-Osim što pokušavaju neprekidno testirati raspoloženje građana Ulcinja po pitanju Valdanosa, koje je pune dvije decenije, nedvosmisleno iskazano i potvrđeno jasno i odlučno, mimo svih drugih slučajeva pljačkaške privatizacije, politički dirigovanih stečaja, devastacije prirodnih resursa i urušavanja ulcinjske privrede, država ne samo da je povrijedila imovinsko pravo građana, već je odgovorna i za njihovu ekonomsku situaciju jer je dovela bivše vlasnike maslinjaka do ekonomskog posrnuća i propasti- naglasio je Perović.
Podsjetio je da je na osnovu eksproprijacije oduzeto oko 19.000 stabala maslina porodicama i vjerskim zajednicama.
-Bez maslina su ostale 204 porodice i vjerske organizacije, iako državni organ ima samo 118 spornih dostavnica u posjedu, te im je na taj način učinjena nepravda jer su ostali i bez radnih mjesta, dostojanstva i perspektive. Obrazloženje je jednostavno- oni ne obrađuju svoje maslinjake, ne proizvode maslinovo ulje, ne iznose masline na tržište i prisiljeni su da rade neki treći posao, a pojedincima je ugrožena čak i egzistencija- naveo je Ivanović.
S druge strane, Crna Gora je u 2012. godini, po Monstatovim podacima, uvezla 390.764 kilograma konzumnih maslina uključujući i konzervirane, kao i 148.139 kilograma maslinovog ulja.
-Ako jedno stablo stare masline može minimalno roditi 50 kilograma maslina, od čega se može proizvesti osam litara maslinovog ulja, tvrdimo da je na uvali Valdanos zakatančeno 900.000 kilograma maslina ili 144.000 litara ulja godišnje. Valja sabrati to sa 35 godina i izračunati novac koji su vlasnici mogli da uberu. Ako uzmemo prosječnu cijenu kretanja maslinovog ulja od 10 eura i kilograma prerađenih maslina po šest eura, ispada da je na uvoz potrošeno 2.344.584 eura za konzumne masline i 1.481.390 eura za maslinovo ulje, dok masline na Valdanosu i dalje nastavljaju da propadaju- precizirao je Perović.
S druge strane, zbog stanja u kome se nalaze masline u Valdanosu iz godine u godinu, dovodi se u pitanje njihova sigurnost od mogućeg požara.
-Za njihovo „čuvanje“ se godišnje, privatnom obezbjeđenju plaća oko 70.000 eura godišnje. I sa tom praksom se nastavlja, umjesto da se hitno pristupi povraćaju i revitalizaciji. Opasne igre se igraju. Dokle- pita se Perović.
