Odnose unutar saveza razjeda sve veća netrpeljivost nekih čelnika DPS-a i SDP-a; predstavnici dvije stranke odavno različito tumače proces privatizacije a imaju razlilčite, ponekad i suprotstavljene vizije ekonomskog razvoja…Vladajuća koalicija će teško preživjeti jesen ukoliko DPS, zbog izglasavanja izbornog zakona, popusti pred opozicionim ultimatumom oko srpskog jezika i promjene državnih simbola.

Dogodilo se ono što se i očekivalo: dr Miomir Mugoša je dobio povjerenje apsolutne većine odbornika i obezbijedio još jedan mandat na čelu Glavnog grada. Sljedstveno tome, socijaldemokrate su uradile ono što su i najavljivale: članovi te stranke napustili su funkcionerska mjesta u gradskoj upravi a Raško Konjević podnio ostavku na mjesto predsjednika Skupštine Glavnog grada.

Ispostavilo se da je snalažljivi Mugoša i bez socijaldemokrata imao - viška glasova. Osim “garantovanih” narodnjaka u gradonačelnikovo kolo se upleo i odbornik Nove Boban Vujačić, kasnije i bukvalno popljuvan od svog stranačkog kolege. Sam gradonačelnik šeretski se kasnije pohvalio prijateljima da nije strijepio za ishod, jer je imao još kojeg odbornika u rezervi, zlu ne trebalo.

Dubina koalicione krize: Međutim, pozadina slučaja reizbora gradonačelnika Podgorice nije samo stvar lične pizme Mugoše ili Konjevića, mada se zid netrpeljivosti između njih dvojice gotovo može rukom opipati.

Sukob je ozbiljniji od pobrojanih neprincipijelnosti: glasanjem u utorak, Podgorica je postala čak sedmi grad u kojem ne funkcuioniše vladajuća koalicija. A Podgorica je trećina biračkog tijela, što znači da DPS-SDP savez ne djeluje na teritoriji gdje živi - više od polovine crnogorskih birača! Ne samo to: Raško Konjević, Džavid Šabović - ali i prvi čovjek SDP-a Ranko Krivokapić – javno su pozvali državnog tužioca da reaguju slučaju glasanja u Skupštini Glavnog grada, otvoreno optužujući Mugošu za političku korupciju, podmićivanje i kupovinu “lojalnih” odbronika.

To već nijesu prolazne političke trzavice, nego otvorene optužbe za kriminal. Kada su u javnost iznijeli prljavi koalicioni veš, Krivokapić i Konjević su dobro znali da se tako distanciraju ne samo od Mugoše, nego i od čitavog DPS-a. Zato je osnovano pitanje: da li su čelnici SDP-a posljednjim izjavama otvoreno najavili raskol saveza na državnom nivou?

Što može, a što hoće SDP: Tehnički gledano, socijaldemokrate imaju jednostavan mehanizam da brzo raskinu koaliciju na državnom nivou.

Za razliku od omjera snaga u Podgorici, gdje je vlast DPS-a moguća i bez podrške manjeg koalicionog partnera, u Skupštini Crne Gore Đukanovićeva stranka direktno zavisi od saradnje sa Krivokapićevom partijom. Devet poslanika SDP-a neophodni su za apsolutnu većinu u parlamentu; u slučaju da socijaldemokrate otkažu saradnju - Vlada Igora Lukšića ne bi prošla test u parlamentu.

Dakle, SDP može - ako stvarno želi - da sruši Lukšićevu vladu skoro za 24 sata; jednim, jedinim glasanjem! Uz prethodan dogovor sa opozicionim kolegama, za izglasavanje nepovjerenja Lukšićevom kabinetu moglo bi se sakupiti -  42 glasa, apsolutna većina potrebna za smjenu. Ili se može ostvariti drugi scenario: 42 poslanika je dovoljno za podršku, recimo, manjinskoj Vladi koju bi predvodio Krivokapić, a podržala sva opozicija, ujedinjena protiv DPS-a.

Zato valja rastumačiti: što SDP zaista namjerava da uradi? Nakon četrnaest godina saveza potpuno su istanjene koalicione niti: osim lilčnih sukoba i javnih prepucavanja na liniji Krivokapić/ Konjević vs Vujanović/Mugoša, dvije stranke su se odaljile i po pitanjima strategije ekonomskog razvoja, privatizacije državnih kompanija... Da li su to sve signali da je kraj koalicije na vidiku?

Pozicija SDP-a: Ne treba, međutim, uvijek vjerovati u snagu izgovorene riječi. Od partijskih povika i pritužbi, do stvarnog povlačenja konkertnog poteza razvrgavanja koalicije ipak je – dug put.

I zato se - uprkos svemu - može sa prilično sigurnosti zaključitida će DPS-SDP koalicija  nastaviti da egzistira ili vegetira na aparatima – makar do početka oktobra! Možda nekima djeluje nelogično, ali realan život ukazuje da ima više razloga da Krivokapić i njegove stranačke kolege sada ne natežu koalicione niti  do konačnog pucanja.

