Listu filmova koji ga uvek rasplaču Kolin je počeo sa japanskim filmom "Grave of the Fireflies" (Groblje svitaca) o dvoje siročića koji se bore da prežive poslije savezničkog bombardovanja.
- To je duboko emotivan film, oslobođen sentimentalnosti zbog čega je još snažniji, rekao je on.
Slijedi "E.T. vanzemaljac" (E.T. the Extra-Terrestrial) Stivena Spilberga.
- To nije toliko dječiji film koliko film o detinjstvu. Spilberg film puni tugom, konfuzijom i čudom a međuplanetarno prijateljstvo u srcu filma obraća se djetetu u svakome od nas, navodi Kolin.
Diznijev "Bambi" (Bambi) je, navodi "Telegraf", priča o "krugu života" i samo osoba sa srcem od kamena neće zaplakati uz ovaj film.
U "Umbertu D." (Umberto D.) starac i njegov pas krstare poslijeratnim Rimom. Film Vitorija de Sike gorku borbu života prikazuje kao himnu ljudskog dostojanstva.
"Divan život" (It's a Wonderful Life) Franka Kapre koji herojstvo pronalazi u običnoj ljudskoj pristojnosti savršen je božićni film, dok "Ulica" (La Strada) Federika Felinija o grubijanu i njegovoj naivnoj i nevinoj pomoćnici predstavlja možda jedan od najdirljivijih filmova neorealizma.
Diznijev "Dambo" (Dumbo) je nešto drugačiji pogled na priču o ružnom pačetu, a dio sa uspavankom je, kaže kritičar, "ubica".
Udaljeno selo postaje prozor u svijet u "Sinema Paradizu" (Cinema Paradiso) Đuzepea Tornatorea, proslavi romantičnosti filma.
Dokumentaristički "Imati i biti“ (Etre et Avoir) Nikolasa Filibera prati nježne, svakodnevne ritmove seoske osnovne škole u ruralnoj Francuskoj, dok je Piksarov "Gore" (Up) suptilna priča koja nas podsjeća da je svaki život dobro proživljena avantura.
- Nježna melanholija uvodnih deset minuta i prodorna slatkoća finala dovode nas do suza čistog zadovoljstva, piše Robi Kolin.
Izvor: b92.net
