Na pitanje profesorice književnosti Božene Jelušić šta je to što bi Dragan Radulović ovih dana doveo u pitanje i o čemu bi pisao, šta je to što ga provocira, crnogorski književnik je odgovorio da je to tema o proglašenju Njegoša za sveca Srpske pravoslavne crkve.
Radulović je istakao da je „grozna ta upotreba Njegoša u najprimitivnije i najprizemnije političke svrhe“.
- Sada Njegoša koriste da bi medijski zakrpili rupu koju su napravili Kačavenda i Pahomije, istakao je crnogorski kjiževnik dodajući da mu je „grozno što se Njegoš uzima za žalosne i grozne mahinacije za koje je mislio da su prestale, ali očigledno tu kraja nema“.
On je dodao da se po pitanju proglašenja sveca ne može ništa uraditi i da se ne može Srpskoj pravoslavnoj crkvi zabraniti da to uradi.
- Međutim, ako vam je toliko gospodo merak da bodete prstom u Crnu Goru i njenu kulturu i da podbrckujete, da ne upotrijebim koju drugu riječ, njenu legitimnu vlast, a očigledno to vole i u Srbiji da rade, onda vam se može desiti, što bih ja volio, da se pretresu ti vaši manastiri pa da vidimo koliko je trudbenika sa onih radova na terenu iz 90-ih godina sada postalo ugledno sveštvenstvo, zaključio je Radulović.
U okviru umjetničkog programa VIII Međunarodnog podgoričkog sajma knjiga, autorski sat je imao i crnogorski pisac Dragan Radulović, čiji je moderator bila profesorica književnosti Božena Jelušića.
Jelušić i Radulović su kroz razgovor o piščevim djelima publici približili stvaralaštvo profesora filozofije iz Budve i poznatog crnogorskog književnika.
Jelušić je u svom obraćanju kazala da je Radulović prvo „otkriven“ u Hrvatskoj i Srbiji, pa tek onda u Crnoj Gori, napominjući da je autor pažnju javnosti skrenuo romanom „Aušvic kafe“ kojim je „aktivirao jednu našu još nedotaknutu stvarnost, nešto sa čim se još nismo na pravi način i u punom kapacitetu suočili“. Profesorica književnosti rekla je da je otmica u Štrpcima bila „inicijalna kapisla“ koja je podstakla Radulovića da napiše ovaj roman.
Dodala je kako je Radulović još veću popularnost stekao „Katalogom groteski“ u kom je odabrao posebne tipove „koje je iznjedrila naša tranziciona stvarnost“ i njihove vrijednosti, svijet, jezik i način života pretvorio u roman sa podnaslovom „Vitezovi ništavila: Đavo u tranzicionom Diznilendu“.
- Dragan Radulović je autor čije je mišljenje da ljude treba provocirati pesimizmom, da ljude treba isprovocirati skepsom, da treba biti jedan čičak sa bodljama okrenutim napolje, a sa još više bodlji koje se ne vide a koje su okrenute unutra, kazala je Jelušić.
Ona se osvrnula i na poslednju Radulovićevu dramu „Pejzaž do pakla“ koja je nastala iz pripovjetke„Propast kuće Marinkovića“, a koja je kako kaže Jelušić nastala autobiografskom situaciom i koja je posljedica „budvanizacije“.
- To nije više priča samo o divljoj gradnji, to je najmanje priča o divljoj gradnji. To je priča o tome kako nas istjeruju iz sopstvene kože, objasnila je Jelušić.
Sam autor je o drami kazao da ona govori o totalitarizmu, napominjući da više ne postoji granica koja štiti privatnost.
- Osnovna karakteristika totalitarizma je, kako to kaže Franc Nojman, da vlast koja je totalitarna želi da uništi ili kontroliše svaku sferu privatnoga života. Dakle nema više privatnog, postoji kontrola, ako ne može da se kontroliše može da se uništi, objasnio je Radulovć.
Crnogorski književnik je ispričao fabulu „Propast kuće Marinkovića“, u kojoj govori o udovcu, profesoru, čiju staru kuću žele da po cijeni od milion eura, otkupe građevinski tajkuni, ali koju on ne želi da proda za svog života.
Radulović je objasnio kako je kroz „Pejzaž do pakla“ dao prostora i građevinskim tajkunima.
- Ono što je meni posebno bilo interesantno jeste što sam kroz taj kostur priče mogao da pustim sebi mašti na volju, i da zamislim te likove. Te naše male birokrate, uštve male, dripce male, koji igraju igrice. Po cijeli dan su na Fejsbuku, završavaju posao ne naravno za ljude, nego za ove graditeljske mafijaše, njihove advokate, njihove konziljere, kazao je profesor.
Jelušić je dodala da Radulovićevo djelo prikazuje „patologiju racionaliteta“, da on priča priču o konzumerizmu, a da je Budva primjer „patologije racionaliteta“.
Zatim se Jelušić osvrnula na popularnu kulturu i seriju „Budva na pjenu od mora“, gdje se naslovni junak od „ilegalnog graditelja, prvorazrednog mafijaša“ pretvara u „idealno-tipskog junaka iza kojeg će stati i oni kojima je oteo grobnicu“.
Ona je Radulovića pitala za mišljenje o toj seriji i o hagiografijama.
- Riječ je o pranju biografija. Pomoću te serije peru se biografije naših tajkuna i graditelja. Kao što su nekada carevi, kraljevi i ostali sveci naručivali biografije, hagiografije pisaca kod crkava, sa ciljem da se pripreme za budućnost i život poslije smrti u rajskom naselju. Ovi danas se ne opterećuju niti Bogom, niti bilo čime. Oni prave hagiografije, peru vlastitu prošlost, izmišljaju upravo pomoću tih televizijskih serija i sličnih stvari, rekao je Radulović.
Dragan Radulović (1969) je crnogorski književnik, književni kritičar, esejist i profesor filozofije. Autor je romana „Aušvic kafe“ (2003), zbirki priča „Vitezovi ništavila: Đavo u tranzicionom Diznilendu“ (2005) i „Splav Meduze“ (2007), kao i dramskog teksta „Pejzaž do pakla - propast kuće Marinkovića“ (2012).
