Sahrana Ratka Mladića u Beogradu, uz prisustvo dijela državnog i crkvenog vrha, izazvala je oštre reakcije izvan Srbije. Iz EU stigla su upozorenja da je glorifikacija osuđenog ratnog zločinca nespojiva sa evropskim vrijednostima, dok su pojedini zapadni zvaničnici ocijenili da takve slike dodatno opterećuju evropski put Srbije.
57
Previranja zbog pogreba Mladića bilo je i u regionu. Sarajevo je povuklo gotovo sve diplomate iz Ambasada BiH u Beogradu, dok u Crnoj Gori šefu državnog parlamenta Andriji Mandiću prijeti smjena zbog saučešća porodici ratnog zločinca. Takođe, u Hrvatskoj je više predstavnika vlasti izrazilo potrebu za oštrijim stavom prema Srbiji...
U međuvremenu, Aleksandar Vučić, poslije gotovo dvije godine studentskih protesta, odlučio je da parlamentarne izbore raspiše za 25. oktobar. Odluka dolazi u trenutku kada je studentski pokret prerastao okvire uličnog protesta i izašao na izbore sa sopstvenom listom.
O sahrani Ratka Mladića, reakcijama Zapada, razlozima zbog kojih Vučić baš sada ide na izbore, ali i političkom profilu i mogućnostima studentskog pokreta za Portal Analitika govori Nikola Samardžić, istoričar i profesor Univerziteta u Beogradu.
Vučić sahranom Mladića pokušao da zadovolji birače, a izostankom sa nje izbjegne sankcije
ANALITIKA: Jeste li iznenađeni brojem građana i zvaničnika na ispraćaju ratnog zločinca Ratka Mladića?
SAMARDŽIĆ: Bez obzira na medijsku mobilizaciju, bilo ih je manje nego na sahrani Aleksandra Rankovića 1983, koja je bila jedno spontano okupljanje, s parolama, ili političkim zahtjevima, na koje on vjerovatno ne bi pristao (umro je u Dubrovniku).
Nakon otvaranja pruge Beograd-Bar 1976, bio je to drugi masovni javni poziv na rasturanje Jugoslavije i nacionalno razračunavanje. Na Mladićevoj sahrani, većina prisutnih je bila je iz uvoza, iz Bosne i Crne Gore, i odgovorio bih pitanjem - da li bi ih bilo manje u Podgorici, i to spontano okupljenih. Politička i moralna odgovornost nalogodavca, predsjednika Vučića, i kamarile, ostaje nedvosmislena, i ne bi je trebalo relativizovati brojem okupljenih. Vučić je sahranom pokušao da zadovolji svoje birače, a izostankom sa nje izbjegne sankcije.
ANALITIKA: Iz EU i SAD stigle su negativne reakcije zbog učešća državnih organa u sahrani. Kako će se i da li uopšte, pogreb Mladića odraziti na položaj Srbije u međunarodnoj zajednici?
SAMARDŽIĆ: Srbija je Zapadu u fokusu prije svega kao potencijalni izvor novih nereda i nasilja, i kao baza ruskog uticaja, politički i ekonomski razlozi manje su važni od bezbjednosnih. I dobro je, da su stvari tako ogoljene.
Jedna uzdržanost većine u Srbiji u odnosu na Mladićev kult takođe ohrabruje. Aluzije na kolektivnu krivicu, koje dolaze iz dijela javnosti Crne Gore, dok onima drugim nismo dovoljno genocidaši, mogle bi da doprinesu i jednoj pogrešnoj relativizaciji uloge u lancu komandne odgovornosti.
Vučić je očigledno pokušao da organizacijom sahrane zadovolji svoje birače, prije svega one iz Crne Gore i BiH, i da svojim odsustvom izbjegne oštrije sankcije, kako bi zatim lakše trgovao sa evropskim i američkim zvaničnicima. Sahrana se indikovano podudarila s pobjedom AfD neonacista u Njemačkoj. I u tom smislu Vučića je poslužila sreća, dok Tramp razgovara s Putinom.
Izgubili smo svako vrijeme za introspekciju – danas smo u 1975.
ANALITIKA: Smatrate li da Zapad ima snage da podstakne proces suočavanja s prošlošću na Balkanu ili su i sa tih adresa počeli da stižu retrogradni uticaji?
SAMARDŽIĆ: Ne možemo se „suočavati“ s događajima od prije tri decenije, ali možemo s karakterom jedne politike, i političke kulture, u smislu njihovog kontinuiteta. Prethodno se ni komunistička Jugoslavija nije suočila sa svojom totalitarnom i nasilničkom prošlošću. Zapad je tolerisao nesvrstanu politiku koja je pratila logiku dekolonizacije.
Neprincipijelni suživot Titovog režima i Zapada doprinio je da Jugoslavija ostane izuzeta i iz evropske integracije, i iz procesa otvaranja Istočne Evrope nakon pada Berlinskog zida, i iz procesa suočavanja s komunističkim zločinima. Zatim su Srbija i Crna Gora krenule u oružanu agresiju protiv Hrvatske.
