Ako u Crnoj Gori pravilno govore - da se sa reformama mora nastaviti ne zbog EU već zbog same Crne Gore - onda bi decembarsko dobijanje datuma, zaista potvrdilo i «zapečatilo» takvo obećanje. Dobijanje datuma će mijenjati i administraciju i politički milje. I to mijenjati – na bolje !

Piše: Bojan ŠARKIĆ

Vozim jutros prema centru Brisela i svjetlosno signalni uređaji već najavljuju Samit na vrhu  za četvrtak i petak. Gužva u saobraćaju je ovdje dio svakodnevnice; i Samit je dio briselske svakodnevnice. Ovo je dugo iščekivani datum koji može da opredijeli opet drugi datum, značajan za Crnu Goru, kao i za Srbiju koja očekuje da bi 9. decembra - mogla dobiti kandidatski status.

No, da podsjetim. Ovaj Samit će raspravljati o opstanku Eurozone i tražiti rješenje i saglasnost za izlazak iz najveće krize koja je dosada pogodila EU. Nešto relaksiranija tema će biti  potpisivanje pristupnog ugovora Hrvatske EU. Dakle, crnogorsko-srpska agenda će doći na red tek negdje popodne ili predveče u petak, što i nije tako loše.

Počelo je ustvari u ponedjeljak i trajalo do kasno u noć. Kao što sam i najavio, samo dan ranije, sve je proslijeđeno 27 lidera EU da odluče hoće li Crna Gora u petak dobiti datum otvaranja pregovora sa EU.

Situacija bi, ukratko, mogla da se opiše ovako: Oni koji su pratili i učestvovali u procesu u Crnoj Gori neposredno - Evropska komisija - u svom godišnjem izvještaju i pred ministrima inostranih poslova članica EU ili njihovim visokim funkcionerima je ponovila svoju poziciju  - Crna Gora zaslužuje da se odredi datum za početak pregovora.

Ovakvom mišljenju su uglavnom skloni svi osim Francuske, koja smatra da davanje datuma treba ostaviti za sledeću godinu. Francusko obrazloženje se svodi na tezu: moglo je i trebalo da se uradi više (i treba da se uradi) ; zbog svega toga valja sačekati sledeću godinu i - onda o tome razgovarati... Onda se pominju Srbija i napredak u odnosima sa Kosovom te da bi Srbija trebala dobiti status zemlje kandidata. Ovome se protive pak Njemci (koji nas podržavaju) i neki drugi (da ih ne imenujem), koji će biti saglasni sa odlukom Njemačke po pitanju Srbije odnosno Kosova. Kao što rekoh, dosta uprošteno, ovako je to otprilike izgledalo.

A šta je suština  i šta je bitno?

Sigurno da bi bilo izuzetno da 9. decembra Crna Gora dobije datum otvaranja pregovora. Prvo, neko se pametno dosjetio da pregovori otpočnu 23. i 24. poglavljem iz kojih se crpi većina primjedbi u reformama crnogorskog drustva (i Hrvati su se namučili sa istim temama).  Drugo, dok se završi pregovarački proces i Crna Gora dođe u poziciju Hrvatske, mora proći izmedju pet i deset godina pa se opravdano može postaviti dvosmjerno pitanje - čemu žurba ili kakva je razlika izmedju decembra i juna sljedece godine? Odgovor se odmah i sam  nameće. Sa reformama se mora nastaviti; otvaranjem pregovora se istovremeno nameće i određeni ritam sa EU.  Razumije se: crnogorsko društvo u cjelini od ovoga ima najviše koristi jer to povlači cijeli niz aktivnosti i vlasti i opozicije.

Dalje, rekao bih da je ovo granica dokle bi Crna Gora i Srbija bile u paketu. Zašto? Procesi vezani za Evropsku uniju su i u Crnoj Gori i u Srbiji ( a i u drugim zemljama koje žele da pristupe EU) do momenta otvaranja pregovora - manje više identični i imaju svoj «difolt ». Sa pregovorima se stvari specifikuju, kao što su drzave različite, kao što su ljudi različiti. Drugo, Srbija ima problem Kosova i defacto  22 drzave EU « ne priznaju » Srbiju u njenim ustavnim granicama. Tu se nešto mora mijenjati, a za to je potrebno vrijeme. Ocigledno da je Kosovo i bezbjedonosno pitanje i to je ono što EU najviše i brine i najviše interesuje.

Ako u Crnoj Gori pravilno govore - da se sa reformama mora nastaviti ne zbog EU već zbog same Crne Gore - onda bi decembarsko dobijanje datuma, zaista potvrdilo i «zapečatilo» takvo obećanje. Dobijanje datuma će mijenjati i administraciju i politički milje. I to mijenjati – na bolje !

Nadam se da će Francuzi (u)razumjeti  ovakve činjenice a Njemci dati Srbima (i Kosovarima) «time out» da  nastave đe su stali. Istovremeno, bilo bi blagotvorbno da Njemci, Francuzi i ostali, prije svega nađu znanja, političke volje i snage, novca da izađu iz krize koja se nadvila nad EU. U protivnom - što bi rekli Podgoričani - butla karta.