Podstanari u Njemačkoj ima sva prava ovog svijeta, tvrde stanodavci i poručuju: „ Onaj ko se u današnje vrijeme u Njemačkoj bavi izdavanjem stanova - mora da je lud:“
Kuknjavu njemačkih stanodavaca ili ti gazda trebalo bi, naravno, primiti sa rezervom, ali treba pravedno reći da su prava podstanara veoma dobro zaštićena. Neophodno je samo dobro se raspitati o pravima i zaštiti, koja je na usluzi onima koji iznajmljuju stan. Jer, ni u Njemačkoj nisu gazde baš tako moralne da neće pokušati da nešto „zabašure“, „ušićare“ i „zakinu“. Možda ne postoje nemačke riječi za ove radnje, ali radnje jesu u opticaju!
Podstanari imaju svoje "zaštitnike": U slučaju nejasnoća i nesporazuma, lijepih li naziva za stres i svađu i sa gazdama, podstanare štiti Udruženje za zaštitu prava podstanara, u kojem rade advokati, savjetodavci, kontrolori. Dovoljno je učlaniti se u udruženje i iznijeti svoje probleme. Ako u udruženju ocijene da su prava na vašoj strani oni preuzimaju ceo slučaj, brane vas na sudu i po potrebi, plaćaju sudske troškove i naravno dopisuju se sa ljutim gazdom ili još bolje sa njegovim advokatima.
Mojoj malenkosti se prije više godina dogodilo da je nakon mjeseci i mjeseci prijetnji, pisama, tužbi, gazda odustao od svih zahtjeva i pride pristao na dodatne olakšice koje su mu advokati iz udruženja dodali i došao na vrata sa rečenicom: „Pa dobro, ljudi smo, zar ne možemo da se dogovorimo.“
Ne znam zašto, ali u tom trenutku sam pomislila da se još uvek nalazim u Beogradu. Poslije sam shvatila da su sve gazde ovog svijeta sastavljene od istog materijala.
Ugovore potpisivati "širom otvorenih očiju": U svakom slučaju u Njemačkoj postoje standardni ugovori za izdavanje stanova, u koji se po potrebi unose dodatne stavke. Ali i u Njemačkoj važi pravilo „širom otvorenih očiju". Šalu na stranu. Sve stavke oko izdavanja stana su tačno propisane zakonom i dok potpisujete ugovor zaista nema potrebe da se plašite da upravo sklapate „ugovor sa đavolom“.
Dugo bi trajalo da nabrajamo sve stavke ugovora o izdavanju stana. Pomenimo samo neke. Stanarinu gazda ne može podizati po sopstvenoj želji ili volji, gazda je dužan da plaća tekuće kvarove u stanu, renoviranje stana pada i na pleća stanara i stanodavaca, otkazni rok se mora poštovati...
Evo i jedne zanimljivosti!: Ako ste maštovit stanar pa ste zidove ofarbali u šareno… e, možda ćete morati da platite svoju nesvakodnevnu kreativnost. Ako se gazdi ili onome ko poslije vas iznajmljuje stan boje ne dopadaju, dobićete udarac po džepu. Bilo je slučajeva da su sudovi morali da odlučuju o podobnosti boja.
Tako je sud Kenigsštajnu presudio da su žuta i narandžasta prihvatljive, a crna, crvena i pink su morali da prekriju neki „mirniji tonovi“. O vašem trošku, naravno. Bijela i siva su po odluci suda u Ahenu u redu, a sud u Berlinu smatra da tirkizna, ljubičasta, crvena ili crna nikako nisu prikladne da se nađu na zidovima. Već sama činjenica da sudovi raspravljaju o takvim detaljima dovoljno govori o tome da su sve, ali baš sve stavke jednog ugovora o iznajmljivanju stana „pod zaštitom države.“
Radio Dojče vele