Jugoslavija se raspadala po modelu raspada Sovjetskog Saveza, da bi Srbija igrala onu ulogu koju je u postsovjetskom svijetu, nakon preloma u spoljnoj politici 1996, preuzela nova imperijalistička Rusija, pozivajući se i na NATO intervencije u BiH iz prethodne godine. Vučić pripada drugoj generaciji poretka koji su ustanovili Milošević, Bulatović i JNA, i on je potrošio sav kredit koji mu je 2012. povjerila EU, kad je trebalo da zamijeni Tadića, već duboko uvučenog u sferu Putinovih interesa.
Štaviše je, u međuvremenu, obnovio politiku nesvrstanosti koja nas je, uz Rusiju i Kinu, vezala za režime Trećeg svijeta. Da zaključim, izgubili smo svako vrijeme koje je moguće uložiti u proces introspekcije. Ako je 1995. bila 1945, mi smo danas u 1975. u tom smislu. Te 1975. Vudstok je bio bajat, i zvučao kao baraka na Ibarskoj.
JNA i SPC su Putinova peta kolona
ANALITIKA: Učešće pripadnika vlade, vojske i crkve Srbije u sahrani dočekano je s rezignacijom u regionu. Hoće li sve ostati tek na saopštenjima ili će sprovod u Beogradu imati dalekosežne posljedice?
SAMARDŽIĆ: Bilo je reakcija i koje su prijateljske, koje otvaraju nove perspektive odnosa, prije svega bih istakao obraćanje Ivana Vukovića i, uopšte, manir kojim DPS uspijeva da se izdigne iznad sitnopalanačkog, tribalističkog politikantstva koje diktiraju i vladajuća većina, i dominantna opoziciona kolumnistička javnost. A biće teže samo ako posljedice izostanu.
JNA i SPC su Putinova peta kolona, i njihovo mjesto u budućnosti odrediće odnos Zapada i Rusije koji se prelama u Ukrajini. Neposredno uključene, BiH i Srbija nisu u stanju da se izbore s procesima koji su polovinu prve i trećinu druge države uvukli koncept Vučičevog Srpskog sveta, zapravo Putinovog Ruskog sveta. Promjene u stavovima, u mentalitetima, u ljudskim karakterima, mogu se pokrenuti tek promjenom širokog ustavnog i vrijednosnog okvira.
Samo integracija, brisanje granica, sloboda trgovine i oktvaranje ekonomije i kulture mogu osloboditi naše zajednice pogrešnih opredjeljenja i zlih namjera. Zato EU, kakva je da je, nema alternativu. Sve dalje, mogli bi da odgovore stručnjaci za istu.
Vučić je u neprestanoj kampanji, krši zakone i demokratske norme i siluje javnost
ANALITIKA: Koliko uloga države u sahrani ima veze s blizinom parlamentarnih izbora u Srbiji? Mislite li da bi vlast postupila drugačije da nije izborna godina?
SAMARDŽIĆ: Ustav iz 1974. ostavio je dvije neraspoređene republike, koje su krenule da ratuju za svoje teritorije, dok su im se interesi i karakteri vremenom podudarali, JNA i SPC. Država je organizovala i sahranu, i medijsku kampanju koja traje i nakon svih upozoranja iz susjedstva i sa Zapada.
Vučić, međutim, nije imao tri čiste da se pojavi, uvjeren da bi u odnosima sa Zapadom prekoračio sve crvene linije, a takav gest mu u kampanji ne bi donio nove glasove. Vučić je u neprestanoj kampanji, dok krši sve zakone, demokratske norme i kućno vaspitanje, i siluje javnost. Njegovi mediji i dalje promovišu razlog genocida, međutim negirajući biće presuđenog najtežeg krivičnog djela.
Vučić je 2014, pa 2022, procijenio da Rusija postaje dominantna sila koja će obezbijediti nepromjenjivost vlasti u Srbiji, a bilo je jasno da spoljna i bezbjednosna politika EU ne raspolaže političkim dogovorom, niti sredstvima uticaja, naročito nakon migrantske krize, Bregzita, Trampa, pa senilnog Bajdena. Mi nismo samo duboko zaglibili, nego i slojevito. Sva nam se prošlost srušila na glavu. Nama je Osma ofanziva svakih deset godina.
Vučiću potrebna izborna pobjeda da bi ušao u novi ciklus korupcije i političke trgovine
ANALITIKA: Što je razlog odluci Vučića da raspiše izbore na jesen, s obzirom na to da učesnici demonstracija u Srbiji njihovo održavanje traže duže od godinu?
SAMARDŽIĆ: Vučiću je potrebna pobjeda na parlamentarnim izborima kako ne bi prethodno izgubio predsjedničke, i kako bi s manjim rizikom, umjesto da se dalje prepušta neizvjesnosti, ušao u nov ciklus korupcije i međunarodne političke trgovine. On je sve manje popularan, ali je njegova politika već jedno opšte mjesto, pod koje se svrstala i Studentska lista.
