Baština

Biseri crnogorske kulturne baštine

Nema mira: Crkva Sv. Ilije u Dobroti

Burna istorija nije je štedjela kroz vjekove. “Greškom” je bila upisana na Srpsku pravoslavnu crkvu. Od 1961. na listi je kulturnih dobara i karakteristična je po tome što je sagrađena na stijeni ispred koje se na školju u moru nalazi veliki kameni krst

Nema mira: Crkva Sv. Ilije u Dobroti Foto: PA
Ivan KERN
Ivan KERNAutor
Portal AnalitikaIzvor

Crkva Sv. Ilije je skromna građevina, relativno malih dimenzija. Nalazi se u okviru kotorskog Instituta za biologiju mora, na poluostrvu Plagenti u Dobroti.

Ova romanička crkva smještena je na samom kraju poluostrva i prema pisanim izvorima datira iz 15. vijeka, ali se ne isključuje da potiče čak iz preromaničkog perioda 10. odnosno 11. vijeka.

Izgrađena je na stijeni direktno iznad mora. Po tome bi se moglo zaključiti da se radi o memorijalnoj crkvici nekog pomorca. Crkva Sv. Ilije, zajedno sa poluostrvom Plagenti, pripadala je svojevremeno kotorskoj opštini. Hrvatska kapetanska i trgovačka porodica Radoničić iz Prčanja i Dobrote kupila je cijelo poluostrvo od opštine 1808. godine, za vrijeme francuske vladavine, za 500 talira. Tada je izgrađena palata u kojoj se danas nalazi Institut za biologiju mora.

U palati je 1847. godine boravio Petar II Petrović Njegoš kod svog prijatelja, kapetana Krsta Jozovog Radoničića, koji je palatu i sagradio.

Crkva je od 1961. godine na listi kulturnih dobara i karakteristična je po tome što je sagrađena na stijeni ispred koje se na školju u moru nalazi veliki kameni krst.

Iznutra je podijeljena sa dva para stepenasto formiranih pilastara i svodnim lukovima na tri traveja nejednake veličine. Podužni lukovi i svod imaju poluobličaste vrlo rustične za-vršetke. Apsida je plitka i zauzima skoro čitavu širinu naosa.

Iznad zapadne fasade postavljen je slijepi luk i mali zvonik na preslicu. Zidana je lomljenim kamenom i pokrivena grubim kamenim pločama. Crkva sadrži i još jedan primjer koji svjedoči o njenoj starosti i važnosti. U unutrašnjosti crkve, na svodu i u kaloti apside, nalaze se dva fragmenta živopisa. Nažalost, živopis je oštećen i nečitljiv, ali i danas svjedoči o tome da je crkva bila živopisana.

Burna istorija je nije štedjela kroz vjekove njenog postojanja pa tako ni danas nije mirna.

Kako je Pobjeda objavila 2020. Godine, ova crkva je, zamislite “greškom”, bila upisana na Srpsku pravoslavnu crkvu.

ilij4

Tada je bilo objavljeno da je katolička Crkva Sv. Ilije, koja se nalazi u okviru kotorskog Instituta za biologiju mora na Plagentima u Dobroti, prema podacima Uprave za nekretnine, upisana na Srpsku pravoslavnu crkvu. Konkretno, katolička crkva u Dobroti "vodi" se na Crkvu Sv. Ilije u Nalježićima u Grblju, koja je u vlasništvu Srpske pravoslavne crkve.

Po dokumentu u koji je tada Pobjeda imala uvid, SPC je korisnik bogomolje od 23 metra kvadratna i dvorišta od 268 metara kvadratnih tik uz Institut za biologiju mora, iako je tu crkvu Kotorskoj biskupiji poklonila porodica Radoničić početkom 70-ih godina 20. vijeka.

Tada su iz Uprave za nekretnine naveli da nijesu mogli dobiti podatke ko je tražio izmjenu vlasništva i na osnovu kojih dokumenata je napravljen taj prepis.

ilij5

"Ovaj upis datira od stupanja katastarskih opština u katastar nepokretnosti, tj. od izlaganja podataka na javni uvid 1996. godine, od kada posjedujemo tražene podatke. Sve informacije prije navedenog upisa nijesmo u mogućnosti dostaviti jer se nalaze u istorijskom arhivu opštine Kotor", navodilo se tada u odgovorima Uprave za nekretnine.

Pobjeda je tada dobila potvrdu iz Kotorske biskupije da postoji greška u katastru i da će tražiti od Uprave za nekretnine da se ispravi. Za nadati se da su nadležni ovu “grešku” ispravili iako, po njima, nisu bili u saznanju ko je tražio izmjenu vlasništva i na osnovu kojih dokumenata je napravljen taj prepis.

Za nadati se da su prestale vlasničke igre i da ovo vrijedno kulturno dobro može bezbrižnije svjedočiti svojom autentičnom i prepoznatljivom ljepotom o neraskidivoj tradiciji ljudi, kamena i mora ovih prostora.

Portal Analitika