Lider radikala je precizirao da u BiH žive, kako se izrazio, "Srbi-katolici, Srbi-muslimani i Srbi-pravoslavci", te da njegova stranka zastupa politiku "opštesrpskog nacionalnog jedinstva".
Šešelj je posvjedočio da Karadžić "nije imao neprijateljski odnos prema Muslimanima i Hrvatima".
Optužbu da su on i Karadžić bili učesnici u udruženom zločinačkom poduhvatu čiji je cilj bio progon Muslimana i Hrvata sa velikih djelova teritorija BiH i Hrvatske koji bi zatim bili uključeni u ujedinjenu srpsku državu, Šešelj je odbacio kao "lažnu".
Naznačio je da je bio u sukobu sa drugim navodnim učesnicima u tom poduhvatu, poput predsjednika Srbije Slobodana Miloševića, koji ga je "hapsio".
Šešelju - koji je u sudskom pritvoru od februara 2003, kada se dobrovoljno predao - Tribunal će 30. oktobra izreći presudu po optužnici za zločine nad Hrvatima i Muslimanima u Hrvatskoj, Vojvodini i BiH, 1991-93.
Karadžić je optužen za genocid u Srebrenici; progon Muslimana i Hrvata širom BiH; terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada i uzimanje za taoce "plavih šljemova" UN, 1992-95.
Šešelj je Karadžića označio kao "prijatelja Zorana Đinđića i Vojislava Koštunice", napominjući da ga je on podržavao "po nekim pitanjima".
U pisanoj izjavi uvedenoj u spis, Šešelj je potvrdio da je u aprilu 1992. "100 dobrovoljaca SRS" učestvovalo u sukobima u Zvorniku, ali "u sastavu JNA". Kada se JNA povukla, poslije 15 dana, povukli su se i oni. Ti dobrovoljci, po svjedoku, nijesu zlostavljali civile.
Šešelj nije negirao kontakte sa Vasilijem Vidovićem, Branislavom Gavrilovićem i Slavkom Aleksićem, vođama srpskih formacija oko Sarajeva, ali je tvrdio da su oni bili mještani, a njihove jedinice u sastavu Vojske RS. Takođe, za svu trojicu je izjavio da "nema saznanja" da su počinili bilo kakve zločine.
Dok ga je unakrsno ispitivao tužilac Alan Tiger, Šešelj je potvrdio da je u maju 1991. podržavao Karadžića i politiku njegove Srpske demokratske stranke, istovremeno formirajući "četničke jedinice na Romaniji".
Iz jednog intervjua koji je u to vrijeme Šešelj dao, tužilac je citirao njegove riječi da će, ako Srbi budu napadnuti i "ako JNA ne razoruža ustaše", "biti krvi", da će četnici-diverzanti "udariti na Zagreb" i da će "osveta biti slijepa" uz stradanje nevinih.
"Ovaj stav ne samo da odražava moje mišljenje iz 1991, nego odražava i moje današnje mišljenje. Ja i danas mislim da - ako neko negde ugrozi srpski narod - Srbi treba da uzvrate istom mjerom. Dosta je bilo ponižavanja srpskog naroda. Dosta je bilo uništavanja srpskog nacionalnog bića, dosta je bilo razaranja srpskih gradova i sela", odgovorio je Šešelj.
Nazivajući prijetnju četničkim napadima na Zagreb "blefom", izrečenim u vrijeme kada su u Hrvatskoj bili podvrgavani "torturi" i "ubijani", Šešelj je izrazio žaljenje "što nije imao moći da tu prijetnju ostvari".
Potvrdio je da je SRS tada slala "veliki broj dobrovoljaca u slavonska sela, koji su pomagali u odbrani", zato što se JNA držala kao "neutralna".
Zastupnik optužbe pitao je zatim Šešelja da li ostaje i pri stavu, izrečenom takođe u proljeće 1991, da je "Bosna nesumnjivo srpska" i da "ako se muslimanskim fundamentalistima ne sviđa to, mogu da spakuju kofere i odu", kao i većina stanovništva, ukoliko ne "postanu lojalni građani Srbije".
"Što se tiče mojih prijetnji islamskim fundamentalistima, smatrajte da one vrijede i danas, na svim prostorima... A što se tiče BiH i njene etničke strukture, tamo oduvijek žive samo Srbi, preko 90 odsto Srba... To su Srbi-pravoslavci, Srbi-muslimani i Srbi-katolici, a politika moje stranke je politika opštesrpskog nacionalnog jedinstva", odgovorio je Šešelj.
Svjedok je kazao i da je još 1990. uputio Muslimanima da ne ponove grešku iz Drugog svjetskog rata kada su bili "instrument u rukama Hrvata... naravno, ne svi".
Šešelj je rekao i da "bosanski jezik ne postoji, džabe ste to izmišljali" i da je hrvatska nacija "vještački stvorena pod direktnim patronatom Rimokatoličke crkve".
Unakrsno ispitivanje Šešelja tužilac će nastaviti u ponedjeljak, 10. juna.
