Talentovana slikarka mlađe generacije, Ivana Stanić rođena je 1982. godine u Kotoru. Diplomirala je 2005. u klasi prof. Zorana Todovića na odsjeku - grafika novosadske Akademije umetnosti, da bi zatim dvije godine provela na Akademiji u Dizeldorfu, gdje je u klasi prof. Herberta Brandla usavršavala slikanje i crtanje.
Do sada je imala više grupnih i samostalnih izložbi. Učestvovala je na Godišnjim izložbama ULUCG u proteklih pet godina, a izlagala je u Novom Sadu, Beogradu, Podgorici, Kelnu, Dizeldorfu. Među najznačajnijim samostalnim izložbama su one u Shock galeriji i Art klinici u Novom Sadu, u Kuslevovoj kući i Galeriji Centar; te u prostorijama Austrijske ambasade u Podgorici.
Posljednju samostalnu izložbu - „Svijet bogate imaginacije“ - ova mlada, talentovana umjetnica imala je prošlog mjeseca u galeriji „Kristofor Stanković“ u Zagrebu. Govoreći na njenom otvaranju, istoričarka umjetnosti Iva Korbler je ocjenila da je „Ivanina tematika strogo urbana, od prizora tzv. urbanog pejzaža, intimističkih prikaza mlade izgubljene generacije, raznih karikaturalnih likova čija lica-maske svjedoče o nesnalaženju u vremenu i prostoru, do vrlo psihološki istančanih portreta emotivno i psihički nestabilnih pojedinaca koje je potrošio život, bilo da se radi o ljubavnim razočaranjima, raspadanju klasične forme porodice ili gubitku opšte egzistencijalne orijentacije“.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Neizmjerna sloboda i kreativnost, igra!
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- To što sam postala majka i što me sad napokon ozbiljno shvataju. Pa, makar i na kratko.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Slikarstvo!
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Potrebu da apsolutno sve što mi prođe kroz glavu - ili nacrtam ili verbalizujem. Transparentnost.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Kvalitetno kućno vaspitanje, duhovitost, kad čovjek zna ko je i gdje mu je mjesto, kad je iznad nacionalnih, kulturnih, socioloških, seksualnih, političkih i inih različitosti, kad je otvoren za promjenu, kad je vrijedan i spreman da raste i uči!
Kad je u vjeri, nadi i ljubavi, kad mu je cilj svoje i opšte dobro, kad je kreativan i konstruktivan i kad nije emotivni parazit i saboter svega dobrog!
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografiju i ko biste voljeli da glumi Vas?
- „Osveta Done Kihot“. Svemirska, epska opera.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Dobar dan, Ivana Stanić kraj telefona!
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Nešto jednostavno, al' hranljivo.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Sve mi je primamljivo, ali bila bih rado neki - šaptač!
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Iskreno, mislim da je svačiji život interesantan na svoj način. Voljela bih da iskusim i doživim puno toga - od najbanalnijih, do spektakularnih momenata.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Svaki slobodni trenutak provodim sa familijom. Najudobnije mi je tamo đe sam voljena i đe volim!
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- „Free“ od Stivija Vondera i bilo što od Dejvid Birna.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- U posljednje vrijeme Šlinkove pripovjetke... A, uvijek se vraćam Elijasu Kanetiju. Film i muzika iz filma „This Must be the Place“.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- U Maroko!
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobus!?
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Izvoru svega!
Čemu se uvijek obradujete?
- Ćerki Kori!
Da li za nečim žalite?
- Za izgubljenim satima provedenim sa nekvalitetnim ljudima, u nekvalitetnim raspoloženjima i u nekvalitetnim razgovorima.
Bez čega ne možete?
- Bez zdravlja, ljubavi i radosti svojih najbližih!
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Svaki dan se izvinjavam za kojekakve gluposti, a posljednje jače izvinjenje je isuviše lično.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da sam ispuni zlatna ribica?
- Iha... Da su nam djeca - prvo - zdrava i srećna, rastu u lijepom, pametnom, humanom, kulturno osvješćenom društvu; da se njihov rad, znanje, kućno vaspitanje, cijene i vrednuju, a individualnost poštuje i ne sputava... Doslovno ovo želim, od riječi do riječi. Kad bi se sve ovo posložilo - bila bih zadovoljna.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Ostala dosljedna sebi.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- ... Sa najbližima. Ne bih hrlila da nadoknadim propušteno!
Kako biste voljeli da umrete?
- Kao i svi, u dubokoj starosti, dok me jedina i najveća ljubav mog života drži za ruku, okružena svojom djecom, zadovoljna i spokojna.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Epitafi su besmisleni!
Priredila: A. POPOVIĆ
