Međutim, postavlja se pitanje koliko je ljudi zaista prošlo i povjerovalo u ovaj test.
Milgramov eksperiment je možda i jedan od najpoznatijih psiholoških eksperimenata na svijetu, budući da se loše vijesti prve čuju, a ovaj eksperiment donosi neke loše vijesti o čitavom čovječanstvu. Čini se da bi 65 odsto ljudi mučilo drugu osobu, ukoliko im neka osoba od autoriteta osoba to naredi.
U Milgramovom eksperimentu osobe se uvjeravaju da će učestvovati u eksperimentu poboljšanja pamćenja, a osoba u susjednoj prostoriji, povezanoj interfonom, biće testirana na osnovu njihovog sjećanja, odnosno da će biti podvrgnuta sve snažnijim elektrošokovima ukoliko se prva osoba nečega ne sjeti.
Naravno, osoba u susjednoj sobi je glumac i uopšte nije podvrgnuta nikakvim šokovima. Ukoliko se ispitivana osoba usprotivi šokiranju druge osobe, glas koji postavlja pitanja počeće da joj izdaje naredbe prijeteći da nastavi eksperiment.
Na kraju se iz druge prostorije više neće čuti ništa, što bi ispitivanu osobu trebalo uvjeriti da je svojim pogrešnim odgovorima i istrajavanju u eksperimentu ubila nekoga.
Iako neki ljudi smatraju ovaj eksperiment pozitivnim iskustvom, a jedan ispitanik zahvaljuje što mu je probudio savjest, drugi ga smatraju traumirajućim.
Jednu ženu je na učestvovanje navela njena cimerka, koju je ova zatim "ubila" tokom eksperimenta. Naravno, više nijesu živjele zajedno.
Eksperiment je natjerao psihologe da zatraže zahtjevnije standarde po pitanju eksperimenata nad ljudima.
Rezultati ovog eksperimenta zasijenili su etičke standarde. Ispostavilo se da bi čak 65% ljudi mučilo druge ljude do smrti, ukoliko bi trpjeli neki pritisak. To je podstaklo brojne debate među psiholozima, ali i po kafanama.
Džini Peri, autorka knjige "Behind the Shock Machine", potražila je brojne učesnike eksperimenta i ponovo ispitala bilješke vođene tokom eksperimenata.
Milgramove bilješke navode da je 75 odsto učesnika vjerovalo da je sve što se dešava u eksperimentu stvarno, ali Peri procjenjuje da je reč o 50 procenata.
Ljudi koji nijesu povjerovali da podvrgavaju druge šokovima bili su voljniji da nastave eksperiment. Željeli su da vide koliko će daleko ići, dok su oni koji su ih ispitivali željeli da vide to isto.
Oni koji su zaista vjerovali da šokiraju druge trudili su se da intenzitet šokova održe niskim. Peri smatra da bi trećina ljudi odustala od daljeg šokiranja, čak i kad bi vjerovali da su dešavanja u eksperimentu stvarna.
Izvor: klix.ba
