Kako su različiti događaji u jednom ljetnjem mjesecu – posjeta Borisa Tadića, komemoracija u Potočarima, razmjena poruka Petrovića i Karađorđevića, 13.jul, slučaj u Andrijevici te odluka Međunarodnog suda u Hagu - ukazali zašto je dobro što je Crna Gora nezavisna država

Nakon što smo u mjesecima pred lokalne izbore iscrpno informisani zašto nije dobro to što je Crna Gora nezavisna država - bezakonje, kriminal itd - jul je donio nekoliko ubjedljivih podsjetnika na to zašto je, za dobro svih njenih građana, važno to što Crna Gora danas ipak jeste država. U julu je čak i predsjednik SNP-a dao žestoku crnogorsku patriotsku izjavu, ustvrdivši da nema većeg zločina nego biti protiv države, u ovom slučaju Crne Gore. Ne treba pretjerivati: ponekad čovjek apsolutno mora biti protiv države, jer države imaju običaj da prave svinjarije, takva im priroda. No, kako se kaže, krenimo redom...

 Najprije, Boris Tadić u Crnoj Gori. Stigao je regionalni lider. Bilo je tu udvoričkog novinarstva - »kada je Boris Tadić izašao iz automobila, crkvena zvona su utihnula, kao da je vrijeme stalo« - od one vrste za koju je čak i Tito još 1975. držao da je passe, ali je zato i danas vrlo popularno u Sjevernoj Koreji.

 Bilo je dirljivih bratstveničkih zagrljaja i suza radosnica, ali se ipak čini kako je uzbuđenje nadublje proželo Predsjednika Vujanovića. On je predsjednika regionalnog lidera čuvao kao najveću dragocjenost, što on i jeste. Nakratko ga je, koliko se moralo, prepustio šefu, da i on porazgovara sa njim – prije i poslije toga imao ga je samo za sebe.

Tom prigodom crnogorski predsjednik je, kako je hitro prenio RTS, filozofski izjavio da postoje »dvije realnosti«: "Kosovo je priznalo 69 država, ali takođe ga nisu priznale 123 države članice Ujedinjenih nacija“.

 Zašto je dobro da je Crna Gora nezavisna država? Zato što, da nije, regionalni lider ne bi mogao doći u državnu posjetu, a put do njegovog rodnog sela još ne bi bio asfaltiran.

 Potom, komemorativni skup u Potočarima, na petnaest godina od srebreničkog genocida. Priča o tome kako Crna Gora sa Srebrenicom nije imala ništa moraće sačekati da svi svjedoci pomru i da stasaju generacije koje će o tome učiti samo iz sterilisanih udžebenika istorije. Za one koji se sjećaju, ili ne žele da se sjećaju: Crna Gora je, skupa sa Srbijom, bila dio, kako joj se tepalo, zajedničke države, koja je izvršila agresiju na Bosnu i Hercegovinu, i koja, kako je presuđeno u Hagu, nije učinila ništa da spriječi genocid u Srebrenici. A mogla je.

 Crnogorski su kadrovi sjedjeli u Beogradu, u institucijama iz kojih je rat u Bosni vođen. Ako nam nije teško prisjetiti se, Mladićeve su ratne uspjehe, a najsjajniji biser iz njegove kolekcije »Najveći hitovi« svakako je Srebrenica, građani Podgorice dočekivali sa ne manje toplim aplauzom od onih koje je Mladić dobijao u Banjaluci ili Trebinju. Međutim, zvanična verzija istorije kaže da je Crna Gora u svemu tome učestvovala nevoljno, praktično pod prisilom.

Zašto je dobro da je Crna Gora nezavisna država? Zato što nije dobro, na bilo koji način, voljno ili nevoljno, učestvovati u političkim projektima koji završavaju genocidom.

 Potom, proslava 13. jula. Tačka.

 Nakon toga, kratka razmjena poruka dinastija Petrović i Karađorđević. Petrović kaže kako bi izvinjenje Karađorđevića bilo dobrodošlo. Karađorđevići pozivaju Petrovića na kafu i saopštavaju da se nemaju za što izvinjavati. Zaista, za što? Posljedice njihove 1918. bile su, samo: nestanak države Crne Gore, protjerivanje dinastije Petrović i, kako tvrde istorijski izvori, nekoliko hiljada ljudi ubijenih zato što su se protivili prisajedinjenju Crne Gore Srbiji. Tadašnja Crna Gora imala je nešto preko 300 hiljada stanovnika (po Enciklopediji Jugoslavije - 311.341). Mnogo više od izvinjenja Karađorđevića, radoznao duh golica pitanje: kako bi sud u Hagu okarakterisao taj zločin?

 Zašto je dobro da je Crna Gora nezavisna država? Zato što se pokazalo da bratska ujedinjenja koja podrazumijevaju paljenje sela i egzekucije stanovništva na okupiranim područjima nisu dobra osnova za zajednički život.

 ... a onda je objavljeno da u Andrijevici traže leševe ubijenih Albanaca sa Kosova.

Moguće je da mrtve neće iskopati. Ali da li bi neko bio doista iznenađen ako bi se utvrdilo da je neka od hladnjača koja je po Srbiji razvozila leševe Albanaca ubijenih na Kosovu, skrenula put Crne Gore?

 Ta nas je informacija vratila u 1999., kada su partije današnjih zagovornika »Crne Gore bez podjela«, svojim insistiranjem na tome da Podgorica mora pratiti lunatičku, i ne manje bitno, zločinačku politiku Miloševićevog Beograda, sa svojim do zuba naoružanim Sedmim bataljonima i svojim medijima žednim krvi, Crnu Goru ne samo podijelili, nego je doveli do ruba građanskog rata.

 Zašto je dobro da je Crna Gora nezavisna država? Zato što nema sreće u državama u kojima hladnjačama, kao sladoled za djecu, raznose leševe.

 Zatim, još jedna haška presuda, ona koja je utvrdila da je proglašenje države Kosovo bilo legalno. Presuda je opasno uzdramala Teoriju dvije realnosti Predsjednika Vujanovića. Takođe, politiku regionalnog lidera razotkrilo je kao prosipanje demagogije i sijanje iluzije. Prolaz između dvije realnosti se malo suzio, pa sada izgleda da je realnost samo jedna. A u toj realnosti Kosovo je nezavisna država.

 Sa pravedničkim bijesom regionalnog lidera, koji iz svoje realnosti prijeti i protjeruje crnogorske ambasadore zbog toga što Crna Gora postoji u realnosti u kojoj je Kosovo nezavisna država, može se saosjećati, ali mu se ne smije povlađivati.

 Zašto je, konačno, dobro da je Crna Gora nezavisna država? Zato što je realnost surova i nepravedna, kao ničim izazvane sankcije: kada ostali žive u jednoj, a vi u svojoj realnosti, stvar obično završi tako što vas hospitalizuju.

Andrej NIKOLAIDIS