On je kazao da Crnoj Gori ne treba formalno ispunjavanje naloga sa međunarodnih adresa već održivo rješenje koje će biti plod saglasja političkih aktera i koje će u dužem periodu potvrditi svoju validnost.
"Zato se i zalažem za što veći stepen podrške ustavnim amandmanima, a ne za usvajanje ustava tijesnom većinom koja bi imala prizvuk da je to „ustav pobjednika”, rekao je Vukčević za list Politika.
Na pitanje da li su izmjene ustava i borba protiv kriminala i korupcije dežurna tema u Crnoj Gori, ali i u Evropskoj uniji, Vukčević kaže da je kao „dežurna tema korupcija apostrofirana i redosledom u pregovaračkom procesu sa EU, jer Crna Gora proces počinje sa poglavljima 23 i 24, koja se odnose na vladavinu prava”.
To je, kaže on, u vezi i sa zahtjevom da se usvoje ustavne promjene u oblasti pravosuđa, koje će smanjiti mogućnost političkog uticaja na vršenje tužilačke, sudske i ustavnosudske funkcije.
"Ali, mnogo puta su probijani rokovi za usvajanje ovih promena, što je potvrdilo nespremnost političkih elita da ostvare istinski ustavni dijalog. Umjesto dijaloga imamo prizivanje Venecijanske komisije kao arbitra, u namjeri da se pošto-poto uvaži ono što su njene preporuke". kazao je Vukčević.
Prema njegovim riječima, zato ustavnim promjenama ne treba pristupati ishitreno.
"I u tom smislu mi novi rok za usvajanje ustavnih amandmana, 31. jul, ne izgleda realan i više liči na olako obećanu brzinu”, kazao je Vukčević.
Odgovarajući na pitanje da li se pravo u znatnoj meri ignoriše u Crnoj Gori pred dogovorima partijskih elita, Vukčević je odgovorio da dogovori partijskih elita u sferi prava sežu do te mjere da se može ustvrditi da je Crna Gora partitokratsko društvo. "A takva ocjena bi mogla važiti i za druge države našeg regiona".
"To je oličeno u sveprisutnosti politike prilikom rasprava o čisto pravnim pitanjima, u stvaranju atmosfere očekivanih sudskih ishoda, u učestalom i politički obojenom komentarisanju sudskih odluka, u pokušajima političkih uticaja na sud i svemu onome što teži da iskaže primat politike u odnosu na pravo", rekao je on.
On upozorava da je posebno uočljiva praksa potpisivanja memoranduma o saradnji između pojedinih državnih organa, koja stvara privid operativnosti i modernosti.
"Na taj način se, pored normativnog inauguriše protokolarni optimizam i uvjerenje da je nešto dovoljno propisati da bi se i ostvarilo. Suštinske koristi po pravni poredak od toga ne vidim, osim ako se pod tim ne podrazumijeva medijska promocija samih potpisnika", ocijenio je Vukčević.