Prije svega, u vremenu intenzivnog čekanja Izvještaja Evropske komisije i priželjkivanog dobijanja datuma pregovora za Crnu Goru, raskid koalicije bi značio pad Vlade, raspisivanje novih izbora i političku nestabilnost. Socijaldemokrate bi u tom slučaju bile označene kao glavni krivci za zastoj na evropskom putu Crne Gore. Sa takvim političkim žigom ne bi bilo pametno kretati u nove političke borbe i toga je iskusni uz Vrhu SDP-a svjesni.

Osim tog međunarodnog faktora, pred čelnike SDP-a ispriječio se još jedan gotovo nerješiv problem - nedostatak srodnog budućeg partnera. Crnogorska politička scena je odavno polarizovana na suvereniste (oličene uglavnom kroz Đukanovićevu i Krivokapićevu stranku) i protivnike crnogorske suverenosti ( Milićev SNP, Mandićevu Novu te  Medojevićev “pridruženi” PzP). Gotovo da nema “slobodnih strijelaca” već je čitava politička karta podijeljena na dva dijela. Krivokapićevoj stranci se, u slučaju raspada koalicije, ukazuje samo jedan put – samostalni nastup.

Premda posljednja istraživanja govore o rastu rejtinga te stranke, u slučaju stvarnog sukoba sa DPS-om i razbijanja koalicije, Krivokapićeva ekipa bi se našla stiješnjena između dva bloka. To već ne bi bila laka pozicija za stranku koja je deceniju i po bila na vlasti. Uz gubitak ličnih pozicija u državnoj upravi – a puno istaknutih članova zauzima važna mjesta u državnoj administraciji – partija bi morala sama da se bori na političkoj sceni.  

Identitetski rebus: To su sve jaki, lični ili partijski, pragmatski, razlozi da se zaključi da će se socijaldemokrate - uprkos sadašnjoj vatrenoj retorici - uzdržati od ishitrenih poteza. 

Bolje rečeno, čekaće se do jeseni i presude EU o datumu pregovora. U slučaju negativnog mišljenja iz Brisela, ukoliko ne bude određen datum pregovora - crnogorska vladajuća koalicija biće i bukvalno pred kolapsom. Negativan skenerski nalaz Evropske komisije bi, u stvari, bio znak da crnogorska vlast nije umjela ili nije željela da crnogorsko društvo učini boljim, da sprovede reforme shodno evropskim standardima i kriterijumima. Proevropska koalicija DPS-SDP će se raspasti ako se prođe oktobarski test.

No, zanimljiv zaplet može se očekivati i prije oktobra: koalicija može biti ugrožena i načinom na koji se ispunjavaju evropski uslovi. O čemu je riječ: suštinska i možda posljednja stvarna vezivna nit koalicije su - identitetska pitanja. Uprkos javnim svađama, DPS i SDP su ostali u saglasju oko državnih simbola, crnogorskog jezika i, na kraju, u pokušaju obezbjeđivanja ravnopravnog tretmana crnogorske i srpske crkve na teritoriji Crne Gore…

Istini za volju, ponekad su politički bliskiji stavovi Krivokapića i Đukanovića oko jezika, državnih simbola ili crnogorske crkve nego što su izjave, recimo, u vrhu DPS-a, između predsjednika Đukanovića i njegova dva potpredsjednika Vujanovića i Marovića. Ta identitetska sporenja čelnici DPS-a ipak za sada mudro drže unutar partije.  Pitanje je, međutim, do kada?

Posljednji izazov: Usvajanje novog izbornog zakona jedan je od sedam ključnih uslova postavljenih pred Crnu Goru u procesu evropskih integracija. No, dvotrećinske većine, neophodne za izglasavanje novog zakona - nema na vidiku ni nakon višemjesečnih intezivnih pregovora unutar Kolegijuma Skupštine Crne Gore.

Tu se krije zamka za vladajuću koaliciju. Poznato je, naime, da su prosrpski nastrojene opozicione stranke uslovile podršku izbornom zakonodavstvu - uvođenjem srpskog jezika u škole. Hoće li to biti “dovoljan mamac” da DPS odustane, makar i privremeno, od forsiranja identitetskih obilježja; hoće li put ka EU podijeliti vlast, upravo na tom identitetskom pitanju? Vladajuća koalicija će teško preživjeti jesen ukoliko se obistine najave da će DPS i Vlada premijera Lukšića, zbog izbornog zakona,  da popuste pred opozicionim ultimatuma oko srpskog jezika i promjene državnih simbola.

U tome jeste klučni paradoks vladajuće koalicije. Nakon četrnaest godina saradnje, poslije referenduma i crnogorske nezavisnosti, kohezija slabi, a negativna energija raste i sve je manje dodirnih tačaka: približavanje EU može biti i vododjelnica, onaj završni čin, udaljavanja koalicionih partnera. Zato u DPS-u i SDP-u sa nestrpljenjem, ali i uz strijepnju dočekuju jesen.

„Naša kolicija nastaviće da funkcioniše efikasno”, juče je samouvjereno kosntatovao predsjednik Filip Vujanović. Zaista je moguće da DPS-SDP savez pregrmi i jesenja iskušenja. No, za takav rasplet i nastavak „uspješne koalicije” bilo bi dobro da Filip Vujanović i Ranko Krivokapić – počnu da komuniciraju. Čisto radi efikasnosti.

Draško ĐURANOVIĆ