Kako je rekao predsjedavajući sudija Žan-Klod Antoneti, utvrđeno da su ti zločini počinjeni u okviru udruženog zločinačkog poduhvata čiji je cilj bilo uspostavljanje "hrvatskog entiteta, djelimično u granicama Hrvatske banovine iz 1939. godine", nasilnim i trajnim protjerivanjem muslimanskog stanovništva iz osam opština u BiH.
Cilj stvaranja tog entiteta - Hrvatske Republike Herceg-Bosna (HRHB) - po presudi je bilo "ponovno ujedinjavanje hrvatskog naroda", budući da je zločinačkim planom bilo predviđeno da se on "ili ujedini sa Hrvatskom, u slučaju da raspada BiH" ili ostane u BiH "s tijesnim vezama s Hrvatskom". Tužioci su to nazvali uspostavljanjem "Velike Hrvatske".
Tribunal je presudio da je u osmišljavanju tog zločinačkog poduhvata učestvovao tadašnji predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman, a da ga je u BiH ostvarivala, pored Hrvatskog vijeća odbrane - oružane formacije bosanskih Hrvata - i vojska Republike Hrvatske.
Vlasti Hrvatske, po presudi, "imale su opštu kontrolu nad vlastima HRHB". Godinama prije zločina, hrvatski predsednik Tuđman i lider bosanskih Hrvata Mate Boban zaključili su da je bilo "neophodno promijeniti strukturu stanovništva" na teritorijama BiH na koje je udruženi zločinački poduhvat polagao pravo.
Kao učesnike u zločinačkom poduvhatu, pored Tuđmana i optuženih, u presudi su navedeni i tadašnji ministar odbrane Hrvatske Gojko Šušak i načelnik Generalštaba HV Janko Bobetko koji su "koordinisali djelovanje" sa optuženima.
Optuženi su ostvarivanju cilja udruženog zločinačkog poduhvata, prema presudi, dali "značajan doprinos".
Prlić je u vreme zločina bio premijer samoproglašene HRHB. (B92)
