Uz napomenu da mišljenja o ovome divergiraju od onih koji zastupaju autokefalnost Crnogorske crkve, do onih koji je osporavaju, Mitrić smatra se ovaj problem danas jako mnogo koristi u političke svrhe u međusobnoj borbi pojedinih partija u prvom redu u Crnoj Gori, a zatim i šire.
- Cetinjska mitropolija je, poslije katastrofe koja je zadesila Pećku patrijaršiju, postala je autokefalna, nezavisna od bilo kakve više crkvene vlasti, kazao je Mitrić.
On je dodao da „mnogi istoričari i upućenici u istoriju CPC tvrde da joj je Ruska crkva prva priznala autokefalnost, i taj fakat prezentirala u svom Katalogu iz 1851.godine“.
Mitrić je podsjetio i na činjenicu da se na teritoriji Kraljevine SHS našlo šest pravoslavnih crkvenih organizacija koje su imale različit crkveno-pravni status, među kojima su Srpska, Karlovačka i Bukovinsko – dalmatinska mitropolija, dok su crkvene oblasti u Bosni i Hercegovini, Kosovu i Metohiji, Makedoniji bile pod jurisdikcijom Carigradske patrijaršije.
Mitrić je kazao da suprotna mišljenja potiču od stava da hirotonija episkopa od svojih episkopa čini suštinu autokefalije, a gdje nema ovog jezgra, nema svojega episkopata, tako nema ni autokefalije. S druge strane autori koji zastupaju ideju autokefalnosti CPC tvrde da ona „Tomas“ (akt kojim se jednoj crkvi daje autokefalnost) nije ni tražila.
- CPC je imala posebne odlike koje izviru upravo iz posebnog položaja crnogorske države smještene na jednom raskršću, izloženom raznim političkim, kulturnim i vjerskim uticajima. Njeni mitropoliti bili su istovremeno i političke vođe. Crnogogorski narod nikad nije dozvolio da mu mitropolite i državnike natura neko drugi, niti pak da na te položaje može doćii neko sa strane. Ovo pravilo nije prekinuto ni onda kada vladika više nije bio svjetovni vladart, kao ni kada je utokefalnost CPC obnovljena prije nešto više od dvije decenije, zaključuje Mitrić.
Mitrić je takođe naglasio da je Knjaz Nikola Ustavom iz 1905. godine normirao CPC kao autokefalnu kako zbog „da bi na taj način ujednačio pretenzije obje dinastije za prijesto eventualne buduće države“, kao i zbog toga što je „još tada razmišljao o proglašenju Crne Gore za Kraljevinu, pa se pripremao za taj momenat uzimajući u obzir koliko je crkvena nezavisnost značajna, i koliki je značaj na državnu politiku imala“.
Dr Branislav Radulović je u svom izlaganju napravio uporednu pravnu analizu o tome kako je crkveno pitanje riješeno u Crnoj Gori, a kako u zemljama u regionu.
- Potreba donošenja novog zakona o vjerskim organizacijama u Crnoj Gori nameće se ne toliko iz razloga što je važeći zakon iz perioda socijal-komunizma, koliko usljed ozbiljnog broja problema koji opterećuju vjerske zajednice u Crnoj Gori, a time i ukupnu društvenu zajednicu, kazao je Radulović naglašavajući da je donošenje novog zakona o vjerskim zajednicama planirano za treći kvartal ove godine.
Radulović je dodao da je „činjenica je da jedna od najvećih vjerskih zajednica, SPC nema regulisan status pravnog lica u Crnoj Gori, problem svojinskih odnosa, potreba konstantnog negiranja prava na drugačiji religijski pogled i konačno činjenica da je država dužna urediti odgovarajućoi pravni okvir, dodatno aktuelizuje ovo pitanje“.
- Pri tom nedavna analiza pravnog položaja i brojnosti pravoslavnog sveštenstva u Crnoj Gori pokazala je da je veliki broj sveštenika SPC van pravnog poretka države u kojoj vrše službu, kazao je Radulović i dodao da „ SPC i pored zakonske obaveze nema niti jedan organizaciono oblik registrovan u Crnoj Gori, što nije slučaj niti sa jednom drugom od 13 registrovanih vjerskih zajednica ili organizacija“.
Dobar dio sveštenstva, prema riječima Radulovića, nema crnogorsko državljanstvo, i na njih se ne primjenjuju zakoni koji uređuju pitanja zapošljavanja i rada stranaca, registracije prebivališta i boravišta, doprinosa.
Radulović smatra da država takođe nije uredila pitanje ubiranja poreza od privredne aktivnosti crkve, a pri tom je SPC jedan od najvećih posjednika zemljišta i objekata u Crnoj Gori, sa vidnom privrednom i preduzetničkom aktivnošću.
On smatra da je SPC u Crnoj Gori odvojena od države, dok je u Srbiji u „službi“ državne politike.
Borislav Cimeša je u svom obraćanju govorio o istorijsko pravnim argumentima za nastavak djelovanja autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve u nezavisnoj državi Crnoj Gori.
- Crkvu prije svega moramo posmatrati kao požansku ustanovu da bi tek onda došli do njenog državnog statusa. U državi postoji ravnopravnost građana, ali nigdje ne može postojati ravnopravnost matične crkve koja gradi svoju državu, narod i td, učestvuje u njihovoj konstituciji i dijela crkve druge države koja se nalazi na teritoriji matične države, smatra Cimeša.
On je naglasio da je „CPC bila, jeste i biće autokefalna“.
- Ona je jednom za stalno dobila autokefalnost. Kao što u hrišćanstvu postoji krštenje samo jednom, tako crkve se jednom za sva vremena proglašavaju autokefalnim, kazao je Cimeša na Naučnoj tribini o položaju CPC.
