Ako mislite da je uloga Šerloka Holmsa u istoimenom BBC serijalu nešto najbolje što vam je Benedikt Kamberbač dao na malim ekranima - grdno ste se prevarili. Britanski majstor je sjajan u seriji „Sherlock“, ali ta uloga ne može ni da se primakne njegovom podvigu u Šoutajmovom novom projektu „Patrik Melrose“. Emitovane su tek dvije od planiranih pet epizoda ove mini-serije, ali ubijte nas - već smo spremni da garantujemo životima da sigurno neće moći da omane.
Radosna vijest
Stvar je vrlo jednostavna: ovo je jedna od onih serija koja vas već poslije sedam-osam minuta ubijedi da ste nabasali na parče vrhunske televizije. Oduševi vas i načisto izludi od želje da momentalno zarazite cijeli svijet radosnom viješću da takvo nešto kao što je ovo postoji!
Čemu ovoliko oduševljenje? Krenimo redom, od inteligentno spakovanog scenarija Dejvida Nikolsa, preko sjajne glumačke ekipe (Kamberbač, Hjugo Viving, Dženifer Džejson Li!), do precizne režije Edvarda Bergera i očaravajućeg rada direktora fotografije Džejmsa Frenda.
Scenario Dejvida Nikolsa zasnovan je na pet poluautobiografskih romana britanskog pisca Edvarda Sejnt Obena. U centru svih ovih djela, objavljivanih od 1992. do 2012. godine, stoji Patrik Melrouz – mladić podignut u visoko poštovanoj, aristokratskoj britanskoj porodici, uz okrutnog, zlostavljačkog oca Dejvida (H. Viving) i indiferentnu majku (Dž. Dž. Li).
Romani prate nekoliko faza njegovog života: zavisnost od opijata, zlostavljanje u djetinjstvu, skidanje sa narkotika i alkohola, pokušaj da prevaziđe emotivne traume i postane dobar otac sopstvenoj djeci.
Trauma i humor
Oben je pisac prepoznatljiv po djelima u kojima se iscrpljujuće, užasavajuće emotivne traume vješto prepliću sa momentima najsuvljeg crnog humora u stilu Bernarda Šoa ili Oskara Vajlda. Scenarista serije „Patrick Melrose“ imao je izuzetno težak zadatak jer – trebalo je sabiti pet romana u isto toliko jednočasovnih epizoda. No, sudeći po emitovanom prvom i drugom dijelu, uradio je fenomenalan posao.
Štoviše, poslije gledanja epizoda „Bad News“ i „Never Mind“ imate osjećaj kao da ste pročitali dvije dobre knjige. Gledaoci koji vole da pamte i/li zapisuju vrsne replike tokom gledanja serija imaće pune ruke posla – izlizaće dugme za pauziranje i ispuniti nekoliko papira dok ne dođu do kraja.
Kreatori serije donijeli su odličnu odluku da zamijene pozicije prve i druge knjige. Priča o familiji Melrouz ne počinje prikazom odrastanja malog Patrika šezdesetih godina na porodičnom imanju u Francuskoj (upečatljivi naturščik Sebastjan Molc), već prikazom njegovog pogubnog načina života 15 godina kasnije, početkom osamdesetih u Njujorku i Londonu.
Kombinacija otrova
Inverzija funkcioniše fenomenalno: prvo vidimo posljedice ponašanja Patrikovog oca i majke, prožete suptilnim aluzijama na zlostavljanje, a onda posmatramo kako su doveli sina do toga da ubrizgava, šmrče i guta svaku vrstu droge i alkohola koji mu dopadnu šaka. Kokain, heroin, valijum, kvejludi, spid, amfetamini, martini, viski, vino – nije važno kojim redom. Patrik ih trpa u sebe brzinom svjetlosti, začinjene samo otrovnim sarkazmom kojim prikriva duboke rane nanešene rukama roditelja.
Već u prvoj sceni, kada Patrik apsolutno raznešen od narkotika i alkohola podiže slušalicu i razgovara sa porodičnim prijateljem koji ga zove da mu kaže da mu je otac preminuo – znate da pred sobom imate jedan od najboljih portreta zavisnosti u istoriji televizije... Ma, i filma! Nikols je obezbijedio Kamberbaču „mesnat“ scenario, ali njegove riječi ne bi značile ništa bez glumčeve briljantne igre i zapanjujućeg unošenja u lik.
