Na dodatna pitanja iz Upitnika Evropske ko­misije u vezi sa vjer­skim pravima i slobodama, ad-ministracija nije odgovorila prikazom činjeničnog stanja, neke činjenice je tumačila ne­dobronamjerno, a sebe je abolirala od svake odgovornosti za neriješeno crnogorsko cr­kveno pitanje iznosi u Vijestima svoj stav Stevo Vučinić.

Iako bi zbog tumačenja i razumijevanja odgovora na Upit­nik to bilo razložno, ovom pri­likom neću opširnije objašnja­vati zašto su sve pravoslavne crkve nacionalne i lojalne državama naroda čiju atribu­ciju nose; srpska Srbiji, ruska Rusiji i tako redom. Jer suština crkve nije samo u autokefal­nosti, već i u karakteru koji je uvijek nacionalan i stoga nije moguće promjenom forme promijeniti suštinu. Zato se brisanjem atributa srpski is­pred riječi crkva njen srpski karakter neće promijeniti u nadnacionalni. Kako se gođ zvala cetinjska filijala beo­gradske Patrijaršije, uvijek će biti srpska. Zato se crnogorski crkveni problem ne može ri­ješiti preimenovanjem beo­gradske Patrijaršije u pravo­slavnu crkvu kako, inače, ne­kim objašnjenjima i odgovo­rima administracija sugeriše Evropskoj komisiji.

Recimo, u odgovoru na 57. pitanje, između ostaloga, o Cr­nogorskoj pravoslavnoj crkvi piše: ... "zahtijeva povraćaj imovine koja im je, po njima, ujedinjenjem pravoslavnih cr­kava 1920. godine oduzeta". Kvalifikacija nije zasnovana na činjenicama, jer CPC ne traži da joj se vrati imovina stoga što je crkvena imovina uvijek bila seoska, plemenska, bratstvenička i državna, i između dva rata i poslije Drugoga svjet­skog rata, pa sve do nedavno. Ona kao zainteresovana strana traži da se nezakonito upisana imovina na SPC vrati u prvo­bitni status koji je imala do prije desetak godina piše Stevo Vučinić.