Prije gotovo 20 godina, 16. juna 1994. godine, na putovanju iz Budimpešte 23-godišnja studentskinja Selin sjedi pored Džesija, Amerikanca slomljenog srca koji je na putu ka Beču gdje treba da uhvati avion za SAD.
Džesi čita memoare Klausa Kinskog a ona kolekciju kratkih erotskih priča Žorža Batalja. Razgovor teče. Ovaj naizgled naivni početak filma "Prije svitanja" (Before Sunrise) pretvorio se u neočekivanu, pomalo kultnu, filmsku trilogiju u kojoj nema eksplozija ili superheroja, niti čak zapleta, već samo dvoje ljudi koje razgovara o ljubavi i vezama opčinjavajući tako publiku godinama.
- Uvijek kažemo da upravo filmovi koji najmanje zarade, dobiju nastavak ili prerastu u franšizu - rekao je reditelj Ričard Linklejter.
"Prije svitanja" (1994), "Prije sumraka" (Before Sunset, 2004) i najnoviji "Prije ponoći" (Before Midnight, 213) postali su ključna djela u karijeri Linklejtera i glumaca Žili Delpi i Itana Hoka.
Režiser i glumci podjednako su učestvovali u pisanju nastavaka filma.
- I naša veza se produbljuje kao i veza likova - rekao je 42-godišnji Hok za "Independent".
- Postaje složenija što se više upoznajemo. Sada smo napisali tri filma zajedno, a to je nevjerovatno intimna stvar.
Na prvom filmu glumci nijesu bili navedeni kao scenaristi.
- Kada sam prije 19 godina birao glumce za prvi film, tražio sam najkreativnije ljude koji postoje - rekao je 52-godišnji režiser. - Znao sam da će se film oslanjati na to dvoje ljudi. Ništa drugo nije postojalo. Scenario je na kraju bio samo nacrt sa rasutim idejama na kojima smo gradili.
- Na audiciji me je pitao, 'Da li pišeš' - prisjetila se Delpi. - Ja sam bila u fazonu, 'O, napisala sam scenario' a njemu se to dopalo.
U to vrijeme Hok je već napisao roman, snimio nekoliko filmova i režirao muzičke spotove. Bio je Džejms Franko svog vremena.
Glumačke karijere oboje glumaca bile su u punom zamahu. Hok je igrao u "Društvu mrtvih pjesnika" i kultnom filmu 90-ih "Reality Bites".
Delpijeva je bila zvijezda u usponu francuske kinematografije i igrala je u filmovima "Evropa, Evropa" i "Tri boje - bijelo" Kšištofa Kišlovskog.
Iako serijal najčešće porede sa filmovima Fransoa Trifoa o Antoanu Doinelu, Linklejter kaže da to nije fer jer su Trifoovi filmovi jedinstveni i stoje svaki za sebe dok trilogija "Prije svitanja" prerasta u jedan dugačak film.
Simpatično je podsjetiti se argumenata koji Džesi koristi da bi ubijedio Selin da provedu noć zajedno u Beču - "Pogledaj u budućnost za 10, 20 godina. Udata si, ali tvoj brak nema energiju koju je nekada imao. Počinješ da kriviš supruga. Počinješ da se prisjećaš svih onih tipova koje si upoznala i da se pitaš šta je moglo da se desi da si sa nekim od njih. Ja sam jedan od tih tipova".
Upravo taj monolog je zaplet naredna dva nastavka. Prvi je stigao 2004. godine, deset godina poslije dešavanja u "Prije svitanja". Selin, koja se bori za očuvanje prirode, srijeće se sa oženjenim Džesijem, koji u Parizu predstavlja svoju knjigu.
Šetajući ulicama, njih dvoje se ponovo upoznaju a film se, kao i prvi, završava sa otvorenim krajem - Džesi u Selininom stanu planira da propusti let kući.
Devet godina kasnije, Selin i Džesi su frustrirani bračni par. U skladu sa novim statusom, formula filmova je promijenjena.
- Dvije najteže stvari u vezi sa trećim nastavkom je što nema sata koji otkucava i što se njih dvoje poznaju toliko dugo da se postavlja pitanje o čemu još mogu da pričaju? - rekao je Hok.
Prvi put Džesija i Selin vidimo i sa prijateljima, a sada je njihov fokus premešten na očuvanje veze. Fanovi neće biti razočarani, piše britanski list, jer je snaga ponovo na dijalogu i sve djeluje kao da gledamo prijatelje, previše realno da bi bila fikcija.
- U filmu ona mi kaže 'Seks je svaki put isti'. Znate, to je nešto što mi i supruga govori - smije se Hok.
Linklejter je pun hvale za svoje glumce.
- To je vrsta glume za koju se ne daju nagrade, jer je ljudi prihvataju kao realnost. Ljudi misle da mi samo uključimo kameru i snimamo njihove dijaloge.
Postoji pravilo da sve troje moraju da se slože oko secnarija. - Pišemo replike jedno drugom - kaže Delpi, ali u sobi za montažu poslednju reč ima Linklejter.
- Toliko reditelja ima stav da je film njihovo čedo ali on želi da se svi u filmu osjete kao da je njihov film - rekao je Hok.
Iako su mislili smo da radnju trećeg filma smjeste u SAD, na kraju su ipak izabrali Meseniju u Grčkoj, gdje su Džesi i Selin na odmoru sa prijateljima.
Jedna od ljepota ovog filmskog serijala je što praktično svi mogu da se poistovjete sa idejom o osobi koja je "utekla".
Na kraju filma "Poslije ponoći" stoji posveta Ejmi Lerhopt. Linklejter ju je upoznao u prodavnici igračaka u Filadelfiji prije nego što je snimio svoj debi "Slacker".
Proveli su noć šetajući i pričajući i to mu je poslužilo kao inspiracija za "Prije svitanja". U realnosti, njih dvoje jesu razmijenili brojeve telefona, ali poslije nekoliko pisama i telefonskih razgovora izgubili su kontakt.
Prije tri godine Linklejter je saznao da je Lerhoptova poginula u saobraćajnoj nesreći 9. maja 1994. samo mjesec dana prije nego što su se Selin i Džesi upoznali.
