Čupić je bio student prava, politički komesar čete u Nikšićkom NOP odredu i narodni heroj Jugoslavije. Njegovo hrabro držanje i pobjedonosni osmjeh na gubilištu ovjekovječen je fotografijom, koja je postala simbol otpora i obišla je svijet.
Rođen je 1913. godine u SAD, kao jedno od desetoro djece u radničkoj porodici Sava i Stane Čupić.
Tridesetih godina 20. vijeka, vraća se u Nikšić, gdje završava gimnaziju. Studirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu i pripadao ljevičarskom studentskom pokretu, a 1940. godine postao je član KPJ.
Poslije Aprilskog rata došao je u Nikšić i kao član KPJ učestvovao u pripremi ustanka.
Početkom jula 1941. godine, izbjegao je iz okupiranog Nikšića, a po izlasku iz grada pristupio je partizanskoj četi "Đuro Đaković", koja je formirana od provjerenih komunista i skojevaca koji su napustili okupirani Nikšić.
Na dužnosti komesara samostalne čete Nikšićkog partizanskog odreda zarobljen je aprila 1942. godine, u borbi protiv četnika na Kablenoj Glavici kod Nikšića.
U zatvoru, gdje je bio mučen, pokazao je junačko držanje i prkos. Četnički sud mu je javno sudio u okupiranom Nikšiću. Svojim prkosnim držanjem i britkom riječju otvoreno je izvrgao ruglu vijeće tog suda, pa su organizatori procesa na brzinu donijeli odluku o smrtnim presudama grupi komunista među kojima je bio i Čupić. Mirno je saslušao smrtnu presudu, a poznat je i njegov prkosni osmijeh.
9. maja 1942. godine izveden je na strijelište ispod Petrove Glavice kod Nikšića. I na strijelištu je nastavio da bodri drugove, čime je podizao duh otpora kod stanovništva, prisiljenog da prisustvuje javnom strijeljanju komunista i rodoljuba. Klicao je: "Živjela slavna komunistička partija!" i kad su ga prvi rafali pogodili, stajao je uspravno i gordo dovikujući da će doći dani slobode.
Ukazom predsednika Federativne Narodne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita, 10. jula 1953. godine, proglašen je za narodnog heroja.
