Iako je Kosovo posljednja država koja će stići u Evropsku uniju - a bogami će i Albanija pričekati - mi vjerujemo u koncept ujedinjene Evrope bez granica. Nama Albancima trebaju otvorene granice, slobodna ekonomska razmjena, slobodan protok ljudi, sloboda kretanja. Mi nećemo ratovati za granice i baviti se glupostima stvaranjem tenzija zbog velike Albanije.

Azem Vlasi, nekadašnji visoki politički funkcioner SFR Jugoslavije a danas poznati kosovski advokat i savjetnik Vlade Kosova za vanjske poslove ocijenio je u razgovoru za Portal Analitika da su međudržavni odnosi Kosova i Crne Gore veoma dobri i da crnogorsko oklijevanje za razmjenu diplomatskih predstavika na relaciji Priština-Podgorica treba shvatiti kao malo taktiziranje crnogorske vlasti.

- Odnosi između Crne Gore i Kosova su odlični; među nama nema ni jedno otvoreno, sporno pitanje. Odvija se normalna komunikacija između dvije države u trgovinskom i u ekonomskom interesu. Više nigdje nema takozvane visoke diplomatije nigdje, niti postoji sanmo gola politika - mnogo toga je današnjem svijetu bazirano na ekonomskim interesima i to što nije došlo do razmjene ambasadora dijelom je - finansijsko pitanje. Osim toga, vjerujem da je riječ o malom taktiziranju Crne Gore, da se radi o jednom opreznom crnogorskom pristupu kako se ne bi mnogo razljutila Srbija, da se ne ponavlja ona velika buka kao nakon priznanja Kosova, smatra nekadašnji prvi čovjek Kosova.

Vlasi, koji i danas slovi za jednog od najuticajnijih ljudi na Kosovu, ističe da je dijalog Beograda i Prištine neminovnost i da sve više ljudi u Srrbiji to uviđa ali da problem predstavljaju bivši Miloševićevi ljudi koji su danas ministri u Vladi Demokratske stranke Borisa Tadića.

- U Vladi Tadićeve Demokratske stranke najjači ministri su i najjači nasljednici Miloševića i to su oni koji su ostali veoma privrženi politici Slobodana Miloševića. I oni se ugodno se osjećaju tamo - poput Dačića, Mrkonjića, Škundića... To govori u kakvom se duhovnom stanju još nalazi Srbija. Nažalost Srbije, ali ni nama nije drago što je to tako jer se otežava mogućnost dijaloga, ističe Azem Vlasi napominjući da se Beograd mora odreći života zarobljenog u istorijskim mitova.

- Trebaće vremena dok se Srbija pročisti od tog mitomanskog pristupa. Što bude bolje i brže oslobađanje, biće bolje za Srbiju. Trebaće vremena dok se jedan dio srpskog naroda ne oslobodi tih recidiva da su oni uvijek važniji od drugih i da oni imaju vlast da se brinu o svima okolo, a drugi nemaju pravo da se brinu o tome kako je Bošnjacima u Sandžaku, kako je Albancima u Preševskoj dolini, kaže Vlasi.

ANALITIKA: Sve se više postavlja pitanje položaja Albanaca u Preševskoj dolini. Hoće li ta populacija imati problema zbog nezavisnosti Kosova?

VLASI: Mi i po tom pitanju insistiramo na reciprocitetu. To su naša braća, nas itekako tangira kako oni žive u Srbiji i šta oni preživljavaju. Ali, mi njih ne huškamo da traže otcjepljenje od Srbije ili da zahtijevaju da se pripoje Kosovu. Kažemo da sva prava koja imaju Srbi na Kosovu treba da imaju i Albanci u Preševskoj dolini. Ni manje, ni više: to je model reciprociteta i to je, čini mi se, vrlo korektan stav vlasti u Prištini.

ANALITIKA: A kako uspostaviti stvaran dijalog sa Srbijom? To je pitanje koje muči ne samo sada Kosovo, nego od ranije i Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu koje još imaju problema zbog hegemonističke politike Beograda, koja nije do kraja napuštena ni nakon Miloševića...

VLASI: Dijalog sa Srbijom potreban i neophodan. Kada govorimo o dijalogu sa Srbijom, hajdemo ostaviti po strani one ružne sjenke; ono što još stoji kao avet prošlosti u Srbiji, one teze i namjere „oca nacije“ Dobrice Ćocića prema Kosovu i Bosni i Hercegovini... Nađimo sagovornike za dijalog, potražimo partnere za normalizaciju odnosa. Mislim prvenstveno na civilno društvo, na intelektualce, na intelektualne krugove u Beogradu, Sarajevu, Prištini... Tako će početi da se stvara i nova svijest o međusobnim odnosima, ali i pristisak na instiutucije vlasti za drugačije ponašanje u međudržavnim odnosima.

