Proces je praćen demonstracijama familija žrtava Turaka i drugih, uz angažman čak 500 policajaca, zatvorene ulice, nadgledan vazdušni prostor i uz ogromno medijsko interesovanje.
Mediji, koji nisu mogli dobiti mjesto u sudnici, članovi porodica i drugi građani koji su željeli da prisustvuju suđenju su pred šatorom ispred sudnice čekali na početak procesa, koji je počeo u atmosferu emocija, napetosti i nesporazuma, zbog kojih su čak i njemačka i turska vlada reagovale - turska, tražeći pravdu i akreditacije za svoje novinare, njemačka-obećavajući fer proces i ukazujući na nezavisnost sudstva.
Beate Čepe (36), čija je neonacistička NSU u ponedjeljak je na početku suđenja, nekoliko trenutaka po ulasku u sudnicu, okrenula leđa novinarima i počela da razgovara sa svojim advokatom, prenose njemački mediji.
Kako prenose mediji koji su imali priliku da dobiju akreditaciju, odnosno, stalno mjesto u sudnici, ona je ušla bez ”lisica” na rukama, u bijeloj košulji i tamnom sakou.
Čepe se, godinu i po dana poslije hapšenja, prvi put pojavila u javnosti, a mediji ocjenjuju da djeluje ledeno-mirno i navode da će se braniti ćutanjem, a kada je riječ o četvorici njenih ''''saboraca'''', kojima se, takođe, sudi - dvojica od njih su ušla u salu sakrivenog lica.
Sa skoro pola sata zakašnjenja je Manfred Gecl, predsjedavajući Višeg zemaljskog suda u Minhenu, pred kojim se sudi Čepe i četvorici suoptuženih, ušao u sudnicu i - vrata su se zatvorila.
Čepe je u crnom, pancirnom automobilu dovežena iz zatvora u sud, na suđenje od koga Nemci, kako navode ankete, očekuju promjenu imidža o njima u inostranstvu, a Centralni savjet muslimana Njemačke promjene u zemlji.Pred početak suđenja je, kako izvejštava magazin “Fokus” sa lica mjesta, došlo je i do gužve ispred zgrade suda, kada je policija pokušala da pomjeri demonstrante, koje su rekle da su Turkinje i koje su željele da uđu u salu i prate spor, tako da se umiješao i gradonačelnik Minhena, Kristijan Ude, pokušavajući da smiri uznemirene žene i da sa njima razgovara.
Policajci, čak njih oko 500, novinari, publika - svi oni su došli u Minhen, što se u Njemačkoj, kažu analitičari, jos nije vidjelo.
Ovo suđenje, koje se naziva suđenjem vijeka i njemačkim ''Brejvik'' procesom, počelo je u atmosferi nesporazuma, pošto Viši zemaljski sud, prilikom prve dodjele novinarskih akreditacija, od 50 mjesta, ni jedno jedino nije dodijelio turskim medijima, obrazlažući to malim brojem mjesta u sudnici i činjenicom da su akreditacije dodjeljivali hronološki. Turski i mediji i političari su se, zatim, ozbiljno pobunili i tražili pravdu pred Saveznim ustavnim sudom.Ministar inostranih poslova Turske Ahmet Davutoglu zahtevao je mesta za turske medije i poslanike turskog parlamenta u sali suda i o tome, razgovarao i sa šefom njemačke diplomatije Gvidom Vestervelom. Poslije tužbe pred Saveznim ustavnim sudom turskih medija, nezadovoljnih odlukom, minhenski sud je, ipak, donio odluku o pomjeranju početka suđenja za ponedjeljak, koje je prvobitno bilo zakazano za 17. april i izdavanjem novih akreditacija u kojima su turski mediji dobili četiri mjesta. Čepe i njena ''družina'' izazvali su i pometnju i ostavke vodećih ljudi u redovima Savezne službe za zaštitu ustava, koja se tereti da je krajem 2011. godine uništila dokumente o operaciji nazvanoj „Renštajg“, na sam dan kada je oficijelno saopšteno da je kod neonacista pronađeno oružje kojim su ubijeni migranti.
