Ideja da mala pomjeranja Zemljine ose mogu da izazovu ledena doba stara je već čitav vijek, a lansirao ju je srpski geofizičar Milutin Milanković. Geolog sa Harvarda Piter Hjubers sada je, međutim, uspio i da je dokaže, tako što je uz pomoć kompjuterskih modela testirao ovu i sve rivalske hipioteze - pri čemu se pokazalo da je hipoteza o pomjeranju Zemljine ose jedina koja zaista funkcioniše

Ovo otkriće bi moglo da ima velikih posljedica po naše razumijevanje klime na planeti, a moglo bi, kako njegov autor smatra, da bude ključno i za ”predviđanje dugotrajnih promjena klime u budućnosti”piše blic.rs.

U načinu obrtanja Zemljine osovine postoje dva “ciklusa” - od kojih jedan traje 10.000 godina, a drugi 40.000 godina, a kada se oni na odgovarajući način poklope dolazi do glacijacije i deglacijacije, odnosno do nastanka i prestanka ledenih doba.

Sada, kako Hjubers tvrdi, “u najmanju ruku sa pouzdanošću od 99% znamo da pomjeranja Zemljine ose spadaju u faktore koji doprinose deglacijaciji (topljenju lednika i velikih ledenih površina, faza u kojoj se planeta trenutno nalazi).

Ako se oba ciklusa poklope, led se povlači velikom brzinom. Ako je to poklapanje prisutno, Sunčevo zračenje koje sjeverna hemisfera tokom ljeta prima povećava se za više desetina vati po metru kvadratnom, a velike ledene mase na tim prostorima, ukoliko su prisutne , tope se i nestaju...

- Ovi statistički nalazi tačno se poklapaju sa onim što je početkom vijeka predložio srpski naučnik Milutin Milanković - zaključuje Hjubers, uz napomenu da povećanje količine CO2 u atmosferi, koje je svakako prisutno, ovaj proces može samo još više da ubrza.

Foto: north-pole.carolenash.com