Demonstranti nisu ponudili nikakvu političku niti vrijednosnu alternativu. Vučić će pobijediti ili na izborima ili u procesu postizbornih koalicija i kupovine mandata, upravo sa Studentske liste koju su sastavljale i njegove službe. Da podsjetim, legalno je trgovati mandatima u Narodnoj skupštini, postoji jedno sporno tumačenje Venecijanske komisije da mandat pripada poslanicima, iako se glasa za partijske liste.
Vučić je već oformio fantomske kolone kojima će zahvatiti višak sopstvenih glasova, SPS, DSS, Nestorovićevi antivakceri, i putinist Miki Aleksić sa svojom koalicijom.
Nikakve energije nije bilo, pumpali su vakuum
ANALITIKA: Jeste li iznenađeni odlukom Vučića da se kao nosilac liste kandiduje za premijera? Na vlasti je gotovo deceniju i po. Koliko dugo još mislite da će težiti održanju na čelu Srbije?
SAMARDŽIĆ: Već su stigle opomene iz EU, da to ne može. Istim rokadama služili su se Putin i Medvedev. Ali EU neće imati snage da novu vladu ne prizna, zapravo ne raspolaže, u tim smislu, ni legalnim mehanizmima, niti snagom uticaja. EU vidi da je opozicija okupljena na Studentskoj listi odraz režima u ogledalu, i vjerovatno će biti nevoljna da daje šansu rezervnim ruskim kolonama.
ANALITIKA: Studenti i opozicija uspjeli su prošle godine da izvedu na ulice veliki broj građana. Koliko im je energije preostalo u susret izborima u oktobru? Čeka li Srbiju neizvjesna politička jesen?
SAMARDŽIĆ: Na tim skupovima smo, i od studenstkih lidera, i od njihovih gostiju, čuli samo ponovljene stavove Memoranduma SANU iz 1986, političke, ekonomske, vrijednosne. Protest je uzurpiran onog trenutka kad je prva garnitura liderstva bila primorana da napusti zemlju.
Nikakve tamo energije nije bilo. Pumpali su vakuum. Nema neizvjesnosti, ako svi žele isto. Univerziteti u Srbiji nisu imali snage, niti pameti, da ponude liberalnu i demokratsku alternativu, kad su već odlučili da politizuju svoju javnu ulogu.
Slično smo imali 1968. kad je Tito iskoristio ekstremizam zahtjeva studenata i profesora, i nacionalna nezadovoljstva na Kosovu i u Hrvatskoj kako bi krenuo u rušenje reformi pokrenutih 1965, i ponovo se okrenuo Sovjetskom Savezu, vrativši se na neku svoju srednju liniju.
Mandića je Vučić privremeno prodao 2016.
ANALITIKA: Na meti tabloida bliskih vlasti u Beogradu našao se šef crnogorskog parlamenta Andrija Mandić. Smatrate li ovo tek medijskim igrokazom ili zaista postoji razdor između njega i Vučića?
SAMARDŽIĆ: Bez obzira na presude Višeg i Apelacionog suda, koje su diktirane s Golog otoka, jasno je da je Mandić odgovoran za pokušaj nasilnog preuzimanja institucija 2016. za račun Srbije i Rusije, kad ga je Vučić privremeno prodao.
Hrvatsko Ministarstvo vanjskih i evropskih poslova proglasilo je 2024. Andriju Mandića, predsjednika Skupštine, poslanika Milana Kneževića i Aleksu Bečića potpredsjednika Vlade i neformalnog šefa Vučićevih službi i klanova, nepoželjnima u Hrvatskoj.
Crnoj Gori hitno potrebni Šengen i novi odnosi s Hrvatskom
ANALITIKA: Crna Gora ubrzano zatvara poglavlja u pregovorima s Briselom, uprkos izostanku reformi. Koliko je proces formalnog napretka ka članstvu u Uniji podložan uticaju iz Beograda i mislite li da se prijetnja Vučićevog režima olako doživljava u Podgorici?
SAMARDŽIĆ: Bilo ko da pobijedi na izborima 25. oktobra u Srbiji, JNA i SPC će napasti Crnu Goru onim sredstvima kojima su obavile ispraćaj ratnog zločinca i genocidaša. Smatrao sam, pre 20 godina, da je proglašenje nezavisnosti Crne Gore šansa i za Srbiju, da razume svoje nove granice i ograničenja, i da otkriva nove šanse za budućnost.
Nadam se da će EU procijeniti napredak Crne Gore prije svega u kontekstu pritiska Srbije i Rusije, i podjela u cnogorskom političkom društvu. Nadam se da ne posmatraju svi Crnu Goru detaljno, kao ona sebe samu. Crnoj Gori su hitno potrebni Šengen, legalizacija valutnog statusa, subvencije za urbanu rekonstrukciju i razvoj, turizam, poljoprivredu i zaštitu životne sredine. Za Crnu Goru je ulazak u EU uspostavljanje novih odnosa s Hrvatskom, ne da bi bježala od Srbije, nego da bi na Srbiju uticala kao uspješnija i slobodnija.
