Portal Analitika prenosi u cjelosti ovaj zanimljivi tekst naslovljen „Porto Montenegro: Kanadski milijarder Peter Munk stvorio najatraktivniju marinu na Jadranu“.
„Bogataš je kažu bio oduševljen bokokotorskim zaljevom, a vojno brodogradilište iz 1889. i vojni zavod bili su pred gašenjem, pa je crnogorskoj vladi kao naručen došao netko tko će izgraditi najkvalitetniji centar nautičkog turizma na ovoj strani Jadrana
Do sredine dvijetisućitih, tivatska marina Porto Montenegro, prema procjenama najatraktivniji, najsadržajniji i najkvalitetniji centar nautičkog turizma na prostoru od Slovenije do Crne Gore, bila je mornaričko-remontni zavod Sava Kovačević.
Kolokvijalno, svi su taj pogon znali kao Arsenal, brodogradilište i vojnu bazu izgrađenu još 1889. godine. Zadnjih godina svojeg postojanja, sve dok se nije pojavio kanadski milijarder Peter Munk koji je oduševljen ljepotom crnogorskog primorja, ali i susretljivošću crnogorskih vlasti otvorenih za strane investicije, odlučio uložiti puste milijune eura, mornaričko-remontni zavod ostajao je bez posla.
Zaposlenici su bili bez perspektive, prostor devastiran, more zagađeno, investitora nije bilo, a pravih ideja još manje.
No, za razliku od inertnog i bolesno birokratiziranog hrvatskog sustava koji ne prepoznaje ni uvažava inozemne namjere za ozbiljnim ulaganjima, crnogorski su susjedi prije osam godina jedva dočekali jednu takvu priliku.
Na njihovom području, konkurentskom sličnim lokacijama na hrvatskom primorju, pojavio se investitor Peter Munk. Kako bi paradoks bio potpun, treba istaknuti da je Munka na područje oko Tivta, gdje je kanadski milijarder na koncu odlučio uložiti golem novac, doveo hrvatski turistički vodič.
Crnogorske su vlasti, opet za razliku od hrvatskih, odmah shvatile da je jedan od načina gospodarskog oporavka stavljanje u funkciju bivših vojnih objekata smještenih na moru. U jednom takvom objektu, tivatskom Arsenalu, neposredno pred dolazak Petera Munka bilo je zaposleno oko 800 osoba.
Slabo plaćeni, više su bili kući nego što su dolazili na radna mjesta. Efekti zapošljavanja, nakon Munkove dosadašnje investicije od 230 milijuna eura u zastarjeli vojni pogon i mornaričko-remontni zavod, odmah su bili vidljivi. Trenutno je u okviru raznih poslova koji se odvijaju unutar marine Porto Montenegro radno angažirano oko 1.000 osoba.
Konačni je plan, kad se investicija u marinu do kraja završi, od 2.800 do 3.200 osoba. To što je kanadski milijarder sa svojim poslovnim partnerima zagrizao za vojni pogon u Tivtu, za Crnu Goru je bila prilika stoljeća. I znali su je iskoristiti. Munku su kao strateškom ulagaču kroz niz olakšica, pogodnosti i brzinu dobivanja dozvola i raznih suglasnosti otpočetka otvorena vrata za realizaciju investicije.
Dosad je u marinu Porto Montenegro uložio čak 178 milijuna eura! Trenutno je u samom središtu marine u tijeku gradnja superluksuznog Regent hotela, procijenjena na dodatnih 55 milijuna eura!
Sveukupno se očekuje, kad se projekt u potpunosti realizira, da će Peter Munk sa suradnicima u tivatski nautički kompleks, umjesto kojeg je cilj njegovog investiranja mogla biti neka hrvatska lokacija, uložiti i više od 500 milijuna eura!
