(Specijalno za Portal Analitika iz Sarajeva)
U akciji kodnog naziva „Patriot”, krajem aprila, pripadnici Agencije za istrage i zaštitu Bosne i Hercegovine (SIPA) uhapsili su, u njegovom kabinetu, predsjednika Federacije Bosne i Hercegovine Živka Budimira koji je optužen za zloupotrebu položaja, primanje mita i kršenje Zakona o pomilovanju.
Budimiru, kojem je određen jednomjesečni pritvor i odbijena žalba da se brani sa slobode, spočitava se da je - tokom obnašanja funkcije predsjednika većeg BiH entiteta - od marta 2011. godine, pomilovao čak 162 osuđenika, pri čemu je u 32 slučaja osuđenike u potpunosti oslobodio izdržavanja kazne. Tarifa za pomilovanje, prema informacijama objavljenim u pojedinim bosansko-hercegovačkim medijima, iznosila je između 10 i 15 hiljada maraka, a pominje se i cifra od 30.000 KM (oko 15.000 eura).
„Mala maca” i „Velike face”: Vijest o hapšenju tako visokog funkcionera - što je prvi takav slučaj u Bosni i Hercegovini - kao grom iz vedra nebra odjeknula je u javnosti. Mnogi građani većeg entiteta, ali i cijele države Bosne i Hercegovine, s očiglednom dozom skepticizma dočekali su informaciju o Budimirovom hapšenju, pitajući se da li je na pomolu početak istinskog obračuna s korupcijom u zvaničnim institucijama ove zemlje ili je Budimir žrtva političkih obračuna, žrtva montirane bosanske „sanaderizacije”.
Sumnju u iskrenost namjera aktuelnih vlasti da istinski krenu u svekoliku borbu protiv „državne” korupcije podgrijala je činjenica da je ovo hapšenje uslijedilo nakon što je Budimir pomrsio konce vladajućoj koaliciji u manjem bh. entitetu na mnogo načina i što je jedini dosadašnji predsjednik Federacije BiH koji je u potpunosti koristio svoja ovlaštenja. Osim toga, kako komentarišu na brojnim portalima građani Bosne i Hercegovine, Budimir je - sve i da je kriv za ono što ga optužuju - „mala maca” za ostale „velike face” u ovoj zemlji čiji se „finansijski grijesi” mjere desetinama miliona maraka, među koje javnost Bosne i Hercegovine ubraja predsjednika Republike Srpske i lidera Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika, predsjednika Hrvatske demokratske zajednice BiH (HDZ BiH) Dragana Čovića, čak i lidera Socijaldemokratske partije BiH (SDP BiH) Zlatka Lagumdžiju koji se veže za poznatu aferu „reket”, te još mnoge značajne ličnosti sa bh. političke scene.
No, iako su Dodik, Čović, bivši premijer Federacije BiH Nedžad Branković, braća Lijanović, i mnogi drugi visoki zvaničnici, bili optuženi za krivična djela i razne pronevjere, protiv njih vođeni dugi sudski procesi, policijske agencije i pravosudni organi nisu, kao u „slučaju Budimir”, prvo hapsili te osobe, pa onda krenuli u proces dokazivanja njihove krivice. Osim toga, iznenađuje brzina kojom se sve dešava u „slučaju Budimir”, što podrazumijeva i određivanje pritvora za njega i njegove „saradnike”, te rekordno brzo odbijanje njegove žalbe.
Medijski pritisak: Naime, Žalbeno vijeće Krivičnog odjeljenja Suda BiH donijelo je odluku kojom se odbija žalba advokata Živka Budimira i ostalih osoba uhapšenih pod sumnjom za korupciju. Time je potvrđena odluka postupajućeg sudije Branka Perića kojom se određuje jednomjesečni pritvor Budimiru, Petru Barišiću, Ivanu Jurčeviću, Saudu Kulosmanu i Hidajetu Haliloviću.
