Mladi multimedijalni umjetnik Ivan Šuković rođen je 23. maja 1981. godine u tadašnjem Titogradu. Njegov rodni grad je u međuvremenu ponovo postao Podgorica, u kojoj je završio srednju Muzičku školu „Vasa Pavić“.
Obrazovanje je nastavio na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, gdje je diplomirao književnost. Sedam godina radio je u brojnim crnogorskim medijima, kao novinar i urednik za kulturu.
Magistrirao je na odsjeku digitalne umjetnosti Fakulteta za medije i komunikacije u Beogradu.
Već tri godine izlaže širom regiona. Sve je počeo učešćem na studentskoj izložbi fakulteta na kome je magistrirao 2010. godine, u okviru Festivala Mikser. U Crnoj Gori se prvi put predstavio na kolektvnoj izložbi „Bod of Digital“ na Budva Grad teatru 2011. godine. Uslijedile su samostalne izložbe u renomiranim galerijama „O3one“ u Beogradu, „Blackbox“ u Sarajevu i „Art klinika“ u Novom Sadu. Konačno, prije deset dana je imao prvu samostalnu izložbu u Crnoj Gori, u Atelju „Dado“ na Cetinju.
Šuković je angažovan kao organizator umjetničkog programa u podgoričkoj galeriji „Pizana“. Takođe, saradnik je u časopisu za digitalnu umjetnost „Propeler“.
Kako ističe, slobodno vrijeme provod u nevladinoj organizaciji „Punkt“ u kojoj je koordinator pojedinih programa. Riječ je o programima koji utiču na aktiviranje crnogorske kulturne produkcije, sa posebnim naglaskom na savremenim umjetničkim tendencijama i radu u novim medijima, kao i aktiviranje posebnih programa koji, na kreativno osmišljen način, doprinose socijalnoj inkluziji. Naročito je ponosan na posljednji realizovani projekat - prvu crnogorsku modernu bajku, koju su ilustrovala djeca sa posebnim potrebama.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Kućni red od 14 do 18 sati. Sladoled služen u limenim zdjelama u nekadašnjem restoranu, koji je zamijenio novi nehumano izgrađeni hotel. Nedostaju mi mirisi, atmosfere, ljudi na koje često mislim, a kojih više nema.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- To što sam se obračunao sa nekim stvarima iz prošlosti da bih odrastao i oslobodio prostor za dalje djelovanje.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Trudim se da iskoristim svoje talente.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Onu koja je uzrok najboljih i najlošijih stvari koje sam ikad uradio - ishitrenost i nestrpljivost.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Sposobnost sagledavanja sebe. Uz to - hrabrost, pristojnost i toleranciju.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografiju i ko biste voljeli da glumi Vas?
- „Lost in Translation“, ukoliko nije problem. Metju Kasovic.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Okreni nulu, slabo te čujem!
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Marcipan.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Super- junaka i heroja je previše oko mene, tako da mi je dovoljna ova viteška snaga koja se krije u malim svakodnevnim činovima, izjavama i pogledima...
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Ne bih se ni sa kim mijenjao. Za sada mi je dobro u mojoj koži.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Postajem zaboravan. Ipak, dobra strana toga je što stičem iskustvo koje zamjenjuje pamćenje iz prethodne nedjelje. Čitam i gledam filmove.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- „Hello my love / It's getting cold on this island“ – „Islands Blues“, grupa „Koop“.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- „Karta i teritorija“ Mišela Uelbeka. Predstava „Elijahova stolica“ reditelja Borisa Liješevića. Film „Shame“ Stiva Mekvina.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- U Japan.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Voz!
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Nikome... Dio sebe čuvam za sebe.
Čemu se uvijek obradujete?
- Postoji čitav niz osoba koje utiču na moje raspoloženje i emocionalno stanje. Među njima su najbitniji članovi moje porodice i prijatelji na koje sam ponosan. Svi različiti, ali isti – MOJI.
Da li za nečim žalite?
- Da.
Bez čega ne možete?
- Bez sigurnosti, samoizražavanja, intelektualnog i duhovnog ispunjenja.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Vjerovatno vozaču iz suprotnog smjera, mom suvozaču ili pješaku kojeg nisam propustio. Iz ogromnog prezira prema policiji kreirao sam saobraćajno pravilo koje glasi „Ja imam prednost“ .
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Recimo da su to želje identične neostvarenim željama većine mladih ljudi u ovoj zemlji. Ipak, zdravlje nam je neophodno. Ne žudim za nečim drugim, višim.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Nisam još. Tek ću!
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Prestao bih da vraćam kredit, opteretio žirante i, konačno, trošio punu platu.
Kako biste voljeli da umrete?
- U znanju da imam mnogo godina koje nisam u stanju da izbrojim. Istovremeno, volio bih da mogu jasno da se sjetim svakog lijepog dana.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Ivan Šuković 1981 - 2081
Priredila: K.Jerkov
„Koop“: „Islands Blues“