Glamura ne nedostaje
Naravno, kao i mnogi prije njega koji su željeli ulagati u hrvatski nautički turizam, pretpostavka je kako je i Munk odustao od naše obale zbog antiinvesticijskog ozračja. Odlučio se ulagati u mali crnogorski gradić u kojem se gradnja megaluksuznog nautičkog centra, s prilično glamuroznim imenom, Porto Montenegro, otprilike nalazi u srednjoj fazi, no već sada glamura ne nedostaje: brojni dućani u kojima se prodaje roba s potpisom pokrivaju čak 3.000 četvornih metara prostora.
Bogata klijentela tijekom cijele godine u marini troši goleme količine novca, što je i razumljivo kad je marina Porto Montenegro zamišljena i realizirana kao superluksuzni projekt u kojem se ništa ne prepušta slučaju. Radi dojma, ugođaja i daška Cannesa, iz Urugvaja su uvezene i uz rub marine su postavljene 52 velike palme!
Kopneni dio marine Porto Montenegro izuzetno je atraktivan.
Dosad je u pet luksuznih nautičkih naselja unutar područja marine izgrađeno i prodano 125 stanova. Sve što se izgradilo, odmah, pa i prije završetka gradnje, dobilo je svog vlasnika. Prosječna cijena stanova u rasponu od 50 do 300 četvornih metara iznosila je 6 i pol tisuća eura po četvornom metru.
U tijeku je gradnja šestog po redu naselja u okviru kojeg će biti još 40 stanova. Unatoč krizi, uglavnom su unaprijed prodani, i to opet po šest i pol tisuća eura po četvornom metru! Kupci su odasvud: Britanci, Francuzi, Australci, Kanađani, osobe s područja bivše Jugoslavije i SSSR-a, ali ipak, kao i u cijeloj Crnoj Gori, dominiraju Rusi.
Direktnu veliku korist od ulaganja Petera Munka u Porto Montenegro, koji je pravno i financijski gledajući bescarinska zona s duty free prodajom, imaju građevinske tvrtke iz Boke, Tivta i okolice koje su već godinama uključene u gradnju marine i pratećih objkekata, što se odvija postupno i u određenim fazama.
Usluge Porto Montenegra koriste i hrvatski poduzetnici i brodovlasnici poput Splićanina Juroslava Buljubašića čiji je 50-metarski brod također na vezu u toj marini.
Koncesija na 99 godina
Peter Munk sa svojom grupacijom cijeli je prostor marine Porto Montenegro dobio u koncesiju na 99 godina. Koncesija obuhvaća područje na moru od 64 hektara, odnosno 640 tisuća četvornih metara, dok kopneni dio obuhvaća 24 hektara. Od tih 240 tisuća četvornih metara, u funkciju je stavljeno tek 45 tisuća četvornih metara. Na preostalih 200 tisuća četvornih metara izgradit će se još jedan hotel, prateće zgrade, naselje, velika tržnica i razni drugi sadržaji. No, čini se da je prava snaga marine Porto Montenegro ipak u morskom dijelu kompleksa. Zasad marina ima 245 vezova, maksimalne dužine brodova čak do 150 metara i po tome je jedinstvena na Jadranu. Do ljeta 2014. marina će imati oko 490 vezova. Krajnji je cilj čak 880 do mogućih 950 vezova koji će se izgraditi otprlike do 2020. godine. Kako bi privukli jahtaše, a u marini se vežu plovila od 7 do 150 metara dužine, Porto Montenegro ima uslugu »tax and duty-free fuel«. Odnosno, gorivo u marini oslobođeno je svih davanja, pa je i do 45 posto jeftinije nego u Hrvatskoj. Jahtaši koji u jednom punjenju potroše 50 tona nafte, s dva, tri sezonska punjenja gotovo da ostvare uštedu kojom plate cjelogodišnji vez u superluksuznoj marini. Naravno, takve vrste usluge u hrvatskim marinama nema pa jahtaši golem novac za gorivo puštaju u Trstu, Ankoni i Tivtu.
