Krv koja kaplje, tijela spremna za obdukciju, forenzičari u specijalnim odijelima, mikroskopi, neprestana jurnjava od laboratorije do laboratorije… Možda u serijama, u svakodnevnom životu Forenzičkog centra u Danilovgradu uobičajene slike su sasvim drugačije. Na vratima Centra nije nas dočekao namrgođeni Horejšio sa njegovim neizbježnim naočarima za sunce, već ljubazna i šarmantna Lidija Martinović forenzička analitičarka, koja je ekipi Portala Analitika omogućila da zaviri u laboratorije većine odjeljenja.
Forenzički centar, koju će u decembru obilježiti pet godina rada, organizovan je u 12 odjeljenja (grupa); u planu je uskoro i formiranje novog odjeljenja za Informacione tehnologije, jer je potreba za kompjuterskim vještačenjem, usljed učestalijih internet prevara, sve veća.
Tokom jednodnevnog boravka, svi sagovornici u Centru bili su više nego gostoljubivi i predusretljivi i, neočekivano, puni humora, spremni na šalu. Duhovitost je, kažu, neophodna da bi se izborili sa svakodnevnim izazovima zbog ozbiljnosti posla kojim se bave: jedan nalaz vještaka ponekad mijenja mnoge živote. Svjesni su da odlučuju o ljudskim sudbinama i da slike uviđaja teških zločina kojima prisustvuju ne blijede preko noći.
Profesionalno, nepristrasno, odgovorno: U Centru radi četrdesetak zaposlenih, specijalizovanih za razne oblasti forenzike koji se, kako ističe direktor Forenzičkog centra Zoran Tomčić, konstantno usavršavanju u mnogim evropskim zemljama. Za forenziku, osim stručnosti i predanog rada, potrebna je visoko sofisticirana, skupa oprema; uređaji poput skenirajućeg mikroskopa ili tečnog hromatografa, koji koštaju oko pola miliona eura, a za čije održavanje treba izdvajati značajna sredstva.
Stručnjaci Centra rade po nalogu Tužilaštva, suda i policije, a na teren izlaze u slučaju teških krivičnih djela poput ubistva, razbojništva, masovnih eksplozija. Za sada nijesu komercijalni, što znači da ukoliko neko želi da provjeri, recimo, očinstvo djeteta, u Danilovgradu odgovor ne može dobiti.
Prema riječima Tomčića u proteklom periodu bili su više nego, policijski rečeno, „operativni“ pa su tako u prošloj godini primili 5.000 predmeta, od kojih je na 20.000 uzoraka urađeno više od 60.000 analiza.
- Obrada pristiglih zahtjeva prelazi 90 odsto, a u slučajevima kada je nepoznat počinilac stopa rasvijetljenih slučajeva je od 60 do 70 odsto. Urađen je pomak i na rasvetljavanju požara i eksplozija, veoma teškim predmetima za dokazivanje, i procenat rasvijetljenih slučajeva sada se kreće od 20 do 30 odsto, kazao je za Portal Analitika prvi čovjek Centra.
Dobar trag para vrijedi: Svakodnevni rad crnogorske forenzike nešto je drugačiji nego što se to možda pretpostavlja, pod uticajem popularnih televizijskih serijala. Za razliku od Grisoma, Mek Tejlora i ostalih protagonista krimi serija, forenzičari iz Danilovgrada, ne izlaze često na teren, već dokazni materijal za njih, shodno procedurama, pribavljaju lokalni kriminalistički tehničari. U pojedinim situacijama kolegama objašnjavaju kako da na pravilan način uzmu trag. Prilikom istrage teških krivičnih djela, dokazni materijal sami prikupljaju.
- Svaki put kada je u pitanju složeno krivično djelo, naši stručnjaci pomažu lokalnim krimi tehničarima na licu mjesta. Jer je to najvažnije, treba nam kvalitetan trag na kojem možemo raditi, podvlači Tomčić, i dodaje da je taj prvi korak najvažniji da bi mogla da se izvrši identifikacija i vještačenje.
Kako navodi rukovodilac Centra, supervještačenje, odnosno slanje u druge evropske centre na preispitivanje njihovih rezultata, do sada nije tražila nijedna stranka, za vrijeme njegovog mandata.
Nakon što se uzme trag sa mjesta zločina, dokazni materijal putuje u Centar, gdje ga Grupi za postupanje sa dokaznim materijalom, forenzičku analitiku i kontrolu kvaliteta, neće uzeti ukoliko nije propisno upakovana. Najviše uzoraka stiže, dakako, iz Podgorice, jer u njoj živi trećina stanovništva Crne Gore, dok u ljetnjim danima prednjači turistička metropola, Budva.
