- Da bi se neko proglasio za sveca, treba da bude asketa. Da se potvrdi svetost još za života. Nakon fizičke smrti podvižnikov asketski život, treba da potvrđuju čudesa. Njegošev životni put nije ispunjen askezom, niti su poslije njegove smrte nastupila čudesa, vezana za ovu istorijsku ličnost - kazao je Mihailo i dodao:
- SPC se, međutim, ne drži ovih svetih pravila o podvižničkoj askezi i čudesima, koja prate i slijede okončani životni put podvižnika, koji se kanonizuju u sveca. Umjesto toga, ona je fosforom posipala grob Justina Popovića, a zemljom sa ovog groba liječila zubobolju, dok je dovodila vjernike i bogoslove da ljube vilicu Nikolaja Velimirovića, potvrđujući na taj način praznovjerje i sujevjerje namjesto svetost, što je širila i kroz cijelu Crnu Goru.
Mitropolit Mihailo ističe da je Njegoš crnogorski državnik, a svjetski poznat i priznat književnik i filozof.
- Njegoš je crnogorski državnik, a svjetski poznat i priznat književnik i filozof. Kao crnogorskog državnika, SPC nije dostojna da Njegoša kanonizuje. Ona ga je ranije klevetala, omalovažavala, osporavala i nepravedno prisvajala, posrbljujući i njega i crnogorski narod. Njegoš nikada nije fizički boravio u Srbiji, a ni u jednom od svojih 1700 službenih pisama, nije spomenuo Sv. Savu. Njegoš nije Srbin već Crnogorac. Njegoš je bio crnogorski vladar i vladika autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve do svoje smrti 1851. g. Srpska crkva u to vrijmene nije bila autokefalna. Otuda, pokušaj kanonizacije Njegoša je isključivo politički čin još jednog neuspjelog postupka imperijalonog pokoravanja Crne Gore i njenog pretvaranja u srpsku koloniju, kao drugu srpsku državu - naveo je Mihailo i zaključio:
- Očekujemo da će ovim pristupom SPC nastaviti kanonizaciju Ljermontova, Puškina, Gogolja, Andrića, Crnjanskog, Petra Kočića, Meše Selimovića i drugih.
