Da li Budvi trebaju kule od dvadeset tri sprata, koje će biti najviše zgrade na primorju? Zašto se uporno umnožavaju greške i najljepši djelovi obale devastiraju megalomanskim projektima? Da li smo se kao društvo zapitali kuda vodi pretjerana izgradnja i jesmo li uopšte izvukli pouke iz prethodnih godina?

- Kada pogledate Budvu, lako je zaključiti da je to jedan potrošen, iscrpljen prostor, koji je spreman za prostorno- urbanističku reciklažu. To je aglomerat betona od kog se ne vide ni more, ni Stari grad, pa čak ni ona brda iznad grada -  kaže za Portal Analitika arhitekta Miodrag Miško Burzan, član Nacionalnog savjeta za održivi razvoj, komentarišući plan po kome je u ovom gradu predviđena gradnja dvije kule od po dvadeset tri sprata.

Riječ je o nacrtu Detaljno urbanističkog plana Centar, koji predviđa gradnju najviših zgrada na primorju i to u neposrednjoj blizini mora, na udaljenosti od nepunih sto metara od morske pjene. Prema tom planu, predviđena je gradnja više kula sa stambenim apartmanima, odmah do granice teritorije Morskog dobra, solitera koji će sa 23 sprata biti najvisočije građevine na Crnogorskom primorju, ali i u Crnoj Gori!

Arhitekta Burzan smatra da je riječ o pogrešnom konceptu koji ne odgovara prsotoru Crne Gore, projektu koji će da naruži izgled obale u metropoli turizma. Pozivanje na građevinske poduhvate, poput onih u Dubaiju, nije primjereno za crnogorski slučaj, smatra Burzan.

- Kada od pustinje oduzmete dio to je održivo. Ali, kada Budva, mediteranski grad, počne da oponaša Dubai, onda je to apsolutno neodrživo. Budvi je bila dosta Zavala i drugi mastodonti na plažnom pojasu - kaže Burzan. Smatra da se obala mora relaksirati, a ne uporno uništavati ogromnim objektima, što prostoru oduzima vrijednost, a mi dobijamo mjesta u kojima nema motiva da se živi, a o gostovanju i turizmu i da na govorimo.

Nepoštovanje nasljeđa: Naš sagovornik ističe da imamo nasljeđenu staru arhitekturu, punu mjere i respekta za okolinu, ali je -ne poštujemo. Na taj način, kaže, postajemo neodgovorni i prema precima i prema potomcima, a nove generacije nas s razlogom mogu pitati kako smo uspjeli da do te mjere istrošimo i iscrpimo prostor.

- Nažalost, plašim se da je moć investitora, podređena kratkoročnim interesima, mnogo snažnija od snage prostora da se od tog nasrtaja odbrani, kaže Burzan, i podsjeća da cijelo primorje, od Igala do Ulcinja, dijeli sličan problem.

- U Herceg Novom se izgubio onaj divan pogled na Mamulu, na ulaz u jedan od najljepših zaliva. Kada se čovjek okrene oko sebe vidi oteta brda i samo kuću do kuće. Dolje, južnije, u Dobrim Vodama, naprimjer, možemo li da govorimo o urbanom aglomeratu, o organizaciji prostora? Moramo biti realni, kaže, pa reći da to liči na favelu, a ona se podiže bez ikakvih normi i tu svako radi šta hoće i kad hoće. U takvim uslovima se razmišlja o valorizaciji Velike plaže i Ade, a niko se ne pita kuda proći do njih, možda helikopterom - ne skriva svoje razočaranje naš sagovornik.

Problemi koje Crnogorsko primorje ima kada je o prostoru riječ, tvrdi, nemaju više mnogo veze sa strukom, već su je to u ravni obične logike i morala. „Odnos prema životnoj sredini koju smo naslijedili i koju treba da ostavimo potomcima je na našoj savjesti, i stoga je uzalud svaki Savjet ako nema odnosa poštovanja prema onome što nam je ostavljeno“, kaže Burzan i naglašava da mu se čini čak nepristojnim pričati o održivom razvoju, a gledati sve ovo što se dešava u prostoru.

Uporno umnožavanje grešaka: Arhitektica Biljana Gligorić iz NVO Expeditio, koja je potpredsjednica Nacionalnog savjeta za održivi razvoj, smatra da namjera izgradnje kula u Budvi još jednom potvrđuje da nismo izvukli pouke iz prethodnih godina.

„Ono što se dešava u ovom gradu samo je nastavak lošeg trenda, umnožavanje grešaka, i umjesto da se ide na kvalitet prostora uporno se ide na kvantitet“, kaže Gligorić i ističe da je osnovni problem što mi nemamo sistem planiranja. On je potpuno razoren i sve se svodi na evidenciju objekata koji nemaju dozvolu, ili prosto ucrtavanje po principu kome što treba.

Suština je da iza svakog prostornog planiranja mora da postoji vizija, ma koliko to zvučalo utopijski. Dakle, vizija političke strukture, jer političari kreiraju razvoj države, a to se odražava na planiranje. Na pitanje koliko Savjet može da utiče da se stanje promjeni, ona - baš kao i njen kolega Burzan - podsjeća da je uloga ovog tijela savjetodavna i da odluke nisu obavezujuće za Vladu.