Papilarne linije – kako to čudno zvuči: Ako bi nekom rekao da se bavi daktiloskopskim ispitivanjem i papilarnim linijama - čime se bavi Ivan Vuković – neophodan bi bio Gugl translejt da shvati njegovu profesiju. No, prostije rečeno, Vuković se bavi analizom otisaka prstiju i dlanova; njegovo izvježbano oko u stanju je - na osnovu otiska koji ima pred sobom - da prepozna kojim dijelom dlana (ima više od deset djelova dlana!) je počinilac dotakao sporni predmet.
Naravno, na osnovu samog otiska sa lica mjesta, forenzičari ne mogu znati identitet počinioca, već sliku počinioca imaju ukoliko se dati otisak poklopi sa onim koje imaju u zbirci od oko 35.000 lica koja su izvršila neko krivično djelo na teritoriji Crne Gore.
- Kada uzimamo otiske, stavimo ih u kompjuter, sistem je taj koji pronalazi otiske i detektuje osobe. Daktiloskopsko ispitivanje podrazumijeva 12 karakteristika između traga i otiska. Trag je ono što je nađeno na mjestu krivičnih djela, a otisak ono što određenoj osobi pripada, objašnjava potanko Vuković.
On dodaje da su do sada, takvim metodom, riješili oko 500 krivičnih djela, što za malu Crnu Goru i nije zanemarljiva brojka. Počela je i saradnja sa susjedima: djelovanje kriminalaca trebalo bi uveliko da bude onemogućeno nakon umrežavanja graničnih policija Crne Gore i Hrvatske. Naime, na graničnim prelazima postojaće mali aparati koji će uzimati otiske koji će naknadno upoređivati sa otiscima iz sistema koji prelazi granice sistema kontrole koji je trenutno u upotrebi.
Uprkos činjenici da u bazi MUP-a postoje otisci većine građana Crne Gore, forenzičari po Konvenciji o ljudskim pravima, nemaju prava da koriste te podatke u ispitivanjima, iako bi to dosta olakšalo pronalaženje počinilaca krivičnih djela.
- Konvencija o ljudskim pravima brani da se koriste podaci koji su građani ostavili prilikom vađenja identifikacionih dokumenata i koji su nalaze u bazi MUP-a. Jedini izuzeci su kada se dogode masovne katastrofe, pad aviona, zemljotres i slično, jer je to jedini način da se utvrdi identitet lica, kaže Vuković.
Crnogorsko tržište opijata: Nakon laboratorije koja se bavi istraživanjem otisaka, ekipa Portala Analitika uputila se na odjeljenje koje, prema riječima zaposlenih, ima pune ruke posla, bukvalno iz dana u dan. Riječ je o odjeljenju specijalizovanom za hemijska ispitivanja tragova droga, požara, eksplozija i nepoznatih materija.
Upravo su nas tu dočekale slike poznate iz TV serijala: uočavamo osobu obučenu u bijeli kombinezon, sa zaštitnim rukavicama i naočarima, koja se uputila ka tzv. „čistoj sobi“, prostoriji gdje je ulaz restriktivan, u kojoj se obavlja hemijsko ispitivanje droge.
Nikola Božović, rukovodilac ove grupe, potanko i stručno objasnio je da je droga na crnogorskom tržištu sve kvalitetnija, ali i napomenuo kako i forenzičari „imaju konja za trku“ jer koriste sve moderniju tehniku za ispitivanje. Ljubazno nam je pokazao uzorke droga koje su zaplijenjene i koje se redovno konzumiraju u Crnoj Gori, otkrivajući zanimljive detalje.
- LSD je jako skup i nema ga mnogo na našoj teritoriji i on je u obliku kartončića. Ekstazi se prodaje i koristi u obliku tabletica, koje su krte i imaju posebne žigove; često su to oznake poput „mercedesa“, srca i Diznijevih junaka, objasnio je Božović, dodajući da se pod lupom odmah uočava da nije u pitanju uobičajeni farmaceutski prozvod.
Droga kvalitetnija, analiza sofisticiranija: U laboratoriji se osim hemijskih analiza, rade i analiza oblika, ispituju se prečnik i debljina da bi se moglo precizirati porijeklo droga, iako je poznato da većina dolazi iz Južne Amerike.
- Kanabis je najraspotranjeniji i ove godine je bilo puno zaplijena. Zatim ide heroin i nešto kokaina. Ostale droge su dosta rijetke, otkriva Božović.
