Razgovarati sa nekim od najvećih savremenih crnogorskih umjetnika, uvijek je privilegija. No, intervjuisati Dimitrija Popovića nedugo nakon što je na njegovom rodnom Cetinju otkrivena statua „U slavu Njegoševe misli“ koju je – sa predstavnicima Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske – poklonio Prijestonici, a zatim predstavljena njegova izložba „Misterijum Luče mikrokozma“, čine priliku za razgovor zaista posebnom. Tim prije što se sve dešava uoči obilježavanja sedmog Dana nezavisnosti.
Proslavljeni umjetnik za Portal Analitika govori o značaju skulpture i izložbe na Cetinju, porukama Njegoša nekada i sad, i onome što je, kako ističe Popović, veliki pjesnik i slučajno vladika ostavio u nasljeđe današnjoj Crnoj Gori.
Jubilej Njegoša – čije je djelo neiscrpna inspiracija našem umjetniku koji već decenijama živi i stvara u Zagrebu – smatra prilikom da se osvijetle i afirmišu sve vrijednosti univerzalnoga značenja koje Njegoša čine svjetskim pjesnikom.
- Već duže vrijeme Njegoševo djelo trpi razne zloupotrebe, kriva tumačenja i olake simplifikacije. Njegoš nije mogao postati hrišćanski svetac. Umjesto u religiji, status sveca Njegoš je sebi osigurao u literaturi – kaže čuveni umjetnik i dodaje:
- O Lovćenu, njegovom simboličnom značenju i pjesnikovom vječnom počivalištu više sam puta pisao u svojim tekstovima i knjigama, nego što sam slikao ovu planinu. Popović potcrtava kako Lovćen u njegovom ciklusu posvećenom „Luči mikrokozma“ u nekoliko kompozicija predstavlja „poseban signum kao neodvojivi dio Njegoševe poetike“.
- U mističnom smislu se kroz Njegošev grob, posredstvom visoke planine vjenčavaju nebo i zemlja. Sa pjesnikovim grobom, Lovćen postaje monument po sebi – dodaje on.
Osvrnuvši se na vjekove iza nas, na crnogorsku istoriju koja je obilježena burnim razdobljima, ratovima, unutrašnjim sukobima i raznim egzistencijalnim nedaćama, podsjeća da se „u njenom podneblju jasno očituje ono upravo mediteranskim kulturama svojstveno 'tragično osjećanje života'“.
- A Njegoš je lično iskusio tragičnu sudbinu luče maloga svijeta – zaključuje Popović.
ANALITIKA: Crnogorci s posebnim poštovanjem i ponosom uvijek govore o Petru II Petroviću Njegošu. Što je, po Vama, osnovni razlog za takav odnos prema njemu?
POPOVIĆ: Sjećam se još iz djetinjstva da se u mnogim cetinjskim kućama nalazila slika Njegoševih portreta, u vladičanskoj odori ili u crnogorskoj nošnji. Njegoš je bio neka vrsta prosvjetiteljske ikone. Status mitske osobe koju uživa među Crnogorcima, dopustite da kažem - posebno među Cetinjanima - zasniva se na njegovoj kompleksnoj ličnosti u duhovnom, intelektualnom i svjetovnom smislu. Njegova ljepota je bila poslovična. Posebnosti njegove ličnosti nijesu bili svjesni samo oni koji su ga poznavali i sarađivali s njim u Crnoj Gori, nego i oni van nje. On je bio svjestan vlastitih kvaliteta, o čemu svjedoči njegov testament. Njegoševa bogata ostavština, njegovo poetsko-filozofsko dijelo što se odnosi na kompleksnost ljudskoga bića, aktuelno je i danas, jer se bavi onim bitnim pitanjima čovjekovog postojanja, odnosno smislom toga postojanja.
ANALITIKA: Što za jednog svjetski priznatog umjetnika kao što ste Vi znači porijeklo iz zemlje prepoznate po istoriji punoj ratova? Što za Vas znači činjenica da ste stasali na tlu na kome je stvarao Njegoš?
POPOVIĆ: Vjerujem u teoriju Hipolita Tena da podneblje bitno utiče na formiranje osobnosti.
Crnogorska istorija je obilježena burnim razdobljima, ratovima, unutrašnjim sukobima i raznim egzistencijalnim nedaćama. Ne treba zaboraviti da je Crna Gora i mediteranska zemlja, a to znači da se u njenom podneblju veoma jasno očituje, odnosno izražava, ono upravo mediteranskim kulturama svojstveno „tragično osjećanje života“.