Dakle, sve su ove činjenice umnogome bacile sjenku na Budimirovo hapšenje i „početak obračuna s korupcijom”, kako najavljuju zvanične vlasti. Čak su i predstavnici međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, koji su otvoreno i energično insistirali na potrebi borbe protiv korupcije, suzdržano reagovali na Budimirovo hapšenje.
Budimirov advokat Ragib Hadžić rekao je da je razočaran odlukom Vijeća i smatra da je ona donesena pod velikim medijskim pritiskom, a da je Budimirovo hapšenje bilo nezakonito te da je on žrtva puča i političkih namještaljki.
Prema informacijama pojedinih medija, agenti Državne agencije za istrage i zaštitu BiH, Budimira počeli pratiti nakon što je pomilovao Merseda Hadžića, poznatog kao Mirso Švicarac, jednog od najozloglašenijih kriminalaca u BiH. Hadžić se, nakon pokušaja ubistva u Sarajevu, skrivao u Hrvatskoj. U Hrvatskoj je uhapšen i izručen Bosni i Hercegovini gdje je osuđen na dvije i po godine zatvora. Nakon što je Švicarac odležao u Zenici jednu godinu, Budimir ga je pomilovao u ljeto prošle godine.Prema tvrdnji Budimirovih protivnika, on je, kao na traci, potpisivao pomilovanja, ne mareći što na slobodu pušta okorjele kriminalce ili ratne zločince. Iako Zakon o pomilovanju Federacije BiH zabranjuje akt milosrđa prema osobama osuđenim za ratne zločine, Budimiru, kažu, ni to nije bila prepreka.
Dvije penzije: Osim toga, prije hapšenja penzionisani general Živko Budimir se, zajedno s još desetak generala, spominjao kao osoba koja je primala dvije vojne penzije: hrvatsku od 9.500 kuna i bosansku od oko 1.700 konvertibilnih maraka. Došavši na funkciji predsjednika Federacije BiH, Budimir je zamrznuo svoje penzije, a plata koju je primao bila je približna njihovom zbiru. Nakon završetka rata u Slavoniji, Budimir je prešao u Hrvatsko vijeće obrane (HVO) i po toj je osnovi i ondje stekao generalski čin, ali i generalsku penziju.
Njegovi protivnici smatraju da mu je sve to udarilo u glavu - „pratnja, sekretarice, uredi u Mostaru i Sarajevu, tjelohranitelji, vozači, službeni automobili, mediji kojima je bio okružen. A onda mu se pružila prilika da svoj položaj i unovči“...
O Budimirovim marifetlucima često je pisao najtiražniji dnevni list u Bosni i Hercegovini, sarajevski „Dnevni avaz“. Naime, „Dnevni avaz“ je sedmicama prije Budimirovog hapšenja na svojim naslovnicama Budimira optuživao za protivzakonita pomilovanja, a upravo su ona temelj istrage koju je otvorilo Tužilaštvo BiH.
Predstavnici većine političkih stranaka u BiH su nakon hapšenja Budimira i njegovih bliskih saradnika dali podršku borbi protiv korupcije i provođenju zakona. Međutim, kako smo kazali, odmah su se pojavile i političke konotacije cijelog slučaja s obzirom da je Budimir kao nosilac izvršne vlasti ključni čovjek za donošenje odluka o eventualnoj smjeni vlade Federacije BiH na čemu već mjesecima bezuspješno insistiraju Budimirovi politički protivnici HDZ BiH, HDZ 1990, SDP BiH i Savez za bolju budućnost (SBB).Stranka demokratske akcije (SDA), koja se u sadašnjim političkim previranjima u BiH našla na istoj strani s Budimirom, takođe je dala načelnu podršku borbi protiv korupcije, ali je, istovremeno, izrazila strahovanja zbog političkih pritisaka na pravosuđe. Lider SDA Sulejman Tihić kazao je da “postoji bojazan da bi hapšenje predsjednika FBiH moglo biti u funkciji preuzimanja vlasti od strane nove parlamentarne većine.
