Supruzi ispričam gotovo sve…

Suljo Mustafić, poslanik je Bošnjačke stranke, potpredsjednik Skupštine Crne Gore, član Ustavnog odbora, ali i član Odbora za bezbjednost i odbranu, kao i Odbora za međunarodne odnose i iseljenike. Rođen je u Baru, gdje i danas živi, 8. oktobra 1973. godine, oženjen je i otac Zahre.

Od 2009. do 2012. godine obavljao funkcije predsjednika Kluba Bošnjačke stranke, kao i člana Odbora za međunarodne odnose i evropske integracije, Odbora za prosvjetu, nauku, kulturu i sport, kao i Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje.

Diplomirao je 1998. godine na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, na Odsjeku za južnoslovenske književnosti i srpskohrvatski jezik. Kao saradnik Instituta za jezik u Beogradu, od 1995. do 1997. godine, bavio se istraživanjem i opisivanjem barskih narodnih govora. Profesionalno se bavi i književnom kritikom: napisao je na stotine prikaza, recenzija i osvrta u više književnih časopisa.

Radio je i kao novinar na Radio Baru i u Barskim novinama, a od 2002. do 2007. godine bio je i glavni urednik Radio Bara. Prvi je novinar iz Crne Gore koji je završio jednogodišnju specijalizaciju u Media Planu - visokoj školi novinarstva, koju finansira francuska Vlada za oblast televizije, radija i štampanih medija. Član je redakcije časopisa Almanah, gdje se bavi književnom kritikom i izučavanjem jezičkog i folklornog nasljeđa Bošnjaka-Muslimana u Crnoj Gori. Obavljao je i dužnost predsjednika Upravnog odbora Foruma Bošnjaka-Muslimana. Portparol je Bošnjačke stranke od 2007. godine.

Masline i grad pod Rumijom su Mustafićeva velika ljubav, te je tako jedan od osnivača i predsjednik etno festivala Maslinijada – Stari Bar, kao i autor dvije monografije: „Knjiga o Baru” je prva cjelovita istorijsko-etnografska monografija tog grada, a „Tradicionalna barska kuhinja” bavi se kulinarskim nasljeđem barskog područja.

Suljo Mustafić bio je predsjednik Odbora Islamske zajednice u Baru skoro deset godina, a sada je član Mešihata Islamske zajednice u Crnoj Gori. Predavač je na Medresi u Podgorici, na nastavnom predmetu Maternji (Bosanski) jezik i književnost, kao i član Bošnjačkog savjeta Crne Gore i šef Resora za jezik i pismo u tom Savjetu.

Za Portal Analitika otkriva da je čitanje njegov hobi, ali i dio profesije, da „često pronađe nešto iz svoje biblioteke što nije pročitao” i da se nekim knjigama iznova vraća. Njegova strast je i planinarenje, jer je priroda ambijent u kome se osjeća „nesputano i slobodno”, ali je sve rjeđe u mogućnosti da „pohodi u planinu”. Poljoprivreda, posebno maslinarstvo, je stoljećima duga porodična tradicija njegove porodice, koju Mustafić nastavlja na svom imanju, družeći se sa maslinovim zasadima „stablima od kojih nijedno nije mlađe od trista godina” i za koja kaže da -  što su starija - sve više rađaju.

BUĐENJE

Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?

- Djetinjstvo u cjelosti, najljepši dio života, životodavni izvor -  rijeka lijepih uspomena, koja čini da mu se često vraćam, u neodoljivoj potrebi da, uvijek iznova, zahvatim vode sa tog izvora...

Što najviše volite u tome što ste odrasli?

- To što se uvijek mogu vratiti u djetinjstvo - u igri sa svojom ćerkicom, u mašti, kroz pisanje...

Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?

- Pozorišni talenat. Mislim da sam bio talentovani glumac-amater u ranoj mladosti. I dar za dokumentarni film kojim sam se, takođe, pomalo bavio, tokom novinarske karijere...

Koju svoju osobinu smatrate najgorom?

- Plahovitost i tvrdoglavost, koje godinama nekako uspijevam savlađivati.

Što najviše cijenite kod drugih?

- Strpljivost i popustljivost.

U OGLEDALU

Kako bi se zvala Vaša filmska biografiju i ko biste voljeli da glumi Vas?

- Teško pitanje. Nemam odgovor.

Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?

- Iskren, odan, plahovit, tvrdoglav, temperamentan...

Kako biste opisali sebe da ste hrana?

- Nešto kao crna čokolada - gorak, a ipak sladak...

Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?

- Nadmoć nad zlom i nepravdom.

Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?

- Ne bih se mijenjao ni sa kim.

SVAKODNEVICA

Što radite nedjeljom poslijepodne?

- Mada mi to često ne uspijeva, ali - ne volim ničim narušavati ritual odmora kod kuće, u Baru, na imanju, sa porodicom - suprugom, ćerkom i roditeljima.

Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?

- U literaturi „Modra rijeka” Maka Dizdara. U muzici - balada „Ako znaš bilo što” Branimira - Džonija Štulića.

Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?

- Knjiga „Mesnevija” čiji je autor Dželaludin Mevlana Rumi. Često se vraćam i iščitavam ovo izvanredno djelo velikog mudraca, filozofa i mistika. Riječ je o stvaraocu orijentalne perzijsko-turske zavičajnosti, čije djelo ima univerzalnu dimenziju i značaj za svakog čovjeka koji želi da spozna svoj duhovni put. Napisano je još u 13. vijeku, a njegov uticaj, kao i popularnost, nijesu ni danas manji. Naprotiv, u našem vremenu, i to u zapadnom kulturloškom krugu, doživljava pravu čitalačku ekspanziju.

Gdje biste voljeli da otputujete?

- Tamo gdje nijesam bio - Indija, Indonezija i Australija. Ostale krajeve svijeta sam, manje-više, vidio.

Koje prevozno sredstvo najmanje volite?

- Brod. Slabo ga podnosim.

DA TI KAŽEM...

Kome sve ispričate?

- Svojoj supruzi. Gotovo sve...

Čemu se uvijek obradujete?

- Osmjehu i zagrljaju svoje ćerke Zahre.

Da li za nečim žalite?

- Za jutarnjim suncem, ako se uspavam, i za danom u kojem ništa korisno i lijepo nijesam uradio.

Bez čega ne možete?

- Bez ljubavi.

Za što ste se posljednji put izvinili?

- Veoma često to uradim, ako nekog povrijedim svojom nepažnjom ili plahovitošću. Mislim da je to jedna od mojih boljih osobina – spremnost da se izvinim, ako pogriješim.

SUMRAK

Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?

- Da budem zdrav dok sam živ, da isto bude i sa mojom porodicom, i da je što više srećnih ljudi oko mene.

Što je najteže što ste do sada uradili?

- Promjena životnog poziva - ostaviti novinarstvo i prosvjetu, doći u politiku.

Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?

- Ne daj Bože, mislim da bi to bilo gorko saznanje. Vjerovatno sa dragim osobama iz porodice, sa kojima ne provodim dovoljno vremena zbog poslova i zauzetosti.

Kako biste voljeli da umrete?

- Kao vjernik. Težim to biti čitavog života. Iskušenje smrti je najveće, ali neizbježno...

Koji bi bio Vaš epitaf?

- „Svi smo Božiji i Njemu se vraćamo“ (Kur-an).

Priredila: K. ĆETKOVIĆ