Kako računaju inostrane kompanije, isplativa je eksploatacija nafte ako je cijena na svjetskom tržištu oko 60 dolara za barel, navodi se u nacrtu Strategije razvoja energetike do 2030.godine. Imajući u vidu da je današnja cijena na verzi u Londonu oko 103 dolara, onda je jasno da je Crna Gora zbog neblagovremenog raspisivanja tendera za istraživanje nafte i samim tim nepostajanja ugovora sa koncesionarom, izgubila na desetine miliona eura. Naravno, pod uslovom da su tačne pretpostavke da u crnogorskom podmorju postoje eksplataciono isplative količine nafte i prirodnog gasa.
Naime, u Crnoj Gori se o istraživanju nafte priča odavno, ali država još nije potpisala ugovor sa budućim koncesionarom, iako je za istraživanje nafte interesovanje pokazalo 20 svjetskih kompanija.
S druge strane Bosna i Hercegovina je potpisala ugovor sa Šelom o istraživanju nafte na teritoriji te države.
Prema zvaničnim podacima, Crna Gora ne raspolaže sa rezervama nafte i prirodnog gasa.
Zbog toga se u nacrtu Strategije razvoja energetike do 2030.godine predlaže da se nastavi sa intenzivnim istraživanjima na potencijalnim rezervama nafte i gasa u Jadranskom podmorju.
- Dosadašnja istraživanja nafte i gasa u crnogorskom podmorju ukazuju na perspektivu ovog područja. Postojanje osnovnih preduslova za proizvodnju nafte i gasa u podzemlju južnog jadranskog geološkog basena je dokazano, i direktna potvrda ove činjenice je proizvodnja u albanskom, italijanskom i hrvatskom dijelu basena, piše u Nacrtu.
Kako se dodaje, od rezultata istraživanja u narednih 5-10 godina zavisi kada bi, u slučaju povoljnih rezultata, Crna Gora mogla računati na mogućnost eksploatacije sopstvene nafte i prirodnog gasa.
- Tada će biti jasni i tehničko-tehnološki uslovi, ekonomija i dinamika eksploatacije ali čak i u najpovoljnijim uslovima to se ne može očekivati prije 2020. godine. Podaci koji se odnose na podmorje značajno pokrivaju ovu oblast. Na podmorju je do sada izvšeno oko 10.000 km 2D seizmičkih profila, 4 bušotina i oko 310 km2 3D seizmičkih istraživanja. Dosadašnja istraživanja ukazuju na postojanje rezervi ugljovodonika, međutim ozbiljene procjene zaliha ugljovodonika mogu biti izvršene, tek nakon završetka faze verifikacije rezervi. A to je u najkraćem roku 3 godine od dana potpisivanja prvog ugovora o koncesiji za proizvodnju. Rizik isplatljivosti eksploatacije je uvijek u rukama naftnih kompanija. Da li će neko ležište biti komercijalno ili ne, zavisi prije svega od njegove veličine i cijene nafte i gasa na tržištu, kaže se u Nacrtu.
Sa eksplaotacijom bi se moglo početi nakon objavljivanja vijesti o komercijalnom otkriću, odnosno tokom faze razvoja ležišta. U svakom slučaju ne ranije od 3 godine od dana potpisivanja ugovora o proizvodnji. U skladu sa zakonom Crne Gore, koncesionar je u obavezi da plaća dvije vrste naknade i to naknadu za ugovor za koncesiju za površinu koju koristi i naknadu za proizvedenu naftu i gas za mjesečno ekstrakovane ugljovodonike, u količini srezmjernoj proizvedenoj i isporučenoj nafti i gasu (Royalty).
- Posebno će se računati naknada za gas a posebno za naftu. Iznosi za naknade nijesu još uvijek definisani ali se očekuje da royalty bude fiksan procentualni iznos. Donešena ja odluka da se djelatnost proizvodnje nafte i gasa dodatno oporezuje i u fazi pripreme je Zakon o superporezu na istraživanje i proizvodnju ugljovodonika. Država će razmotriti sve moguće poreske i fiskalne mjere da se ekstrakcija nafte i gasa realizuje u interesu države i njezinih građana. Okvirne troškove potrebnih investicija u istražne radove nije moguće procijeniti u trenutnoj fazi razvoja, ali iskustva ukazuju da je za fazu istraživanja po jednom ugovoru o proizvodnji potrebno uložiti oko 200 miliona dolara, piše u nacrtu Strategije razvoja energetike do 2030. godine.
