Uvijek sam se pitao je li zloba uključena u one općepoznate izjave 'ma ploče su najbolje – nema ljepšeg osjećaja nego kada ono počne krckati i pucketati'. Ovdje ja počinjem sa svojim promišljanjem koje je vođeno logikom i velikom strašću prema muzici i čistom zvuku – ploče ako 'krckaju i pucketaju' su pokvarene i nepopravljive i idu prema tome da budu izvan svoje funkcije, a to je reproduciranje zvuka, slušanje i uživanje u glazbi gdje god je to moguće i kada god je to moguće.
Upravo ovo je bio slogan druge najstarije i najveće kuće nakladnika ploča, Victor, osnovane 1901. godine, koja je bila u vlasništvu RCA (Radio Corporation of America), a koja je tridesetih i četrdesetih godina imala velike pogone za proizvodnju ploča. Za proizvodnju jedne ploče upošljavali su preko stotinu radnika, uključujući i muzičare, a za umnožavanje ploča trebala su još dva radnika, pride.
No, idemo se vratiti još koju deceniju unatrag. Magija stvaranja ovog nosača zvuka započela je s inovacijom Emila Berlinera. Godine 1886. Berliner je započeo eksperimentiranje s metodama snimanja zvuka. On je patentirao ono što je nazivao 'Gramofon', 1887. godine. Ispočetka je to bio valjak, nešto nalik na konzervu bez dna, ali u praksi, Berliner se odlučio za format diska, koji je napravio prostor za razvoj drugim pratećim zanimanjima, a to su prije svega glazbena, tehnička i grafička zanimanja. Siguran sam da je i Nikola Tesla imao svoju verziju gramofona, odnosno nekog playera s kojeg je slušao glazbu, ali još mi nismo došli do te točke u budućnosti da to otkrijemo.
Emilov je patent opisan kao stroj za snimanje i reproduciranje zvuka pomoću horizontalne modulirane igle koja prati liniju na rotirajućoj cilindričnoj površini obloženoj mekim neprozirnim materijalom, kao što je čađ, naknadno fiksirana s lakom i koristi se odgovarajućim utorom, odnosno urezom, kanalom kojim ide igla i stvara reprodukciju - tehnički opis za ono što zovemo ploča na gramofonu.
Thomas Edison se također, po svom običaju, prislonio na izum gramofona i navodno je on bio taj koji je raspljeskao konzervu i od nje napravio ploču, ali čisto sumnjam, poznavajući povijesne činjenice koje govore kako se volio kititi tuđim perjem. Edison je uspio 'svoj' izum nazvati fonograf. Ovo tvrdim jer je 1888. godine Emil Berliner pomoću direktnog načina snimanja, u kojem igla - stylus prati crtu kroz vrlo tanki sloj voska na cinčanom disku, napravio matricu ploče, koja je u daljem procesu proizvodnje bila samo prvi korak od ukupno pet koji su bili potrebni da bi se proizvela ploča koja se mogla slušati kad god i gdje god. Simbolično je to što je Emil Berliner svoj patent gramofona u Njemačkoj uspio licencirati kao igračku, ako se uzme u obzir da nas baš ta igračka zabavlja sve do danas, simbolika je i više nego jasna.
Postoji još jedna važna osoba u procesu nastanka gramofona i ploča – to je Eldridge Reeves Johnson koji je bio osnivač izdavačke kuće Victor i inovator u studijskom snimanju. Da bi ploče zvučale bolje i jače on se poslužio akustičnim snimanjem, a malo kasnije, pedesetih godina prošlog stoljeća njegova izdavačka kuća i njeni zvučni inžinjeri patentirali su stereo live i hi fidelity.