Krijumčari i prodavci narkotika nisu naivni, pokušavaju na sve načine da prikriju tragove; često se u drogu stavljaju neke druge materije, nekada i miješaju da bi se karakterističan miris neutralisao. No, nove tehnologije poput tečnog hromatografa itekako ulaze u trag kriminalcima, i olakšavaju posao Božoviću i njegovom timu.
- Do 2006. godine kanabis je bio lošijeg kvaliteta, pa su se mogle naći sjemenke i slične supstance. Sada toga nema i radi se o drugačijem proizvodu čija je koncentracija dosta visoka. Na našoj teritoriji je kanabis imao i do 12 odsto THC-a; trend je takav da kanabis postaje potentiji, sadrži veću koncetraciju tetrahirdokanabola (THC), bolje je pakovan i presovan, nema prisustva vlage, sjemenki, vrlo malo ima grančica, ističe Božović.
Reveri, kragne i barutne čestice: Ljudmila Ivanović je iz Odjeljenja za hemijska ispitivanja daljine pucanja, tragova od oružja i kontaktnih mikrotagova; objašnjava koliko je – za analizu – neophodna brižljiva pretraga garderobe. Da bi se utvrdila daljina pucanja, forenzičari pregledaju garderobu koja je uzeta na mjestu zločina. Barutne i GSR čestice, nakon pucanja, zbog slabe kinetičke težine lako prijanjaju za garderobu sa koje se skidaju posebnim folijama i ketridžima nakon čeka se vrši analiza.
- Mi vršimo pregled garderobe da bi utvrdili daljinu pucanja i prisustva barutnih čestica, koje obično ostanu na reverima ili nekom drugom kraju garderobe onoga ko je pucao, objašnjava Ivanović, dodajući da forenzičari rade analizu daljine pucanja na osnovu odjevnih predmeta, a obdukcionisti na osnovu tijela.Međutim, forenzičari nisu svemoćni: domet barutnih čestica za pištolje je 90 centimetara, a za automatske puške 120 centimetara. Analiza izvan tog radijusa još uvijek je nedostižno polje.
- Pomoću mikroskopa mi određujemo GSR čestice, koje potiču iz inicijalne kapisle metka. Takva čestica nastaje jedino kada se puca iz vatrenog oružja, specifična je, sferično - kružnog oblika. Kao takve, kraće se zadržavaju na šakama osobe koja je pucala, svega četiri do osam sati, kaže Ivanović.
Zanimljivo je da se barutne čestice lakše dokazuju, nego takozvane GSR čestice, jer duže ostaju na garderobi. Takođe, obje vrste čestica se mogu prenijeti dodirom, napraviti pometnju pri identifikaciji lica koje je pucalo.
- Za analizu koristimo ketridž ili SEM stubiće za određivanje prisustva čestica, koje imaju ljepljivu moć. Njima se tapka tridesetak puta, lagano, na mjesto gdje najčešće ostaju: dlanovi i nadlanice, kaže vođa ove grupe i dodaje da se nakon toga ubacuju u novi aparat – skenirajući mikroskop koji ih analizira.
Iscrpljujući rad forenzičara prosto nalaže mir i adekvatne uslove za rad; svako odjeljenje u Forzničkom centru Danilovgrad je opremljeno, osim kancelarijama i laboratorijama, i kuhinjom i trpezarijom koja daje osjećaj udobnosti i prirodnosti nasuprot sterilnim prostorijama u kojima istražuju.
Žiranti pod mikroskopom: Godinama unazad mediji su izvještavali o manipulacijama potpisima žiranata prilikom ugovaranja bankarskih kredita. Kako je ispričala Portalu Analitika Veselinka Nikčević, iz grupe za ispitivanje rukopisa, dokumenata i informacionih tehnogija, najveći broj predmeta koje oni vještače upravo se tiče falsifikovanih potpisa na kreditima.
- Bilježimo veliki broj zahtjeva za vještačenje rukopisa na kreditnu dokumentaciju. Tu su napravljene velike prevare. Sazna se da je neko žirant u 15 slučajeva, a te ljude nikada nije vidio Najveći broj falsifikata je u toj oblasti, priča Nikčević.
Njen tim određuje autentičnost pasoša, ličnih karata, saobraćajnih dozvola, dokumenata od posebne važnosti, kao i autentičnost rukopisa i potpisa. Kao i na ostalim odjeljenjima, Nikčević analizu rukopisa radi takozvanom komparativnom metodom, što znači da ne može da samo na osnovu jednog dokumenta odredi da li je osoba faslifikator, već mora imati drugi dokument radi poređenja.