Njemačka vlada se, u međuvremenu, izvinila i porodicama žrtava neonacističke grupe NSU isplatila na ime odštete, oko milion eura.
Ko je NSU grupa koja je svoj neonacizam, potvrđivala, kako se tereti, ubistvima stranaca? Istraga polazi od toga da su NSU osnovali najmanje troje ljudi - Čepe, baštovanka po struci, jedina preživjela, zatim jedan profesorski sin i jedan pomoćni građevinski radnik. Najmanje njih troje, Beata Z. (36), Uve Mundlos (38) i Uve Benhart (34) koji su živjeli u Cvikau, u jednoj staroj, lijepoj vili, a novac zarađivali krađama, su kao grupa “Nacionalsocijalističko podzemlje (NSU) u posljednjih desetak godina, sumjiče se, ubijali strance po Njemačkoj i to snimali, ali i pljačaki i napadali.
Mindlos i Benhart su prošle godine pronađeni mrtvi, a Čepe je uhapšena. “Tiringija devedesetih godina. Njemačka pokrajina koja je ’tvrđava’ nasilja desnice. U neonacističkom “miljeu” Jene upoznali su se Beate Z, Mundlos i Benhart. Tu važe domovina, pogrešan ponos i radikalne parole protiv policije i ljevičara...”, pisala je štampa, opisujući njihov put do naci-ubistava.
Za Mundlosa se kaže da je bio beskrupulozan “mislilac”, profesorski sin, koga njegovi bivši drugovi iz razreda opisuju kao neupadljivog i ljubaznog. On je svog invalidnog brata gurao u kolicima kroz naselje gdje su živjeli, slušao muziku i posjećivao sudske procese, vođene protiv onih koji su osporavali holokaust. Rado je crtao, a na zidu u njegovoj sobi bio je portret Hitlerovog zamjenika, Rudolfa Hesa, koji je Mundlos lično nacrtao. Benhart, pomoćni građevinski radnik, bio je čovjek oružja i skoro uvijek sa sobom nosio 30 centimetara dugi bodež, a sa ljevičarske scene kaže da je onaj ko je video ovog mladića, odmah bježao.
Ovih troje ljude je planiralo rat protiv države i, najprije su pravili “kofer-bombe”, uz nalijepljeni kukasti krst i to slali lokalnim medijima. Policija je u jednoj garaži, koju je Beate Z. iznajmila, 1998. godine otkrila “bombašku radionicu” sa više od jednog kilograma TNT. Oni su sebe nazvali NSU i njihov moto je bio “djela, umjesto riječi”. Oni su, zajedno s dvije mačke živjeli u Cvikau a novac su zarađivali pljačkom. Vjeruje se da su izvršili 14 pljački banaka.
Na početku “maratona ubistava” - ubijena su 2000. i 2001. godine dva Turčina u Nirnbergu, za neonaciste, gradu mitskog značenja, jer je tu Hitler održavao partijske kongrese svoje stranke. Do 2007. godine je ukupno ubijeno osam Turaka, jedan Grk i jedna njemačka policajka, a štampa piše da je “trojka” svoje žrtve snimala za propagandni film. Beate Z. se sada sudi, a Njemci, pokazuju ankete, vjeruju da će posle ovog spora biti poboljšan imidž zemlje u inostranstvu.
Očekivanja od ovog spora, koji, prema najavama, može potrajati dvije godine, očito su velika.
To su očekivanja, a činjenice su da su dokumenta u vezi za optužbom protiv Čepe i NSU napisana na 488 strana, da je samo državno tužilaštvo u Karlsrueu navelo oko 600 svedoka i 22 vještaka za ovaj slučaj, na kome će raditi 11 branioca za petoro optuženih, 53 advokata, koje su angaživali članova porodica ubijenih.
(e-novine)