Pravni laici: Oglasila se, naravno, i tek osnovana Budimirova Stranka pravde i povjerenja (SPP) koja je poručila da će „Živko Budimir iz ove će bitke izaći čistog obraza i nastaviti časno obnašati svoju funkciju”. U SPP-u se nadaju da će sudsko vijeće „prekinuti sav ovaj cirkus, ovu lakrdiju koja podrazumijeva pritvaranje nevinih, dok državom upravljaju kriminalci, toliko očiti i pravnim laicima”. SPP upozorava na izjave brojnih političkih funkcionera „koji svojim riječima u javnosti sve više otkrivaju da je slučaj Živka Budimira politički motiviran i montiran proces.
„U zatvoru leži čovjek koji se usudio stati na put organiziranom kriminalu u politici Federacije BiH, koji vodećim kriminalcima već dvije godine mrsi račune i sprečava ih da pokradu i ono malo što je u FBiH ostalo. To je čovjek koji nema vile, jahte, stanove u metropolama, vikendice na moru”, navedeno je u saopćenju SPP-a.
Zagrebački „Jutarnji list” donosi tekst o Budimiru pod naslovom „Živko Budimir: Od siromašnog studenta i hrabrog ratnika do ‘anđela’ bh. podzemlja” u kojem se navodi da general bojnik Hrvatske vojske i general pukovnik Vojske Federacije Bosne i Hercegovine, Živko Budimir, koji je trenutano u pritvoru mostarskog zatvora, uz zanimljivu vojnu ima i uzbudljivu političku karijeru.
Zanimljivo je da je vlastitu političku partiju, Stranku pravde i povjerenja, Budimir osnovao samo mjesec dana prije nego što će biti uhapšen. Nakon SKJ, u osvitu višestranačja, učlanio se u HNS Savke Dabčević Kučar, potom je kratko vrijeme koketirao s Veseličinim HKDU-om, da bi završio u Hrvatskoj stranci prava (HSP), preko koje je došao do funkcije predsjednika Federacije BiH. Ubrzo je Budimir „iz principijelnih razloga” ušao u sukob s tom strankom koju je nedavno napustio.
Da ironija bude veća, na osnivačkoj skupštini Stranke pravde i povjerenja, Budimir je kao jedan od glavnih programskih ciljeva naveo borbu protiv korupcije i kriminala. Budimir je tada naglasio da nije idealista kada je u pitanju borba protiv korupcije, niti da je moguće stvoriti društvo u kojem nema korupcije, već da je treba svesti na razumnu mjeru i ozakoniti praćenjem tokova novca i eliminiranjem sivog tržišta.
Dakle, samo mjesec dana nakon što je osnovao svoju stranku i izgovorio ove riječi, Budimir je iz njegovog kabineta u Sarajevu izveden s lisicama na rukama.
Ogorčenje na političare: A da li je Živko Budimir žrtva puča upakovanog u borbu protiv korupcije ili je bahati i korumpirani političar znaće se vrlo brzo, baš kao i namjera aktuelnih vlasti.
Vrlo brzo će javnost u Bosni i Hercegovini morati dobiti toliko očekivani odgovor na pitanje da li je Bosna i Hercegovina zaista krenula stopama Hrvatske i Srbije i hoće li „slučaj Budimir” biti incident ili buduća stalna praksa u ovoj zemlji da niko nije iznad zakona. A mnogo je onih kojima bi država Bosna i Hercegovina trebala pokazati „pravne zube”, a koji joj, na ovaj ili onaj način, rade o glavi.Javnost u Bosni i Hercegovini je ogorčena na svoje političare, na kriminal, korupciju, nepotizam na visokom nivou i itekako je željna pravne države. Međutim, ako se sve završi na „slučaju Budimir” i ne nastavi se s hapšenjima „velikih faca” u Bosni i Hercegovini, Budimir će se u javnosti tretirati kao žrtva jeftine predstave koju je aktuelna vlast režirala za javnost i međunarodnu zajednicu, a priča o odlučnoj i energičnoj borbi protiv korupcije i kriminala ostat će upamćena kao obična politička sapunica.
Ruždija ADŽOVIĆ