Kamberbač je najzaslužniji za to što je „Patrick Melrose“ emotivni rolerkoster koji se nekad zaustavlja na urnebesno smiješnim stanicama („Moj otac je bio komplikovan čovjek. I sad, dok ga gledam u kovčegu, samo čekam da ustane i poviče: 'Vi ovo zovete kovčegom!? Kako se usuđujete!'“), a nekad na stanicama od kojih zaboli čitavo tijelo („Da li ti je žao što je umro? – Žao mi je što je živio.“)
Odvratno i dirljivo
Patrik u jednom momentu ludila, dok ko zna koji put priča sam sa sobom, govori: „Zavisnost je kao kada sjediš u invalidskim kolicima i ne želiš da pobjegneš iz sobe – iako ona gori.“ Kamberbač bez greške ilustruje ove riječi na malim ekranima. Dok ga gledate, na momente počinjete da se plašite da je zaista postao Patrik Melrouz. I što je najjače od svega, na tih nekoliko sati koliko je pred vama, osjećate da i vas pretvara u njega.
Osjećate prljavi špric veličine pumpe za biciklo kako šalje heroin u vaše vene; opesivno ponavljate 555-1726, broj dilera koji će vam donijeti prijeko potrebnu dozicu kokaina; hvata vas panika tokom ručka sa prijateljicom jer kvejludi počinju da rade i usporavaju vam pokrete; vučete se po podu luksuznog hotela pokušavajući da stignete do toaleta, tamo uzimate spid i vraćate se nazad brzinom komete, spremni za novu turu martinija...
Pritom, sve vrijeme lelujate na tankoj granici između duboke odvratnosti i još dubljeg saosjećanja sa zavisnikom pred vašim očima. Patrik vam je odbojan zato što je mlad, bogat, ugledan i može da ima sve - a uništava se. No, režiser je u prvu epizodu vješto umetnuo flešbekove iz djetinjstva koji nagovještavaju da ovaj mladić ima debele razloge zbog kojih je dotakao dno.
Podrugljivi glas
Pored skokova u prošlost, traumatično odrastanje najupečatljivije ilustruje scena u kojoj se Patrikov glas dok podrugljivo razvlači riječi imitirajući prepotentnog oca prepliće sa pravim glasom njegovog roditelja. Kamberbač „skida“ Vivingov ton bolesno dobro, tjerajući sve dlake na tijelu u puni „štrajk“. U tom momentu kapirate da je nalivanje drogom i alkoholom najmanji problem.
Bolje da živi tako, sa tolikom količinom unešenih droga da mu se tokom noći zatvori kapak i nagna ga da nosi gusarski povez na večeri sa tatinim „starim prdonjama“, nego da postane isti kao otac – a izgleda kao da je na dobrom putu. Zbog toga je engleski džentlmen i ušao u pakao droge. Da ne bi postao frigidni snob koji ide naokolo i priča stvari tipa: „Ambicija je vulgarna“ i „Biraj samo najbolje ili ne uzimaj ništa“, dok ga prijatelji gledaju impresionirano, supruga vene pred očima, a sin se guši u suzama.
Nema alternative
Dobro zapamtite ime Dejvida Bergera: ako ima iole pravde na ovom svijetu, ovog režisera čeka makar vreća ponuda za nove TV projekte. Uz sočnu glumu i scenario, reklo bi se da nije imao mnogo posla, ali zahvaljujući njegovom preciznom vođstvu i fantastičnoj fotografiji Džejmsa Frenda „Patrick Melrose“ izgleda kao jedna od najboljih serija ove godine.
Već nam je žao zbog toga što su do kraja serijala, kod nas dostupnog na televiziji HBO, ostale još samo tri epizode. Pakao odavno nije izgledao tako lijepo, histerično, inteligentno, duhovito, duboko i zarazno – toliko, da ne možete da odvojite oči od ekrana.
Što kaže Patrik poslije svakog buđenja, ironično pozdravljajući novi dan: „Sunce je ponovo izašlo jer nema alternativu“. Vjerujte nam, nemate je ni vi: Patrik Melrouz je došao tu da ostane i postane vaš novi televizijski bog.
Marija IVANOVIĆ
FOTO: indiewire.com / nydailynews.com / radiotimes.com / tvtime.com