Upravo Njegoševa poetika govori o toj dijalektici dva principa - pozitivnog i negativnog, zla i dobra, lirskog i dramatičnog... koje permanentno raspinju ljudsko biće. Tu je, takođe, i mitska dimenzija crnogorskog nasljeđa. Zatim, njen pejzaž je kao okamenjena scenografija koja svojom ljepotom i dramatikom u isto vrijeme čini inspirativno izvorište za transpozicije u neki od umjetničkih oblika izražavanja. Njegoš je osjećao i znao da se mikrokozma i makrokozma nužno prožimaju. Takođe je lično iskusio tragičnu sudbinu luče maloga svijeta. Njegoševo je djelo, zbog svojih trajnih vrijednosti, podsticajno i inspirativno. Zato smatram da se postavljanjem skulpture „U slavu Njegoševe misli“ u blizini Biljarde i izložbe „Misterijum Luče mikrokozma“ u Biljardi ostvarilo fino saglasije ambijenta, teme djela i povoda. Upravo to dokazuje vrijednost činjenice da sam, kako kažete, „stasao“ na tlu na kojem je stvarao Njegoš.
ANALITIKA: Što za Vas, rođenog Cetinjanina, predstavlja Lovćen i Mauzolej na njegovom vrhu, koji je djelo Ivana Meštrovića? Koliko su oni ostavili traga na Vaše stvaralaštvo?
POPOVIĆ: Za Crnogorce, a posebno za Cetinjane, Lovćen je sveta planina. Sa prozora moje rodne kuće na Cetinju, vidi se jasno ova planina i njen Jezerski vrh sa Mauzolejem, odnosno vladičinim grobom. O Lovćenu, njegovom simboličnom značenju i pjesnikovom vječnom počivalištu više sam puta pisao u svojim tekstovima i knjigama, nego što sam slikao ovu planinu. U ciklusu posvećenom „Luči mikrokozma“, Lovćen se javlja u nekoliko kompozicija kao poseban signum, kao neodvojivi dio Njegoševe poetike. U mističnom smislu se kroz Njegošev grob posredstvom visoke planine - Blejkovski kazano - vjenčavaju nebo i zemlja. Sa pjesnikovim grobom, Lovćen postaje monument po sebi. U njegovim stijenama žive pjesnikove rime. Uostalom, Njegoš je napisao tu lijepu pjesmu o Lovćenu... A skulptura Ivana Meštrovića je monumentalno djelo s izvanrednim plastičkim vrijednostima kompozicije i ona je iskreno poklonstvo velikom pjesniku.
ANALITIKA: Koliko se Njegoševo stvaralaštvo danas (zlo)upotrebljava u dnevnopolitičke svrhe?
POPOVIĆ: Na žalost, već duže vrijeme Njegoševo djelo trpi razne zloupotrebe, kriva tumačenja i olake simplifikacije. U mojoj pripovijetci „Luča Njegoševe noći“ na jednom mjestu kažem kako Njegoš nije mogao postati hrišćanski svetac. Umjesto u religiji, status sveca Njegoš je sebi osigurao u literaturi. Ovaj jubilej – 200 godina od njegovog rođenja - prilika je da se osvijetle i afirmišu sve one vrijednosti univerzalnoga značenja koje Njegoša čine svjetskim pjesnikom. Treba znati, a to često naglašavam, da je Njegoš rođen kao pjesnik, a sticajem okolnosti postao je vladika.
ANALITIKA: Kako Vi vidite poruke Njegoša i njegovog vremena u današnjoj Crnoj Gori, onoj stvorenoj 21. maja 2006. godine?
POPOVIĆ: Nijesam istoričar i teško mi je u tom smislu govoriti o onim odrednicama koje su neophodne da se analitički sagleda i prosudi ono što je obilježilo Njegoševo vrijeme, a uticalo je na dalji istorijski razvoj Crne Gore, sa svim onim pozitivnim i negativnim aspektima. Ali, pošto je kultura neodvojiva od istorije i njen je bitan dio, Njegošev udio u tom smislu je ne samo ogroman, nego i obavezujući. Zato u Crnoj Gori stvorenoj 21. maja 2006. godine vidim razvoj kulturnih vrijednosti kao kontinuitet njenog istorijskog bića, što se stvara u demokratskim uslovima u kojima je sloboda (evo Njegoševoga ideala!) osnovni uslov.
Kristina JERKOV
