Prijevremeni odlazak šefa ANB-a i najavljeno demisioniranje direktora Uprave policije ukazuju da se burni procesi dešavaju iza fasade jedinstva vladajuće koalicije. Sudbina vladajuće partije ali i vladajuće koalicije presudno će zavisti od budućih odnosa predsjednika DPS-a, bivšeg premijera, Mila Đukanovića i potpredsjednika DPS-a, sadašnjeg premijera Igora Lukšića.

Tiho, bez patetičnih najava i galame, u skladu sa vlastitom naravi, direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost Vladan Joković u ponedjeljak popodne je premijeru Igoru Lukšiću uručio neopozivu ostavku. Iako je u obrazloženju naglasio da je „vođen ličnim razlozima“, jasno je da je odlazak šefa ANB-a prva direktna posljedica „afere listing“.

Neće biti i posljednja: gostujući krajem sedmice na IN televiziji u emisiji Živa istina Darka Šukovića, crnogorski premijer nije ostavio ni zrno sumnje da očekuje skori odlazak i direktora Uprave policije. U stvari, izgleda da Veselin Veljović nema mnogo toga da bira: ili da sada ode sam ili da čeka neku od narednih sjednica Vlade Crne Gore i da bude razriješen.  

Odlazak prvih ljudi u hijerarhiji bezbjednosti politička je novost prvog reda. Posljednji put se istovremena smjena čelnih ljudi tajne i javne službe odigrala - daleke 1990. godine - u eri antibirokratske revolucije! Iz kabineta predsjednika Vlade je u međuvremenu dojavljeno da će možda još nekim ljudima iz vrha ANB-a i Uprave policije biti „zahvaljeno na saradnji“, pa sve poprima obilježje velike čistke u vrhu policije i tajne službe.

Zato valja procijeniti: da li je smjena Jokovića i najava odlaska Veljovića početak bure unutar vladajuće strukture ili je samo riječ o iznuđenim personalnim promjenama koje neće dramatično poremetiti odnose unutar DPS-a?

Preokret u svega dvadesetak dana: Zvanično, šef tajne i javne policije odstupaju sa dužnosti zbog formalne, objektivne odgovornosti: zbog onog što nijesu uradili a bili su dužni da učine.

Mjesec dana od izbijanja „afere listing“ nije poznata ekipa koja je umetnula imena Igora Lukšića i Milana Roćena u listing poziva odbjeglog narkobosa Darka Šarića; nije objelodanjeno kako je, gdje je i kada je famozni lažni listing sačinjen... Djeluje sasvim logično što je crnogorski premijer posegnuo za sankcijama prema čelnicima Uprave policije i ANB-a; ukoliko nadležni nijesu u stanju da razriješe problem, ako se ne zna odakle cure povjerljive informacije – koplja se na šefovima moraju slomiti.

Zanimljivo, međutim, da je premijer –  do nedavno – bio izuzetno zadovoljan radom direktora Uprave policije, opisivao ga je kao „profesionalca koji odlično obavlja posao“  i tvrdio da Uprava policije funkcioniše bez većih propusta. Ako je, koliko juče – sredinom novembra - bio „srećan i zadovoljan“ radom policije i tajne službe, zašto je danas – krajem decembra - Igor Lukšić javno tražio od Veljovića da odstupi sa mjesta direktora Uprave policije; zbog čega je ladno prihvatio ostavku šefa ANB-a Jokovića? Nije valjda politička jarost samo zato što je premijer iritiran činjenicom da je, ni kriv ni dužan, postao dio afere!?

Kolateralne žrtve i kolateralni pobjednici: Teško je povjerovati da su zahtjevi za smjenama plod sujete ili lične povrijeđenosti, niti se može zaključiti da se radi o ishitrenoj reakciji.   

Tim prije što je u ponedjeljak veče, istog dana kada je Vladan Joković obznanio ostavku, premijer Lukšić u jednom podgoričkom kafiću dogovarao novi posao sa poslanikom DPS-a Mevludinom Nuhodžićem, očito već pripremljenim za ulogu prvog čovjeka ANB. Uostalom, sljedećeg dana oglasio se i ministar pravde Duško Marković, konstatujući da je izbor Nuhodžića najbolje rješenje, što navodi na zaključak da je izbor napravljen - i prije Jokovićeve ostavke!? Osim izbora novog šefa ANB-a, u Vladi je potraga i za Veljovićevim nasljednikom iako je Veljović još uvijek direktor. Javna je tajna da bi premijer Lukšić, u fotelji direktora Uprave policije, rado vidio sadašnjeg direktora Uprave carina Božidara Vuksanovića.

Sve su to pokazatelji - ne ishitenosti ili ostrašćenosti - već planiranog kadrovanja; osmišljenih poteza koji koji su političku krizu trebalo da pretvore u - Lukšićevu šansu. 

Rezime „afere listing“ ukazuje na zanimljiv obrt. Kolateralne žrtve „afere listing“ ispali su – Veselin Veljović i Vladan Joković - oni koji su u začetku priče indirektno od nekih medija i opozicionih stranaka optuživani za namještanje afere. Politički profit iz „afere listing“ mogao bi – kada se sve sabere - izvući  premijer Igor Lukšić, upravo čovjek za kojeg se u startu tvrdilo da je glavna meta i potencijalna žrtva „afere listing“.