Broj zahtjeva za vještačenje raste svakodnevno: analiziraju se i novčanice, u prvom redu euri, zatim pečati, a vrše se i kompjuterska vještačenja. Zanimljivo, uprkos napretku nauke i tehnologija, grafolozi ne mogu da upoređuju štampana i pisana slova, kao ni rijetko ispisana dokumenta. Nikčević napominje da se mnogo toga bazira na analitičkoj sposobnosti eksperata, naglašavajući da često komparativni materijal nije podoban zbog uslova pisanja.
- Nije isto ako pišete sjedeći, ili nekome na leđima; potrebno je raspolagati svim varijantama, i zato kolege u policiji uvijek zamolimo da primijene sve tehnike, da natjeraju lice da piše duže, kako bi se zaboravilo i počelo da piše svojim rukopisom, navodi grafolog Nikčević.
Grafolozi se služe mikroskopom pod kojim se može vidjeti da li se radi o rukopisu ili štampanom materijalu. Vještom oku jasno je da po pritisku na papir, da li je dokument skeniran, ili je pisano rukom.
Nikčević je istakla kuriozitet vezan za pasoše bivših i sadašnjih ex-YU država. „Zanimljivo je da je pasoš SRJ najviše falsifikovan. Na seminarima širom svijeta pokazuje se kao loš primjer. Crnogorski pasoš, pak, do sad - nije falsifikovan“, kazala je Nikčević.
Potraga za “svetim gralom” foreznike: Onda je došao na red sveti gral forenzičke nauke – DNK laboratorija. Na našu žalost, ulazak u samu laboratoriju gdje se ispituju uzorci nije dozvoljen, ali je ekipi Portala Analitika načelnica Odjeljenja za biološka ispitivanja Sandra Kovačević, omogućila da provire i fotografišu zaposlene „u akciji“.
Prije nego što je ekipa Portala Analitika uspjela da izusti prvo pitanje, Sandra Kovačević je odmah pružala neke odgovore, razbijajući uvriježene predrasude da je DNK analiza svemoćna.
- Šta nama DNK analiza govori? Prvo i osnovno pravilo je da hemikalije - kitovi sa kojima radimo - prolaze stroge etičke kodekse, pa se analize rade isključivo iz nekodirajućeg segmenta DNK. Taj dio DNK nam ne može reći ništa o čovjeku: niti boju očiju, kose, jedino da li je osoba muškog ili ženskog pola, objašnjava Kovačević. Obavezu upotrebe takozvane nekodirajuće DNK ustanovio je crnogorski zakon, ali i Rezolucija Evropske unije: koristiti se samo može nekodirajući DNK koji predstavlja sistem brojki, koji se upoređuje sa uzorkom koji već postoji u bazi, a koji otkriva identitet osobe.
Bez obzira na novinske natpise, Kovačević tvrdi da nijedan uzorak DNK nije poslat vani, u neki međunarodni centar na dodatno vještačenje. Načelnica odjeljenja za biološka ispitivanja kaže da u svom radu koriste bazu DNK materijala lica koja su zavedena u MUP-u, a to su izvršioci krivičnih djela. Kovačević naglašava da biološki materijal, poput tjelesne tečnosti, pljuvačke, ostavljamo svugdje i to više nego što mislimo: kada popijemo piće, popušimo cigaretu…- Na DNK analizu se dostavljaju tjelesne tečnosti, krv, pljuvačka i sjemena tečnost. Analizom njih se dobija profil jedne osobe. Ali, u 90 odsto slučajeva mi baratamo sa kontaktnim tragovima, a to je biološki materijal koji čovjek ostavlja u kontaktu sa predmetima. Niko to ne čisti, pa se javljaju mješavine - svaka osoba koja dotakne predmet skine od onog prethodnog, doda svog biološkog materija, što interpretaciju čini teškom, jer nismo u mogućnosti da izdvojimo glavnu komponentu, objašnjava Kovačević.
Najveća satisfakcija je oslabađanje nevinih: Da bi izgradili slučaj, kada su u pitanju kontaktni tragovi, forenzičari se služe „čistom logikom“: grade se dvije hipoteze, jedna koja staje u stranu odbrane i druga koja štiti osumnjičenog.
- Mi ovdje nijesmo samo da procesuiramo slučajeve. Najveće zadovoljstvo je kada, na osnovu naših analiza, oslobodimo ljude koji su bili nevini, otkriva Kovačević detalje iz svog dosadašnjeg bogatog iskustva.