- Jedna od naših najdužih sjednica bavila se Prostornim planom. Taj dokument je mogao mnogo toga da reguliše, ali nije, pa čak ni pitanje deponija i mnogo što drugo. Ostavljeno je previše toga opštinama, a one predimenzioniraju planove, što čini i Budva. Kada pogledate planove, ostajete začuđeni šta je tu sve predviđeno da se gradi, to su ogromni kapaciteti. Mi prostor eksploatišemo najsirovije moguće, ne znamo da ga opremimo infrastrukturom, iznajmimo, već ga samo prodajemo, a s druge strane su nam opštine na ivici bankrota. Budva ima milionske dugove, kaže Gligorić, i misli da je krajnje vrijeme da se neko upita da li je to što se radi dobro.

Gomilanje kvadrata: Visoke zgrade same po sebi nisu loše rješenje, ako se rade radi očuvanja prostora, ali u slučaju Budve ne radi se, objašnjava, o normalnim projektantskim odnosima, već o čistom gomilanju kvadrata.To je najgore što se može desiti jednom gradu, a greške u prostoru je vrlo teško i izuzetno skupo ispravljati.

- Potrebna je vizija, jer ako govorimo da smo turistička zemlja onda nam trebaju kvalitetni hoteli, a ne ogroman broj apartmana, smatra naša sagovornica, i ukazuje na problem sa kojim se često srijeće, a vezan je za prigovaranja da se ovakvim razmišljanjima “zaustavlja razvoj“. Ne mogu biti protiv izgradnje jer sam arhitekta, tako bih  bila protiv svoje profesije, ali ne mogu biti za gradnju  po svaku cijenu. Kada pogledate te megalomanske planove ostaje vam da se zapitate za koga je sve ovo, šta će nama toliki kapaciteti, kaže Gligorić.

Problem ilustruje primjerom grada iz koga dolazi, Kotora, koji je svjetska kulturna baština. Još 2009. godine stručnjaci UNESCO-a rekli su da gradu prijeti opasnost zbog nekontrolisane gradnje. Prije nekoliko dana dolazio je ekspert i bio razočaran kada je vidio Kostanjicu u kojoj se uveliko gradi. Da su u planiranju redovno prisutne sistemske greške, naša sagovornica potvrđuje podatkom da su u Kotoru prvo urađeni planovi nižeg reda, a tek sada se pristupa izradi prostorno urbanističkog plana.

Na neophodnost pažljive analize i planiranja ukazuje i mr Veljko Radulović, arhitekta, koji se u svom naučno-istraživačkom radu bavi pitanjima urbanog i arhitektonskog identiteta crnogorskog primorja.

- U godinama koje su za nama, svjedočili smo stotinama miliona eura koje su se prometovale na tržištu nekretnina. Jasno je da se najveći dio odnosio na trgovinu, odnosno otkup nekretnina na našoj obali. Paralelno se odvijala i planerska i projektantska aktivnost koja je prostor gradova i države formalno pripremala za nove investicione poduhvate, kaže Radulović.

Ograničenost prostornih resursa: Arhitekta Radulović smatra da bi bilo dobro saznati podatke o ukupnim planiranim kapacitetima na našoj obali, i zamisliti kakav bi graditeljski napon indukovala takva situacija u narednoj deceniji.

Istovremeno, otvara se pitanje kakve promjene urbanog i prirodnog pejzaža predstoje i koliki je to izazov za struku, kaže Radulović, naglašavajući da je potpuno legitimno otvoriti pitanje kakav urbani identitet naše obale kao društvo očekujemo, odnosno želimo. Da li smo svjesni naše razmjere, naših prostornih resursa, njihovih ograničenja i vanrednih prirodnih i stvorenih vrijednosti? Da li sama struka ima kapacitete da se o ovim temama jasno odredi - pitanja su na koja, smatra naš sagovornik, treba tražiti odgovore.

Upravo ovi odgovori su važan dio promovisanja koncepta održivog razvoja, u kome pored ekoloških tema, pitanje urbanog razvoja u zadatim prostornim ograničenjima mora biti najvažnija tema, kaže Radulović.

Očigledno je da se tokom posljednjih godina u Budvi nije razmišljalo o prostoru, o identitetu grada, već se sve svodilo na prosto umnožavanje kvadrata. Uostalom, o tome svjedoče i posljednji podaci Monstata, po kome Budva ima više stanova nego stanovnika. Okvirni podaci iz agencija za nekretnine govore da je u ovom gradu na prodaju oko 4.500 stanova. Zašto se onda planiraju na samoj obali ogromne kule i kome one trebaju?

Arhitekte kažu da je dobra arhitektura ona koja oblikuje osjećaj pripadnosti, poistovjećuje sa mjestom stanovanja, koja korespondira sa okolinom i još mnogo toga...Budva je tokom svoje duge istorije uvijek mirisala na Mediteran. Sada bi se Mediteran -  zarobljen među budvanskim oblakoderima - lako mogao trajno izgubiti.

Suzana KAPETANOVIĆ