Kao neko ko je zajedno sa svojim školskim drugarima poveo taj protest, koji smo tada izneli ponosno i herojski, još uvijek ne suočeni sa značenjem politike, nepoznavanjem sistema, još uvijek samo djeca željna znanja, samosvjesna i borbena – osjećam moralnu obavezu da se obratim javnosti.
Istinski bih željela da 12 godina nakon protesta cetinjske Gimnazije- govorimo o uspjesima u obrazovnom sistemu, o uspjesima crnogorskih đaka, medaljama i prvim nagradama. Da govorimo o budućim akademskim gradjanima– spremnim da se suoče sa izazovima 21og vijeka. Istinski sam se nadala tada, kao devetnaestogošnjakinja, da smo tu bitku izvojevali za sve buduće generacije, koje će umjesto “odbrane prava i časti gimnazije” – što je, podsjetiću, bio jedan od naših slogana – braniti prva mjesta, zlatne medalje i nizati uspjehe.
Danas im, gospodo iz Ministarstva, kao što nisu ni neki drugi tada – ne dozvoljavate to.
Osvrnuću se i na obraćanje poslanice Jelušić, koja je na odboru za prosvjetu, nauku, kulturu i sport Skupštine Crne Gore,pomenula protest cetinjske Gimnazije iz 2009 godine. Uz zahvalnost za sve epitete koje je poslanica Jelušić istakla, napomenuću da protest nije ugušen, kako je kazala, već je ispunjen zahtjev gimnazijalaca da se direktor vrati na svoje mjesto, i tek tada smo mi, kao tadašnji učenici vratili svojim školskim obavezama.
Podsjetiću, tražili smo da direktore biraju školski odbori. Tražili smo da škola bude izuzeta iz političkih igrarija i manevara. Tražili smo ono što je logično i moralno.
Decentralizacija obrazovnog sistema je morala biti imperativ školstva. Depolitizacija je bila imperativ. Danas opet imamo isto. Nažalost, još gore.
Pozivam ministarku Bratić da se informiše o tom velikom dogadjaju. Da spozna suštinu protesta. Da sazna da su tada neka djeca u jednom gradu, branila ugled čovjeka koga su smatrali dostojnim da bude na čelu ustanove koju su pohadjala, ne interesujući se za to kako se on nacionalno i vjerski izjašnjava.
I da gospodjo Bratić, u jednom od naših obraćanja izrekli smo jednu veliku istinu, onakvu kakvu smo je kao tadašnja djeca osjećali, a i danas stojimo čvrsto uz taj stav – Cetinje je crnogorsko, ali nikako antisrpsko- jer znate, naš protest je podržao čitav grad, nakon čega i drugi gradovi rame uz rame.
Ministarko Bratić, u ime bivših učenika Gimnazije na Cetinju pozivam Vas da posjetite tu obrazovnu ustanovu, najstariju u državi, sačekaće Vas spomen ploča sa upečatljivim stihovima. Pročitajte ih, a i niz imena i prezimena pored tih stihova.
Posjetite sve škole ministarko Bratić gdje ste izvršili sječu kadrova. Uvidjećete greške. No, greške se pripisuju onima koji rade i daju se ispraviti.
Ispravite ih ministarko Bratić. Ne dozvolite da vas vodi politika revanšizma, do sjedite na čelu resora koji treba da bude oslonac ovoj državi u tranzicionom periodu nakon smjene vlasti.
Marija Martinović - Vuletić,
politikolog, vođa protesta - bivša učenica cetinjske Gimnazije
