Mala sala Kolarčeve zadužbine nije bila dovoljna da primi sve zainteresovane koji su htjeli da čuju što to bivši crnogorski premijer Dritan Abazović ima da kaže na temu kritike globalne etike, kako glasi i naslov njegove knjige koja je nedavno promovisana u Beogradu.
U publici su se mogli vidjeti funkcioneri vladajuće Srpske napredne stranke, predstavnici opozicije, rukovodioci i bivši igrači Partizana i Crvene zvezde, urednici provladinih medija do sveštenstva i samog poglavara crkve Srbije patrijarha Porfirija.
Kako su pisali tamošnji mediji, lider Ure „u jednoj sali spojio je dvije suprotstavljene Srbije“.
Abazović je prljavi izvršilac Vučićeve politike
Otkuda tolika popularnost Abazovića u Srbiji dok u Crnoj Gori njegova partija levitira oko cenzusa, pitali smo, između ostalog, profesora Univerziteta u Beogradu Nikolu Samardžića.
32„Abazović je samo mali, prljavi izvršilac Vučićeve politike i klanovskih interesa, ali je Aleksandar Vučić bio dovoljno promućuran da je naložio svima okupljenim, da mu se poklone. Javnost je ipak bila iznenađena prisustvom opozicionih lidera, inače Abazovićevih partnera, koji su etalon gluposti i promašaja opozicione politike koja je Vučiću prepustila svu moć i uticaj“, kazao je Samardžić za Portal Analitika.
Ističe da se nosioci politike u Srbiji i dalje obračunavaju s likvidiranim premijerom Zoranom Đinđićem smatrajući da je Milo Đukanović njegova crnogorska replika.
„I neće se smiriti dok Đukanović ne bude uhapšen ili ubijen, i likvidirana svaka njegova ideja, ili zaostavština. U tome su vlast i opozicija jedinstveni“, naglasio je Samardžić.
Kao važan razlog popularnosti Abazovića u Srbiji, naš sagovornik navodi i Temeljni ugovor koji je, kaže, ustanovio u Crnoj Gori državu u državi, koja je sigurna kuća za agenturu i propagandu.
Milatović izdajnik koji se poistovjetio sa izdajom
Sagovornik Analitike osvrnuo se i na inicijativu predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića o obeštećenju žrtava Golog otoka.
„Na Golom otoku se nečovječno postupalo, i time su tamničari, koji su dijelili iste stavove sa zatvorenicima, izdajnicima dali jedan dugoročan legitimitet, i ta snaga se povampirila još u osamdesetim“, ukazuje Samardžić.
Poručuje da je Milatović izdajnik koji se poistovjetio sa izdajom.
„A podrškom staljinistima, koja je iskrena, podržao je Vladimira Putina, Viktora Orbana i Vučića kao svoje logične partnere. Mada ga Vučić, uvjeren sam, iskreno prezire. Makar tako s njim javno komunicira“, podsjeća Samardžić.
Zajednički rad Spajića i Mandića vodi istom cilju
U prilog Vučićevom odnosu prema crnogorskim zvaničnicima iz aktuelne večine govori i nedavno otvoreno prozivanje i vrijeđanje crnogorske ministarke zbog iznošenja stavova Vlade Crne Gore, na što je premijer nemušto odgovorio sa danom zakašnjenja.
Šef parlamenta Andrija Mandić i predsjednik države – i dalje ćute. Sramno ponašanje crnogorskog državnog vrha ne iznenađuje našeg sagovornika.
„Spajićeva uloga je da razvali institucije kako bi se zaustavila evropska integracija Crne Gore. Mandićeva uloga je da Crna Gora postane dio srpskog sveta, pridružena članica Ruske Federacije“, upozorava Samardžić.
Njihove su, kaže, uloge komplementarne, a zajednički rad vodi istom cilju.
Kako smo se i zašto predali
„Milatović je Vučićeva sluškinja. Ali mene ni Vučić ni Milatović pretjerano ne interesuju, pokušavam da vidim alternativu njihovim namjerama, i trenutno je ne vidim, ni u Srbiji, ni u Crnoj Gori“, ističe Samardžić.
Poručuje da je prije pitanje - kako smo se i zašto predali. U Crnoj Gori, kako naglašava, to je, konkretno, pitanje za Demokratsku partiju socijalista.
„Politički, moralni, kulturni slom koji je Crna Gora pretrpjela prvo u prosovjetskim litijama, zatim i u promjenama koje su nastupile 2020. odvijale su se na marginama spoljne i bezbjednosne politike EU koja je Crno more i Jugoistočnu Evropu prepustila ruskom malignom uticaju“, podsjeća Samardžić.
Baltik, kako kaže, nije smjela da žrtvuje.
„Bajden je od Trampa preuzeo kontaminirane kanale diplomatskih i bezbjednosnih sprega s Rusijom, potcijenio njihovu dubinu i istrajnost, a realno nema interesovanja za to, niti snage, da zapuši svaku rupu na planeti, kakve su Srbija ili Crna Gora“, ocijenjuje Samardžić.
Vučić apsolutno kontroliše svoje hijene
Mjesec za nama obilježila je do sada nezapamćena hajka na novinara i profesora Dinka Gruhonjića na osnovu fabrikovanih izjava a koju su predvodili funkcioneri vladajuće Srpske napredne stranke uključujući samog predsjednika Srbije.
Sagovornik Analitike napominje kako hajka na Gruhonjića nije prva od takvih kampanja, samo je, kaže, otišla najdalje.