Što se tiče dijaloga na državnoj ravni, imam samo jedan recept: dijalog treba da se odvija na osnovu reciprociteta po svim pitanjima. Uvijek će državne institucije naći zajednički interes, naročito kada se radi o ekonomskim pitanjima i ekonomskoj saradnji. Čim vi drugoj strani pokazujete da ste slabi, onda ona dobije neku želju da potcijenjuje iako to nije prvobitna zamisao. Dakle, potreban je dijalog na državnoj ravni na bazi reciprociteta. Za neke druge vrlo korisne teme - dovoljni su civilno društvo i intelektualci.

Neke uvažene gospođe u Beogradu - poput Nataše Kandić i Sonje Biserko - rade vrlo dobar posao. Valja razgovarati o tome šta misle intelektualci: dokle će vlasti Srbije da se ponašaju ovako? Petnaest godina su u Srbiji skrivali velike ratne zločince i sada - kada su morali da ih pošalju u Hag - odmah traže nagradu za to. Ali, kažu, trebamo sve da procesuiramo, onda raspisuju potjernice i prema građanima Kosova i BiH, pa hapse Ejupa Ganića u Londonu, generala Jovana Divjaka u Beču, sve na bazi tih starih „Miloševićevih potjernica“. Mislim da je to jedna od tema za ozbiljne razgovore: šta za međudržavne odnose znači činjenica da Srbija drži u fijokama neke spiskove i neke potjernice; da se ne zna se uopšte ko je sve na njima i svako ko putuje negdje treba da strahuje da će ga neko zaustaviti na aerodromu ili na granici i uhapsiti.

ANALITIKA: Pomenuli ste Sonju Biserko i Natašu Kandić, kao glasove razuma u Srbiji. Postoje, međutim, ljudi i u srpskoj politici koji su svjesni realnosti kada je Kosovo u pitanju. Nije li Čedomir Jovanović dobar primjer za to?

VLASI: U Srbiji je sve više političara koji su svjesni nove realnosti na Kosovu i oni, malo po malo, ipak progovore o Kosovu. Ne govorimo samo o Čedi Jovanoviću; čovjek je sasvim u redu, ali ipak - malo teži na vagi političke scene Srbije. U zadnje vrijeme progovorio je i Dragoljub Mićunović, čak i Vuk Drašković koji srpskim vlastima kaže: „Stanite ljudi, ne lažite više ovaj narod. To je završena priča. Dajmo se okrenuti sebi, dajmo da normalizujemo odnose“.

Međutim, u Vladi Tadićeve Demokratske stranke najjači ministri su i najjači nasljednici Miloševića i to su oni koji su ostali veoma privrženi politici Slobodana Miloševića. I oni se ugodno se osjećaju tamo - poput Dačića, Mrkonjića, Perta Škundića i tako dalje. To govori u kakvom se duhovnom stanju još nalazi Srbija. Nažalost Srbije, ali ni nama nije drago što je to tako jer se otežava mogućnost dijaloga.

Znate, zarobljeništvo u mitovima je teška stvar. Trebaće vremena dok se Srbija pročisti od tog mitomanskog pristupa. Što bude bolje i brže oslobađanje, biće bolje za Srbiju.

Trebaće vremena dok se jedan dio srpskog naroda ne oslobodi tih recidiva da su oni uvijek važniji od drugih i da oni imaju vlast da se brinu o svima okolo, a drugi nemaju pravo da se brinu o tome kako je Bošnjacima u Sandžaku, kako je Albancima u Preševskoj dolini i tako dalje.

ANALITIKA: Pomenuli ste „oca nacije“ Dobricu Ćosića, jednog od tvoraca Memoranduma SANU ali i takozvanog Memoranduma 2 koji, takođe, ima prijeteće poruke susjedima Srbije?

VLASI: Takvog „oca nacije“, kao što je Dobrica Ćosić, ja kao Albanac nikada ne bih poželio svom narodu. Uostalom, koga je god on hvalio - taj je završio ili u Hagu ili je danas mrtav.

ANALITIKA: Neki krugovi u Beogradu upozoravaju da je nezavisnost Kosova prvi korak ka stvaranju velike Albanije. Ima li istine u tome?

VLASI: Floskula „Velika Albanija“ je izmišljena sa ciljem da se zastraše svi oko nas. Međutim, od toga nema ništa - niti među Albancima na Kosovu niti ta ideja ima velikih pristalica u Albaniji u smislu da mi Albanci svu energiju koncentrišemo na stvaranje jedne jedine albanske države. Iako je Kosovo zadnja država koja će stići u Evropsku uniju - a Bogami će i Albanija pričekati - mi vjerujemo u koncept ujedinjene Evrope bez granica. Nama Albancima trebaju otvorene granice, slobodna ekonomska razmjena, slobodan protok ljudi, sloboda kretanja. Mi nećemo ratovati za granice i baviti se glupostima stvaranjem tenzija zbog velike Albanije.

ANALITIKA: A kako obični ljudi u Albaniji i na Kosovo gledaju na tu ideju?

