Svetlana, Zlatica i Josip Joška Broz, djeca Titovog sina Žarka, šokirani su uopšte idejom da se premješta grob i ocjenjuju takvo nešto kao anticivilizacijski čin.
Joška Broz podsjeća da je njihov deda bio značajan dio istorije i ove zemlje i ovog grada.
“Nećemo da mijenjamo istoriju kao što neki tzv. četnici pokušavaju to da urade. Zašto bi se selila Kuća cvijeća? Ne može da nađe Dražin grob, pa sada hoće da skloni mog dedu” poručuje Joška Broz.
Ocjenjuje da je to još jedno jeftino skupljanje političkih poena pred izbore.
“Nije me niko zvao sem novinara. Za to sam čuo na televiziji i pravo da vam kažem, ne mogu više da ga gledam. Ako takav treba da nam bude gradonačelnik, treba svi da se ubijemo ili da se iselimo iz ovog grada” ističe Broz.
7
Podsjeća da je upravo Titova želja bila da bude pokopan na mjestu gdje se danas nalazi Kuća cvijeća.
“Sjećam se, stajali smo 1979. godina on, general Nikola Ljubičić i ja na teresi i gledali kako se gradi u okviru kompleksa, kada je on pokazao Ljubičiću mjesto i rekao da želi da tu bude sahranjen” priča.
Zlatica Broz ističe da je “ideja o izmiještanju Titovog groba toliko anticivilzacijska i nekulturna, toliko degutantna da ne može ni da je komentariše”.
Svetlana Broz poručuje da je jako ponosna na duhovno nasljeđe svog dede – antifašizam, dok je istovremeno, “jako sramota što je Beograd, njen rodni grad, toliko duboko posrnuo da ga vode ljudi koji imaju toliki manjak svijesti, vaspitanja i intelektualnih kapaciteta da takvo nešto predlože”.
“To može biti bruka i sramota samo za Beograd i za državu Srbiju i to već i jeste bruka i sramota. Sramota je da uopšte neko dođe na tu ideju, a kamoli da je tako javno iznose i ima legitimitet. Ko su ti ljudi? Oni nikoga ništa ne pitaju, misle da su vlast, da su bogomdani da odlučuju o istorijskim stvarima, a ne znaju gdje su šuplji, a kamoli da znaju nešto o istoriji. Oni vladaju kako hoće, a ja se čudim građanima Beograda zašto to trpe i zašto to sve tako sramotno dugo traje” ističe Svetlana Broz.
Ona podsjeća i na citat iz svoje nove knjige „Moji“ koja je u štampi:
„Od početka raspada Jugoslavije koji je Žarko (Broz prim.a.) u šoku pratio, stalno je neki dežurni četnički “ideolog” u Beogradu prijetio u medijima da će razbiti macolom nadgrobnu ploču, a njegovog oca mrtvog izbaciti iz Srbije.
Sav se tresao kad mi je prepričavao razgovor sa nepoznatim čovjekom koji ga je zvao telefonom iz Beča 1991. godine, a predstavio se kao Ivek Broz, navodno naš rođak, koji je dobio broj telefona i zamolio ga da prenese poruku da ga je Tuđman pozdravio i da nudi da Žarkovog oca prenesu iz Kuće cvijeća u Beogradu i sahrane uz sve državne i vojne počasti na Mirogoju. Žarko je ljutito odgovorio: – Dok sam živ moj otac neće počivati u toj ustaškoj tvorevini!
Kada se smirio rekao mi je: – Ako ga ove četničke bitange budu ikada uspjele pomjeriti iz groba, ja ću ga kremirati, pa ćemo ti i ja sjesti na čamac i rasuti pepeo po Dunavu. Nisam tada mogla da nastavim tu priču, a istog momenta bilo mi je jasno da bi blistava Neretva bila neuporedivo primjerenije mjesto. Bio bi sa svojim partizanima sa kojima je ušao u svjetsku istoriju ratovanja“.
Ministarstvo kulture nije odgovorilo na pitanja Nova.rs o Šapićevoj incijativi, odnosno ko je nadležan za ovo pitanje i da li i ko od državnih organa može da odlučuje o takvom potezu ukoliko ne postoji saglasnost porodice.
Iz Muzeja Jugoslavije, čiji je sastavni dio Kuća cvijeća, saopšteno nam je da ne žele da komentarišu inicijativu predsjednika Privremenog organa grada Beograda.
“Muzej Jugoslavije ima veliki značaj kako u lokalnim tako i u međunarodnim okvirima. Naš stav je, kao i do sada, da ovakve i slične izjave nećemo komentarisati. Muzej Jugoslavije je republička ustanova kulture, osnovana 1996. godine, a od 2007. godine su prava osnivača prenijeta na Ministarstvo kulture Srbije. Muzej baštini više desetina hiljada predmeta neprocjenjive vrijednosti i spada u jednu od najposjećenijih muzejskih institucija u Srbiji, sa preko 120.000 posjetilaca godišnje” navode kratko iz Muzeja.
Ova institucija kulture, inače, nastala je spajanjem Muzeja 25. maj, Memorijalnog centra “Josip Broz Tito” i Muzeja revolucije naroda Jugoslavije. Prostor na kome se nalazi obuhvata dio bivšeg rezidencijalnog kompleksa Josipa Broza Tita u Beogradu.