„Prof. Gruhonjić bio je jasan, on smatra isključivo predsjednika Vučića lično odgovornim. Vučić apsolutno kontroliše svoje hijene i svaku psihopatsku strukturu iz svoje životne sredine. U kojoj mjeri je, naročito kad je Novi Sad u pitanju, dio njegove lične vlasti uzurpirao njegov rođeni brat, važno je pitanje ako se razmišlja o budućem postupanju koje bi bilo više nasilno i manje nekontrolisano“, naglašava Samardžić.
Napominje kako napadi na Gruhonjića takođe spadaju u domen spoljne i bezbjednosne politike EU.
„Srbija je sa EU u ugovornom partnerskom odnosu, i na EU i druge međunarodne institucije je prenijela dio suvereniteta“, navodi Samardžić.
Model ponašanja preuzet od Miloševića
Sagovornik Analitike komentarisao je i ishod nedavnih izbora u Srbiji na kojima je Srpska napredna stranka ostvarila ubjedljivu pobjedu. Ipak, Evropski parlament je u februaru usvojio Rezoluciju u kojoj se ističe da ti izbori „nijesu bili pošteni“ te da su bili „ispod očekivanih standarda zemlje kandidata za članstvo u EU“. Izborne nepravilnosti bile su posebno uočljive u Beogradu gdje će, nakon što formiranje lokalne vlasti nije uspjelo, glasanje biti ponovljeno 2. juna.
„Vučić apsolutno popušta pred svakim odlučnim i legitimnim pritiskom. To je već očigledno. On inače nije sklon donošenju odluka, plašljiv je i oklijeva pred svakim izazovom, svjestan da je stalno na rubu procesa, često i sa one njihove strane, koji ga mogu dovesti do onih iskušenja s kojima Slobodan Milošević nije bio u stanju da se izbori onog trenutka kad je, 1998, odlučio da zatvori kosovsko pitanje zločinačkom politikom i brutalnim nasiljem“, navodi Samardžić.
On podsjeća da se i Milošević odnosio prema opoziciji kao prema kosovskim Albancima.
„Vučić je preuzeo taj model ponašanja kako i mreže korupcije i medijskih obmana od svojih prethodnika na vlasti“, podvlači Samardžić.
Opozicija da izađe na izbore u Beogradu
Ipak, ni o opoziciji naš sagovornik nema bolje mišljenje.
„Opozicija podržava Vučićevu susjedsku politiku, podržava Putina, terorističke režime i nesvrstane, ne nudi jasnu ekonomsku alternativu, otvaranje granica, regionalnu i evropsku integraciju, ne nudi nove okvire kulture i urbaniteta. Opozicija podržava Dodika, i nema namjeru da se jasno odredi i prema svakoj njegovoj politici koja se izlila i u izborni proces u Srbiji. Slično tome postupa DPS dok kukumavči u Roćenovom krilu. Odredite se, na kojoj ste strani, i zašto“, ističe Samardžić.
Navodi da bi u takvim okolnostima, jedini kvalitet, sam po sebi, opozicione alternative, bila bi promjena vlasti sama po sebi.
„Zato podržavam odluku onog dijela opozicije koji je opredijeljen da se, bez obzira na činjenicu da je vlast samo djelimično popustila, izađe na lokalne izbore, i da se eventualno pobijedi u Beogradu. Gradonačelnik Beograda je treća najvažnija politička ličnost u sistemu“, poručio je Samardžić.
Titovo mjesto je i tamo gdje je sahranjen
U susret beogradskim izborima, dosadašnji gradonačelnik Aleksandar Šapić došao je na ideju da iseli grob Josipa Broza Tita iz Kuće cvijeća. Pitali smo Samardžića smatra li da će ovom inicijativom pridobiti simpatije građana.
„Šapićevi ispadi su varvarski, i odraz su dijela stvarnosti koja nas okružuje. Titovo mjesto je i tamo gdje je sahranjen. Ali me fascinira i Titov kult u Crnoj Gori, nerazumijevanje svih kobnih odluka koje je donosio, i u kakvim nas je problemima ostavio“, kazao je Samardžić.
Za sulude ideje okolnosti sve manje povoljne
Početkom maja u Beogradu će biti održan Svesrpski sabor na kojem će fokus biti na navodno nezadovoljavajućem statusu Srba u regionu. Vučić i Dodik uvjeravaju okolne narode kako nemaju što da brinu.
„Vučićev sabor je važan koliko svaki sabor narodne muzike. Na toj su i kulturnoj razini. Uvjeren sam da za sve sulude ideje s našeg prostora nastupaju okolnosti sve manje povoljne. Isto tako, da je Vučić i toga dobro svjestan. Njegove su opsesije, već dugo, sljedeće: da sačuva svoje hard core biračko tijelo, i da probija nove putanje korupcije“, ocjenjuje Samardžić.
Banjska je za Vučića prekretnica
Podsjetili smo našeg sagovornika da je u septembru prošle godine sjeveru Kosova u selu Banjska je osujećen pokušaj oružane pobune koji je doveo do podizanja tenzija između Beograda i Prištine. Sukob širih razmjera spriječen je direktnom intervencijom Bijele kuće i Stejt departmenta na čiji zahtjev je Vučić povukao Vojsku Srbije s granice sa Kosovom.
Banjska je, ističe naš sagovornik, za Vučića prekretnica.
„Zapad ga je iz fascikle diplomatije premjestio u faciklu bezbjednosti. On više nije partner koji zavređuje popuštanje, Vučić je potencijalna prijetnja na koju se odgovara pritiscima“, zaključio je Samardžić.
