupa američkih naučnika tvrdi da ćemo preko ultrazvuka i radiotalasa moći da gledamo kroz zidove, da se na plaštu nevidjivosti već uveliko radi, kao i na uređaju koji bi ultrazvukom liječio povrede. Ostaje nam da sačekamo...
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa Nikolom Teslom, jer je to po svemu bio poseban čovjek i genijalan um.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Provodim vrijeme sa porodicom i prijateljima. Još ako se pruži prilika za neki odlazak u prirodu, onda je nedjelja potpuno uspjela.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Bill Withers: „Ain't No Sunshine When She's Gone“
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Predstava Borisa Liješevića „Očevi su gradili“.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- U Japan, Afriku, Latinsku Ameriku... Gdje ne bih! Pitate nekoga ko je potpuno lud za drumovanjima. Tu nomadsku glad koju posjedujem, najbolje je opisao naš nikšićanin Vito Nikolić.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Razdrndane autobuse. Nekada je to bilo pravilo, ali sada bih rekla da su se stvari na tom polju značajno popravile. Prije par godina mi se čak desilo da smo moja drugarica Nasja i ja krenule iz Budve za Kotor, na karneval, i uskočile u neki bus koji je ponajviše ličio na onaj iz filma „Ko to tamo peva“. Naravno, kada je krenuo, nas dvije onako za sebe prokomentarišemo u kakvom se svemirskom brodu vozimo, a nervozni kondukter koji je, valjda, ujedno bio i vlasnik, to čuje, zaustavi autobus i izbaci nas napolje. I dan-danas to prepričavamo.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Nikome.
Čemu se uvijek obradujete?
- Putovanjima, porodici, prijateljima, dragim, kreativnim i pametnim ljudima, izazovima, zanimljivim projektima, skijanju, prolasku kroz Nevidio... Dugačka je lista, ali ono što je važno jeste da nijesam prestala da se istinski radujem onim malim i običnim stvarima.
Da li za nečim žalite?
- Što neki dragi i bliski ljudi nijesu duže živjeli.
Bez čega ne možete?
- Bez porodice, prijatelja i putovanja.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Za to što nijesam uspjela da ispoštujem jedan dogovor, ali sam javila na vrijeme, pa mi je oprošteno.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Da ne bude gladnih, bolesnih i zlih, jer ovo prvo dvoje možda nekad i iskorijenimo, treće teško.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Oprostila se zauvijek.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Putujući sa onima koje volim.
Kako biste voljeli da umrete?
- Ne od bolesti i ne iznenada.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- O tome nijesam razmišljala, a pitanje je i dal' ću ikad.
(Priredila: K.JERKOV)
