A kakva bi i bila, kada su joj „korijeni“ sa Himalaja! U međuvremenu je postala jedno od najmirisnijih mediteraskih drveća.
Uostalom, ona uopšte nije jorgovan, već je njeno pravo ime melija, u latinskoj varijanti - Melia Azedarach.
Melija brzo raste čak do 12 - 15 m, otporna je na sušu, a podnosi niske temperature do -14 C.

Ne bira zemljište i dobro podnosi umjereno orezivanje. Krošnja je rijetka, cvjetovi crvenkasto-ljubičasti veličine do dva centimetra, i jako mirišu, stručnjaci tvrde na - vanilu.
Plodovi su veličine do 15 mm, u početku zeleni, a kasnije se smežuraju i dobiju žućkasto-smeđu boju, pa ostanu na stablu i nakon opadanja lišća dvije, tri godine.
Crvenkasto drvo služi za izradu namještaja i muzičkih instrumenata. Koštice su po sredini šuplje pa se koriste za izradu nakita. Ekstrat listova odbija skakavce, a plodovi mogu biti otrovni.
Želimo podgoričkoj meliji dug i zdrav život, i da je gradski oci što manje primjećuju. Kakve su Podgoričani sreće, ko zna što im može pasti na pamet! Ipak neke od tih melija imaju više od 40 godina.