Za Portal Analitika otkrila je detalje jednog slučaja koji je već okočan i pravnosnažan, jer drugačije ne bi mogla ni da podijeli to sa čitaocima.
U pitanju je razbojništvo u jednom crnogorskom gradu, u kom je prodavačica indetifikovala jednu osobu kao izvršioca. U toku krađe, razbojnik je ugrizao čovjeka koji je bio prisutan, i na osnovu tog ugriza urađena je DNK analiza. Ipak, na osnovu uzete DNK, forenzičari su utvrdili da je osumnjičeni - za kojeg je prodavačica izričito tvrdila da je počinilac – nevin čovjek.
DNK analiza, objašnjava Kovačević, izuzetno je skupa metoda. Analiza pojedinačnog uzorka košta od 60 do 70 eura, a traje minimum tri dana. Najteža analiza je putem kostiju, čija priprema traje danima.
Upravo je danilovgradski Forenzički centar razriješio višedecenijsku misteriju identiteta dvoje ljudi iz Nikšićke jame, koji su prepoznati uz pomoć DNK živih srodnika.
Na kraju, Kovačević je sugerisala da krimi serije dovode u zabludu gledaoce, navodeći famozni primjer u kojem se na osnovu jedne dlake sa mjesta zločina rasvijetli cijeli slučaj iako je, kako tvrdi naša sagovornicaa, jedini validni dokaz dlaka sa korjenom, koja se može strgnuti jedino čupanjem. Iz dlake koja svakodnevno opada, forenzičari mogu pročitati – ništa.
Barut, inicijalna kapisla, čaura, projektil: Raskrinkavši dio zabluda o DNK analizi, uputili smo se u Odjeljenje za balistička ispitivanja, gdje smo posjetili pucaonu kao i laboratoriju u kojoj se vrše analize oružja - metaka, čaura, projektila. Kroz ovo odjeljenje, ekipu Portala Analitika vodio je Milovan Mihailović, zamjenik rukovodioca Balistike.
Na Odjeljenju za balistička ispitivanja radi se identifikacija čaura i projektila, kao i ispitivanje ispravnosti oružja. U pucaoni, koja je opremljenja bazenom i posebnim drvenim zidom, balističari vrše probna pucanja, koja su ekipi ovog puta ostala nedostupna uslijed kraja radnog vremena. Bazen sa vodom omogućava forenzičarima da prilikom probnih pucanja dobiju neoštećen projektil, kako bi ga mogli koristiti u komparativnoj analizi. Drveni zid, pak, služi za ispaljivanje metka da bi se dobilo više informacija o čauri, pa samim tim i oružju koje je korišćeno prilikom krivičnog djela.
Forenzičari pomoću ovih analiza prvo utvrđuju koja vrsta oružja je korišćena, a zatim analizom u laboratoriji, uz pomoć mikroskopa i kompjutera, otkrivaju „preklapanje individualnih karakteristika“, koje im govori i o specifičnosti oružja – marku, kalibar, seriju.
Balističari učestvuju i u sudskim procesima kao vještaci, pomažući sudijama da dobiju sliku šta se desilo na mjestu zločina – iz koje pozicije je lice pucalo, koje oružje je koristilo i slično.
Da bi sve navedene analize, ali i mnoge druge koje se rade u Forenzičkom centru u Danilovgradu bile vjerodostojne i prihvatljive u bilo kojoj zemlji u Evropskoj uniji, potrebna je – akreditacija. Kako nam je rekao zamjenik rukovodioca Centra, Aleksandar Ivanović, postupak akreditacije je u toku i svi su izgledi da će danilovgradski Forenzički centar dobiti status regionalnog centra.
- Tehnički i kadrovski, naš Centar je osposobljen po svim normama koje traži EU. Akreditacija ne važi za stalno, već smo pod kontinuiranim nadzorom EU. Kao mentor u ovom procesu, dodijeljen nam je Estonski institut za forenziku, i do sada smo ispunili sve uslove, kaže Ivanović i napominje da u praksi ovo znači da - kada dobije akreditaciju - Crne Gora će moći da koristi baze podataka svih zemalja EU, shodno Brumskom sporazumu.
Nakon dana u Danilovgradu, čini se da je osnivanje i rad Forezničkog centra jedan od onih malih, ali neophodnih koraka u prilagođavanju evropskim kriterijuma.
Kristina ĆETKOVIĆ / Aleksandra STANKOVIĆ
