Grejem nije povjerovao ljekarima i dijagnozi, već je insistirao na tome da je njegov mozak mrtav. Do neobičnog oboljenja došlo je nakon što je Grejem, koji je patio od teške depresije, pokušao da se ubije stavljajući električni aparat u kadu, piše britanski "Indipendent".
Osam mjeseci kasnije rekao je ljekarima da mu je mozak mrtav ili, u najboljem slučaju, da mu nedostaje. Prestao je da puši, da govori i odbijao je da jede, jer kako je govorio, “u čemu je svrha ako sam mrtav.”
Tek poslije nekoliko mjeseci uzimanja terapije i liječenja uspio je da prevaziđe ovakvo stanje i da živi koliko-toliko normalno.
- Nijesam želio da se viđam s ljudima. Nije bilo svrhe. Nijesam nalazio zadovoljstvo ni u čemu. Ranije sam obožavao svoj automobil, ali tada mu nijesam prilazio. Ništa me više nije zanimalo. Izgubio sam osjećaj mirisa i ukusa. Nije bilo svrhe ni da jedem, jer sam bio mrtav. I samo pričanje je bilo gubljenje vremena, jer nijesam imao što da kažem - opisuje Grejem kako se osjećao.
Vrhunac stanja je bio kada je osjetio da ga nešto tjera da ode do lokalnog groblja.
- Pomislio sam da bih mogao tu da ostanem. To je bilo mjesto gdje sam najbliže mogao da osjetim smrt. Ali, policija bi dolazila i tjerala me odatle - kaže Grejem.
Oporavak je počeo nakon što je skeniranjem otkriveno da je nivo ativnosti u nekim djelovima mozga toliko niska, kao kod pacijenata u vegetativnom stanju. Ljekar koji ga je pregladao rekao je da nikad nije vidio nešto slično i da njegov mozak funkcioniše kao kod nekog ko je pod anestezijom ili dok spava.
Poslije nekoliko mjeseci liječenja, Grejem je počeo sam da izlazi iz kuće i da se osjeća mnogo bolje nego ranije.
- Više ne osjećam da mi je mozak mrtav. Ne plašim se smrti, ali to nema veze sa onim što se dogodilo, jer svi ćemo umrijeti jednog dana. Jednostavno, srećan sam što sam živ - ispričao je Grejem.