Ploče su imale svoja tri razdoblja nastanka. Isprva su to bili valjci, zatim diskovi koji su radili na određenoj brzini koja se mjeri brojem okretaja u minuti – RPM, postoji standardni broj okretaja koji može biti: 16 2⁄3, 33 1⁄3, 45 ili 78 okretaja po minuti. Mi smo danas najviše vezani za vinilnu ploču od 12". I za taj medij mnogi su vjerovali kako neće preživjeti cd eru osamdesetih godina, ali ipak je prošlog studenog napunio 67 godina. Ovaj vremešni medij zaslužan je za toliko zabave da će se o tome tek pisati knjige, ali to zadovoljstvo prepuštam nekom drugom. Osim toga, nijedan drugi medij nije dobio tu čast da nas vesele Zemljane predstavi izvanzemaljskim bićima, a ploča jest. Astronomi Carl Sagan i Frank Drake kreirali su dvije zlatne ploče koje su poslali putem svemirskih letjelica, Pioneer 10 i 11 na svemirsko putovanje davne 1977. godine. Ove zlatne ploče poslužile su kao dio informacija o našoj civilizaciji, ukoliko vanzemaljski život stupi u kontakt s nama. Zlatne ploče sadržavaju 115 analognih fotografija, pozdrave na 55 jezika, 12 minutnu montažu zvukova sa Zemlje i 90 minuta glazbe.
Ja se samo pitam na kojem gramofonu će izvanzemaljci odslušati ovu ploču – bilo bi dobro da im pošaljemo jedan, onaj najbolji, Technics SL - 1200.
Najvažniji instrument 21. stoljeća
Technics SL-1200 serija je gramofona proizvedena od 1972. do 2010. godine od strane japanske kompanije Matsushita pod markom Technics. Siguran sam da su se japanski inženjeri savjetovali s 'old school' hip hoperima, jer su im samo oni mogli reći što im točno treba od gramofona.
S znači 'Stereo', L znači 'Player'. Ovaj gramofon je brzo postao popularan i usvojen među radijskim i klupskim disko džokejima te zahvaljujući izravnom pogonu i jakom okretnom momentu motora, kao i samom dizajnu. Ovaj stroj težak 11 kg postao je popularan zahvaljujući 'slip matovima' koji su olakšali I iskreirali novu vještinu DJ-a, 'skrečanje' i 'beat matching', sve ono što je bilo potrebno za dobar hip hop. Glavni cilj dizajna ovog gramofona je predispozicija za hi-fi, ali i kvaliteta izrade, u kojoj dominira metal, što mu daje postojanost i kontrolu nad zavijanjem i podrhtavanjem ploča. S ovakvim referencama Technics SL-1200 može minimizirati resonance, te ga upravo to stavlja daleko od njegove davne klasifikacije kao igračke, a ovaj gramofon je postao važan dio klupske i studijske opreme. Od premijere u 1977. godini, SL-1200MK2 i njegovi nasljednici najčešći su gramofon za one koji se profesionalno bave puštanjem muzike na radiju i u klubovima. Treba napomenuti da su prve verzije ovog gramofona bile dostupne već 1970. godine i da su sve do danas još uvijek u uporabi. Pretpostavlja se da je do sada prodano preko 3,5 milijuna komada. Njegova cijena je uvijek bila ista, a ako to prevedemo u današnju valutu, nešto više od 500 eura i nikada se nije mijenjala. To govori samo po sebi o kakvom kvalitetnom stroju se radi. U jesen 2010. godine proizvođač je najavio da seriju gramofona povlači zbog tržišnih neuvjeta. Drugi brendovi su preuzeli odgovornost proizvodnje, ali nakon Techincsa SL-1200 sve inovacije su suvišne – to je jednostavno perfektan stroj!
U londonskom Muzeju znanosti, Technics SL-1210 kao jedan od proizvoda tehnologije naznačen je kao stvar koja je oblikovala svijet u kojem živimo, a za buduće generacije daje se na znanje - kultura klubova 21. stoljeća zadržala je vinil živim. Slušajte ploče, kupujte ploče, miksajte s gramofonima, idite u klubove i uživat ćete u glazbi kao i mnogi prije vas, kao što će to činiti I mnogi poslije vas.
http://www.mixmagadria.com/