Stvarana i stvarna moć: Naravno, priča o kolateralnim žrtvama i kolateralnom pobjedniku ne rješava enigmu ko je kreator „afere listing“. Taj podatak će se, možda, saznati jednog dana u bliskoj budućnosti, kao što su danas jasno vidljivi obrisi i poznati izvođači  nekada mnogo eksploatisane „afere S.Č.“.

I sadašnje vrijeme nudi zanimljiva otkrića. Smjene na vrhu javne i tajne policije ključni su pokazatelji jednog procesa koji se odvijao u pozadini „afere listing“ - snaženja političkog uticaja premijera Igora Lukšića.

Kao jedan od ključnih ljudi vladajuće partije premijer Lukšić dobro zna izvore na kojima počiva moć crnogorske vlasti: upravljanje novcem, kontrola javne i tajne policije, nadzor izvršne vlasti i uticaj u vlastitoj partiji. Za godinu premijerskog mandata Lukšić je pokazao da ne želi biti izvršilac nego igrač.  Sada, kao premijer, kontroliše budžet (novac) i rad izvršne vlasti; odnedavno učestvuje i u odabiru ljudi u javnoj i tajnoj policiji - što prije „afere listing“ nije mogao jer je naslijedio Đukanovićeve ljude.

Iako je izabran za potpredsjednika DPS-a zajedno sa starijim partijskim kolegama Filipom Vujanovićem i Svetozarom Marovićem, za dvanaest mjeseci na mjestu predsjednika Vlade Igor Lukšić je uspio da sebe učini – u rangiranju moći - prirodnim nasljednikom predsjednika DPS-a Mila Đukanovića. Postao je najjači potpredsjednik DPS-a.

Nova podjela uloga: To je nova crnogorska realnost: za budućnost političke scene u Crnoj Gori nije više najvažnije analizirati svakodnevno preganjanje vlasti i opozicije; jasno je i da se DPS neće tek tako raspasti na klanove, čak ni u slučaju jačih neslaganja na relaciji Milo Đukanović-FilipVujanović... Najnovija dešavanja ukazuju da će sudbina vladajuće partije – ali i DPS/SDP koalicije – presudno zavisiti od budućih odnosa predsjednika DPS-a, bivšeg premijera Mila Đukanovića i potpredsjednika DPS-a, sadašnjeg premijera Igora Lukšića, dva najjača igrača najjače parlamentarne partije.

Svojevremeno je Lukšić bio Đukanovićev izbor; zato crnogorskog premijera mnogi i dan-danas posmatraju kao Đukanovićevog čovjeka. Nema sumnje, sam Lukšić dobro zna i cijeni ono što je prvi čovjek DPS-a učinio za njegov napredak u partijskoj i državnoj hijerarhiji. No, odnosi u politici nijesu jednom zauvijek dati. O tome može najbolje da svjedoči doskorašnji partijski guru i jedan od osnivača DPS-a Svetozar Marović. Samo jedna policijska akcija bila je uvod u Marovićevu političku marginalizaciju; kao da je potpredsjednik DPS-a bio žrtvovan za ubrzanje evropskih integracija.

U danima i mjesecima koji slijede premijer Igor Lukšić biće – o tome postoje podaci i jasne najave - snažno podržan od međunarodnih čelnika, iz Brisela, Berlina, Londona, Vašingtona... Crna Gora je tek na početku evropske priče i za Brisel je jako važno da to bude uspješna priča. Drugim riječima: u Podgorici moraju biti svjesni da mnogo evropskih uslova tek treba ispuniti; da će mnogi novi uslovi tek biti ispostavljani. Možda ne do juna, ali svakako hoće nakon juna; nova i komplikovana politička igra tek počinje. O tome svjedoči primjer Hrvatske. Promjene koje je diktirala logika evropskog ujedinjenja - ali ponekad i jasni politički zahtjevi iz važnih evropskih gradova – potpuno su izmijenile političku mapu Htrvatske u nekoliko godina.

Sličan izazov čeka i Crnu Goru. I ovdašnje ključne aktere Igora Lukšića i Mila Đukanovića; jednog koji je stupio na vrh izvršne vlasti i drugog koji je zvanično sišao sa vrha izvršne vlasti, ali zadržao brojne poluge moći. Hoće li današnji partneri na vrhu biti sjutrašnji rivali u borbi za vrh? Sve je stvar izbora: da li je Đukanović dobro procijenio i da li će Lukšić, poput recimo Dmitrija Medvedeva, odbarati rolu mladog lidera koji čuva leđa svom starijem partijskom kolegi? Ili će se, ipak, uživjeti u ulogu, recimo, Jadranke Kosor, pa okrenuti glavu od onog koji ga je, koliko juče birao?

Dakako, subina svake države posebna je priča, svaki političar igra sopstvenu igru i ne treba vjerovati da su moguća tako direktno ponavljanje prošlosti iz susjedstva ili iz Rusije. Crna Gora je jedinstvena priča i zato ovdašnja očekivanja „uvoza sanaderizacije“ nijesu zasnovana na realnim poređenjima, više su izraz nemoći opozicije. Ipak, političke pozicije nijesu okamenjene i neki se poznati obrasci mogu u manjoj ili većoj mjeri obnavljati; zanimljiva vremena za Crnu Goru slijede i samo se jedno može reći sa izvjesnošću - što se više bude ulazilo u  pregovore sa Briselom biće uzbudljivije i na domaćem terenu.

 Draško ĐURANOVIĆ