Tim psihologa iz Rima upozorio je na to da se potreba savremenog čovjeka da sve dobije brzo i na gotovo uveliko prelila i na emotivne odnose. Pa je tako „moguće” da se u životu nađe 10 ili 50 „srodnih duša“, da bi se poslije nekoliko mjeseci shvatilo da ništa zajedničko nemamo sa tim osobama.
Ako se emocije rađaju za nekoliko minuta i ugase brzo i lako, nameće se pitanje da li je to uopšte bila ljubav?
Studije u razvijenim zemljama pokazuju da čak 80 odsto prijatelja nalazimo na poslu ili na društvenim mrežama, da titulu prijatelj lako i brzo dodjeljujemo, ali je isto tako i brzo ukidamo ako nas dotična osoba razočara.
Među njima tražimo i oslonac u najtežim životnim situacijama, partnera na putovanjima, u sportu i rekreaciji, ali i potencijalnu srodnu dušu za brak, terapeuta, kumove, sagovornike... Odnos je često u početku vrlo intenzivan, dijele se sve tajne, komunicira se po čitav dan putem telefona ili na društvenim mrežama, ali vremenom zahladi i obostrano se gubi interesovanje, jer odnos nije zasnovan na emocijama - već na pukoj potrebi da imamo nekoga uz nas.
Posljednja decenija donijela je preokret i u braku, pa tako 54 procenata parova mlađih od 40 godina brak zasniva sa kolegom odnosno koleginicom sa posla, a najčešći argumenti su da mnogo vremena provode zajedno i da su se dobro upoznali i zavoljeli.
Naravno, takvi brakovi mogu da budu vrlo srećni i uspješni posebno što iste profesije biraju slični karakteri, da se ispostavi da su zaista „suđeni jedno drugom“, ali mnogi se na taj korak odlučuju i iz potrebe da zasnuju porodicu, pa prigodnu osobu za to traže u svom neposrednom okruženju - na poslu, čak i u komšiluku.
Ekspanzija društvenih mreža još više je ubrzala upoznavanje, udvaranje, zaljubljivanje, brakove, pa čak i razvode.
Pretvorila je svaki ovaj segment u instant priču, umjesto u emotivno-romantičnu. Italijanski stručnjaci upozoravaju i prognoziraju da bi do 2020. godine čak 60 do 80 odsto brakova moglo da bude posljedica intimiziranja preko društvenih mreža, a od toga bi najmanje 20 odsto bilo spremno da kaže sudbonosno „da“ i osobi koju nikada nije u životu vidjelo, već samo komunicira sa njom preko kompjutera.
- To je vrlo zabrinjavajuće, jer se mladi sve češće obećavaju jedno drugom preko društvenih mreža, a da se nijesu ni vidjeli uživo, takvi odnosi najčešće nijesu uopšte realni već produkt naše mašte o osobi sa kojom virtuelno vodimo ljubav i nijesmo u stanju da spoznamo mane. Takve veze su ishitrene, brakovi nestabilni i najčešće pucaju kada se partneri bolje upoznaju, ali ostavljaju emotivne rane na duši često i više nego bivše ljubavi koje smo upoznali i voljeli u realnom svijetu, jer sa virtuelnim partnerom brzo stičemo utisak da je to naša srodna duša i naša sudbina, pa je i suočavanje sa neuspjehom bolnije - zaključak je istraživanja italijanskih psihologa.
U instant odnosima postajemo egoistični, uživanje se svodi samo na zadovoljavanje malih potreba, kao što gotovim jelima želimo da brzo utolimo glad, a svjesni smo da taj obrok nije ni kvalitetan ni zdrav. Pod teretom brzine život gubi boje, ljubav i brak nemaju drugi smisao osim reprodukcije i bijega od samoće, pa su tako i osjećanja površna u instant prijateljstvima i brakovima.
Studija švedskih sociologa pokazala je da mlade generacije, koje su sada u obdaništu ili u osnovnoj školi, možda nikad neće spoznati punoću življenja i uživanja u malim stvarima ako se životni tempo još ubrza. Prema njihovim procjenama, oni će sve ranije stupati u seksualne odnose, ali i u brakove, koji će kraće da traju i tako se emotivno potrošiti do svoje 20 ili 25 godine života. Takve ličnosti su emotivno zavisne, nesigurne, nesamostalne, tako da neće moći da steknu zrelost i dokažu se kao partneri i roditelji, a istovremeno tako nestabilni neće moći ni da iznesu sve teže breme karijere i savremenog života.
Ipak, rješenje za izlazak iz začaranog kruga stručnjaci nijesu našli. Tu je mnoštvo instant rješenja i savjeta i za ovaj problem, ali zapravo nas brz život samo melje i izmiče našoj kontroli.
večernje novosti
