Iako je 21. decembar 2012. godine iza nas, najmoćnija filmska industrija ne prestaje da se bavi idejom o kraju svijeta, starom koliko i čovječanstvo. Prirodne kataklizme, nuklearna razaranja, napadi zombija, invazije vanzemaljaca, velike zaraze koje uništavaju planetu - tematski dugo postoje u istoriji filma.
Scenarista i reditelj Saša Radojević kazao je RTS-u da se, kao što je to bilo vezano za veliki talas filmova koji je proistekao iz Hladnog rata, uvijek osluškuje ono što je aktuelni politički trenutak.
"I vrlo često kada je postojao taj bipolarni sistem znalo se jasno ko je neprijatelj. Ko je sa druge strane. Ovoga trenutka postoji unipolarni svijet u kojem jedna sila pokušava da kontroliše sve", ističe Radojević.
I dok se Tom Kruz u filmu “Zaborav” sprema da pronađe novi dom na drugoj planeti, Bred Pit bori sa pandemijom u Svetskom ratu „Ze", Vil Smit se u filmu “Poslije Zemlje” suočava sa novim vrstama nakon kataklizme.
Filmski kritičar Dragan Jovićević navodi da su sve to strahovi kojih se ljudi oduvijek boje i koje vole da gledaju.
"Mislim da ljudi vole da osjete tu duboku emociju, a to je strah od završetka, strah od kraja, strah od smaka, bio on bukvalan ili figurativan", objašnjava Jovićević.
Postapokaliptični filmovi sa skupom produkcijom služe i za pokazivanje tehnološke superiornosti američke kinematografije. Sudeći po starijim naslovima Dan nezavisnosti i Armagedon ostvaruju i veliku gledanost.
Da opasnost od smaka sveta može da se obradi i iz komičnog ugla uvjeriće nas nekolicina novih filmova koji poručuju da je smijeh jedina šansa za opstanak čovječanstva.
