Vještak telekomunikacione struke Predrag Boljević ocijenio je da su telekomunikacione kompanije od ulaska na tržište Crne Gore, iznijele stotine miliona eura.
- Neoporezovani milioni se, najčešće, iznose kroz štetne ugovore sklopljene sa matičnim firmama. Kako? Recimo, za uslugu koju crnogorskoj podružnici pruža matična firma, plaća se i do sto odsto veći iznos, nego crnogorskoj firmi za te iste usluge pružene matičnoj kući. Sljedeći metod je iznošenjem ili, kako u žargonu vole reći „autsorsovanjem“ poslova iz Crne Gore. Evo primjera: dodijeli se posao firmi iz matične države koja, opet, u Crnoj Gori angažuje ljude po Ugovoru o djelu da te iste poslove obavi. Najdrastičniji slučaj je kad se poslovi jednostavno iznesu i obavljaju u matičnoj državi, a u tom slučaju Crna Gora ostaje i bez poreza, i bez profita i - ono što je najgore - bez radnih mjesta. Porez, profit, penziono i socijalno ide u budžet matične zemlje, a u Crnoj Gori ostaje „spržena zemlja“ i rupe u budžetu - rekao je Boljević u intervjuu Portalu Analitika, dodajući da mobilni operatori sistematski potkradaju građene Crne Gore.
- Evo kako. Svi mobilni operatori tarifiraju kratke razgovore koji traju u prosjeku 15 sekundi kao minut (!).To je nedopustivo. Budući da u mobilnoj komunikaciji takvih razgovora imamo u značajnoj mjeri, moja računica pokazuje da mobilni operatori ukradu makar deset odsto prosječnog mjesečnog računa. Kako se minut razgovora tarifira po sedam centi, izračunao sam da su mobilni operatori u plusu milion eura na mjesečnom nivou. Prema posljednjim podacima, u Crnoj Gori ima 1,1 milion aktivnih kartica. Ako svakome, u prosjeku, ukradu po euro, takođe dolazimo do cifre od million eura na mjesečnom nivou. Po Krivičnom zakonu, oni vrše djelo „računarske prevare“ ili, prosto rečeno, „muljanjem podataka i izmjerenih vrijednosti uvećavate svoja potraživanja na štetu crnogorskih građana“, što je u svim pravnim sistemima prepoznato kao klasično djelo krađe, naveo je Boljević koji je savjetnik u CEZAP-u.
ANALITIKA: Vlada je na prošloj sjednici usvojila Predlog novog zakona o zaštiti potrošača. Šta je motivisalo Vladu da radi novi zakon, budući da je bivši zakon rađen prije svega pet godina i bio u skladu sa evropskim standardima?
BOLJEVIĆ: Razlog donošenja novog zakona je znan samo Vladi i tu spoznaju izvršna vlast nije bila spremna podijeliti sa „pučanstvom“. Vlada nas je čak „majčinskom brigom“ oslobodila svake mogućnosti da učestvujemo u izradi nacrta. Sve je ona to znalački odradila, obradila i spakovala. Naše je bilo samo da to pohvalimo i zahvalimo se Vladi na uloženom trudu i brizi da naše stanje postane još gore no što je. Prosto, mišljenja sam da su ta gospoda pretpostavljala da mi nemamo dovoljno intelektualne spoznaje i viška patriotizma, koji bi nam omogućio da više vjerujemo Vladi Crne Gore, nego ličnom iskustvu i logičnom zaključivanju. Ako postojeći zakon, koji je sto odsto usklađen sa evropskom regulativom, još uvijek - i nakon pet godina primjene - nije zaživio u dijelu odredbi koje štite ostatke crnogorskih potrošača, kako da vjerujete da će novi donijeti još bolja rješenja? Nema logike da se vjeruje da će onaj koji neprimijenjuje postojeće, donošenjem novog zakona stanje promijeniti na bolje.