VLASI: Jedna ozbiljna anketa je pokazala da ideja za nacionalno ujedinjenje Albanaca u jednu državu u Albaniji ima svega četiri odsto pristalica, a na Kosovu nešto oko pet posto! Možete to vjerovati ili ne. To je bila aktuelna tema kada je Albanija bila kao zabranjeno voće.

ANALITIKA: Predstavnici Srbije, ali i brojni “čuvari” srpskih prava i danas stvaraju konfuziju kod građana Srbije, negirajući nezavisnost i intergritet Kosova. Kako ocjenjujete reakciju međunarodne zajednice, Kfor, Eulex-a; da li je njihov odgovor na trenutnu situaciju adekvatan?

VLASI: Glavne zapadnoevropske zemje i SAD su iskreno priznale Kosovo. Oni su dobro prepoznali činjenicu da - bude li se dopustilo takvo imperijalno ponašanje Srbije prema Kosovu i ukoliko ostane Kosovo bez definisanog državnog statusa – rodiće se nova, velika kriza na Kosovu.

Vidite, svijet se obrukao na slučaju Bosne i Hercegovine, gdje su pred očima zapadne demokratske javnosti počinjeni toliki zločini. To je nekako zaustavljeno, da bi se kasnije dogodila slična tragedija na Kosovu. Postavilo se pitanje kako dalje. I to nije stvar samo naše sudbine - pitanje je došao obraz čitavog demokratskog svijeta. Zato su svojevremeno stali iza nas, ne zbog neke imaginarne ljubavi prema Albancima sa Kosova. Jednostavno, Evropa ne može da živi sa takvim žarištima kao što je bilo Kosovo.

ANALITIKA: Kako komentarišete činjenicu da je Crna Gora priznala nezavisnost Kosovam, ali da još sa vašom zemljom nije razmijenila ambasadore?

VLASI: Naravno da je Crna Gora imala velikih pritisaka i neprijatnosti iz Srbije zbog priznavanja Kosova. Ali ,Vlada Crne Gore je - donoseći odluku o priznavanju nezavisnosti Kosova - stala uz one zapadnoevropske zemlje koje priznaju novu realnost na Kosovu. Time je Crna Gora učinila veliku uslugu i nama ali i - sebi! Prije svega, svrstala na pravu stranu, na stranu istine i nije htjela da se ponaša kao obični privjesak Srbije.

Odnosi između Crne Gore i Kosova su odlični i među nama nema niti jedno otvoreno, niti sporno pitanje: to je normalna situacija između dvije države u trgovinskom i u ekonomskom interesu. Više nigdje nema takozvane visoke diplomatije nigdje, niti postoji gola politika. Mnogo toga je današnjem svijetu bazirano na ekonomskim interesima i to što još nije došlo do razmjene ambasadora prvenstveno je - finansijsko pitanje. Osim toga, vjerujem da je u pitanju malo taktiziranje Crne Gore, jedan oprezan pristup kako se ne bi mnogo razljutila Srbija, da se ne ponavlja ona velika ljutnje i buka kao nakon priznanja Kosova.

ANALITIKA: Ranije se špekuliralo da ćete Vi biti prvi ambasador Kosova u Crnoj Gori. Može li se to zaista dogoditi kada se Crna Gora konačno odluči na razmjenu ambasadora?

VLASI: Kada je proglašena nezavisnost Kosova, pričalo se o tome. Ali, proteklo je od tada vremena taman koliko traje jedan ambasadorski mandat. Tako da se šalim da sam – makar po crnogorskim medijima - odavno ambasador u Crnoj Gori i da mi je nakon tri godne već istekao mandat. Zato bih sada da budem imenovan za ambasadora u Beogradu!

ANALITIKA: Koliko ste zadovoljni položajem Albanaca u Crnoj Gori, pogotovo nakon proglašenja nezavisnosti Crne Gore i odvajanja od Srbije?

VLASI: Crna Gora je demokratska država, koja i po pitanju nacionalnih manjina poštuje evropske standarde i konvencije o nacionalnim manjinama. Albanci tamo imaju dovoljno institucionalnih mogućnosti da se bore i izbore za svoja prava i, koliko ja to vidim, oni sa manje ili više uspjeha to čine. Albanci u Crnoj Gori, kao i mala crnogorska zajednica na Kosovu, zaista mogu da se smatraju mostom prijateljstva i saradnje između naše dvije zemlje.

Nedavno je konstituisana crnogorska zajednica nma Kosovu, jer, kao štop je poznato, u ono vrijeme je, pored ostalioh, na Kosovu bilo i Crnogoraca koji su u vrijeme Miloševićevog režima izbrisani jer im je rečeno kako su svi oni Srbi. Sada su ih upravo naše institucije podržale da se povrate u naš institucionalni sistem u naš život u naše statistike, kao što su bili to prije Miloševićevog vremena.

Ruždija ADŽOVIĆ