Da ne bi bilo laganja, osnovni razlog koji je ponukao Vladu Crne Gore da krene u pisaniju novog zakona, je diplomatski uvijeni i neuvijeni pritisak da učini nešto na suzbijanju prozivke i legalizaciji aktuelne enormne pljačke crnogorske ekonomski onemoćale populacije - potrošača. Pljačka crnogorske populacije (čitaj potrošača) o kojoj pričam svih ovih godina, a o kojoj svi ćute i niko da me demantuje, koja se odvija u kontinuitetu već toliko godina, polako se primiče cifri od sto miliona eura. Radi se o pljački korisnika mobilne telefonije i to je osnovni razlog koji je podstakao Vladu na na pisanje novog Zakona. Tako smo bili svjedoci da se na javnoj raspravi ponude i usaglase, čak i naprednija rješenja od postojećeg, u segmentu prava potrošača, da bi ih naknadno propuštanjem kroz kabinetske i inostrane filtere ta ista Vlada potpuno izmijenila i postojeće nezakonito činjenje pozicionirala kao legalnu i zakonitu ekonomsku djelatnost.
ANALITIKA: Šta je to onda usaglašeno na javnoj raspravi o novom zakonu?
BOLJEVIĆ: Na javnoj raspravi je usaglašeno jedno - nekad davno, u neki vakat - korišćeno načelo da je „potrošač dužan da plati samo ono što i koliko mu se usluge pruži“. Danas, u doba slobodnog tržišta, neorobovlasničke tržišne privrede, sloboda se definiše kao pravo onog ko pruža usluge da odredi koliko njemu treba da daš novca, bez obzira da li si i koliko njegove usluge koristio.
Postojeća praksa, po kojoj se za nepružene usluge mjesečno naplati više od milion eura, kakav primjer imamo u telekomunikacijama kod mobilnih operatera, ovim novim rješenjem Vlade je uznapredovala, pa sad, kad prifali od ovog miliona, svako može napraviti još jedan, ili dva, tri…. Prosto, koliko mu god bude bilo potrebno da ispuni planirani obim profita, bez obzira da li ćete vi njegove usluge uopšte koristiti.
ANALITIKA: Kako to mislite da mobilni operatori naplate mjesečno milion eura za nepružene usluge?
BOLJEVIĆ: Jednostavno, radi se o cifri koji mobilni operatori naplate za neizvršene usluge. Evo primjera da bi bilo jasno svim građanima: svi mobilni operatori tarifiraju kratke razgovore, koji traju u prosjeku 15 sekundi, kao minut (!). To je nedopustivo. Budući da u mobilnoj komunikaciji takvih razgovora imamo u značajnoj mjeri, moja računica pokazuje da mobilni operatori ukradu makar deset odsto prosječnog mjesečnog računa. Kako se minut razgovora tarifira po sedam centi, izračunao sam da su mobilni operatori u plusu milion eura na mjesečnom nivou. Prema posljednjim podacima, u Crnoj Gori ima 1,1 milion aktivnih kartica. Ako svakome u prosjeku ukradu po euro, takođe dolazimo do cifre od milion eura na mjesečnom nivou.
Ako pomnožimo sa brojem mjeseci u godini, pa sa brojem godina od kad su tu mobilni operatori, onda dolazimo do one cifre od sto miliona eura, koju sam ranije pomenuo.
ANALITIKA: Vratimo se na stari zakon. Zašto nije bio dobar?
BOLJEVIĆ: Ne da je bio dobar - bio je odličan i nije mu bilo mjesta u crnogorskom pravnom sistemu. Zakonu koji je podigao ljestvicu potrošačkih prava iznad evropskog prosjeka, morala je biti - kao i svakom „kokotu“ koji kukuriče prije zore - „zavrnuta šija“. Zakon koji je „strateške partnere“ visoko pozicionirao na kriminogenoj skali, u sami vrh privrednog kriminala, i koji je pretpostavljao da je u Crnoj Gori potrošač subjekt tržišta, nije se uklapao u crnogorsku ekonomsku školu neorobovlasničke provenijencije, u kojoj je potrošač roba, ekonomski perpetuum mobile, iz koga se bez ikakvog ulaganja može neograničeno izvlačiti profit. Alal efendije, crnogorska ekonomska škola je napokon patentirala vjekovni san bjelosvjetskih alhemičara, stvarajući ekonomski perpetuum mobile u liku i djelu crnogorskog potrošača, iz kog - bez centa ulaganja - možeš izvlačiti neograničene količine profita.
ANALITIKA: Zbog tako teških ocjena, može li se reći da su u Crnoj Gori potrošači nezaštićena vrsta?
BOLJEVIĆ: Ne da je potrošač nezaštićen, već je on „lovina“ za koju nema lovostaja, 24 časa 365 dana u godini, svim raspoloživim sredstvima - zakonitim i nezakonitim - do potonjeg centa u potrošačkom džepu. Nekad sam govorio da me stid u kakvom ekonomskom ambijentu bitišem, a sad kažem da sam tužan, spoznajući šta je sve moj sugrađanin, komšija, poznanik, činovnik izvršne vlasti, spreman da učini od prava nas, njegovih sugrađana, komšija, poznanika, samo zarad koje hiljade eura više u „šteku“ kakvog kućnog sefa ili bankovnog računa na kakvom egzotičnom ostrvu, poznatijem kao offshore destinacija.
ANALITIKA: Stručnjak ste za telekomunikacije sa decenijskim iskustvom u radu u telekomunikacionim kompanijama. Sve se češće može čuti da telekomunikacione kompanije iznose novac iz Crne Gore. Da li je to tačno i u kojem iznosu je riječ?
BOLJEVIĆ: Ja pričam o stotinama miliona koji se, na kristalno jasan i svim - liše Vrgovnog državnog tužilaštva – crn, vidljiv metod iznose iz Crne Gore. Možete zamisliti koliko se neoporezovanih milona kroz štetne ugovore, sklopljene sa matičnim firmama, iznosi. Kako? Recimo, za uslugu koju crnogorskoj ćerki firmi pruža matična firma, plaća se i do sto odsto veći iznos, nego crnogorskoj ćerka firmi za te iste usluge pružene matičnoj kući. Sljedeći metod je iznošenjem ili, kako u žargonu vole reći, „autsorsovanjem“ poslova iz Crne Gore. Dodijeli se posao firmi iz matične države koja, opet, u Crnoj Gori angažuje ljude po Ugovoru o djelu da te iste poslove obavi. Najdrastičniji slučaj je kad se poslovi, jednostavno, iznesu i obavljaju u matičnoj državi, a u tom slučaju Crna Gora ostaje i bez poreza, i bez profita i - ono što je najgore - bez radnih mjesta. Porez, profit, penziono i socijalno ide u budžet matične zemlje, a u Crnoj Gori ostaje „spržena zemlja“ i rupe u budžetu. Sinergija velikih sistema koja nam je obećavana kao neviđena dobrobit, osvajanje novih tehnologija, nova radna mjesta, ispostavilo se kao neviđena prevara sa nesagledivim posljedicama po običnog crnogorskog građanina, a i Crnu Goru kao ekonomski održiv prostor.
ANALITIKA: Postoji li način da država obaveže telekomunikacione kompanije da novac ne iznose iz zemlje već da ga investiraju?
BOLJEVIĆ: Postoji i primjenjuje se u svakoj zemlji u kojoj je vladi, prevashodno, stalo da služi dobrobiti populacije u čije ime upravlja određenim ekonomskim prostorom. I ne bih više nijednu riječ o tom, jer ne bih sebe da naružim komentarišući stvari koje me bole - i kao čovjeka, i kao intelektualca. Dođe vrijeme kada je bolje da zaćutiš o pojedinoj temi, jer ćutanjem ponekad možeš mnogo više reći i učinjeti.
ANALITIKA: Kako se mogu preduprijediti te pojave?
BOLJEVIĆ: Veoma jednostavno - promjenom postojeće prakse, primjenom zakona bez korišćenja sintagme „višeg interesa“ i „korisne nejasnoće“, a to sigurno neće biti moguće sa postojećim kadrovskim rješenjima koji, trenutno, svoje ionako skromne intelektualne i stručne kapacitete koriste isključivo u cilju opstrukcije bilo kog prava, koje bi moglo biti od koristi običnom građaninu, a ići na štetu kakvog „strateškog investitora“. Prosto, to su lica koja su zadužena i koja sve rade da se ta prava u praksi ne primjenjuju ili, još gore, da se selektivno primjenjuju, ne mogu biti pokretači promjena i promoteri vladavine prava.
Predrag ZEČEVIĆ
