Jedan od najuspješnijih crnogorskih vaterpolista, koji trenutno igra za mađarski Vašaš, kombinacijom riječi "crn, visok, mršav, pomalo nenormalan" opisuje sebe i otkriva da se raduje svakom povratku u Crnu Goru, uspjesima crnogorskih sportista, muzičara, pisaca... Najviše mu nedostaju porodica i prijatelji, i uživa da slobodno vrijeme provodi sa njima. I - mašta o dalekim putovanjima...

Crnogorski vaterpolo reprezentativac Draško Brguljan rođen je 27. decembra 1984. godine i sa deset godina počeo da trenira u kotorskom klubu Primorac. Debitovao je u prvom timu sa sedamnaest godina, kada mu je trener bio Zoran Maslovar.

Bio je prvotimac Primorca osam sezona i u tom periodu je odigrao više od 500 utakmica za taj klub. Sa njim je osvojio i dva prvenstva i kup Crne Gore. Ali, najvažnije od svega, sa Primorcem je 2009. i 2010. godine osvojio titulu šampiona i vicešampiona Evrope.

Nakon dugogodišnje vjernosti Primorcu, jednu sezonu je igrao za Budvansku rivijeru, a ove 2011/2012. je prvotimac mađarskog Vašaša.

Za reprezentaciju Crne Gore nastupa od 2006. godine, sa kojom je osvojio zlatnu medalju na Evropskom prvenstvu u vaterpolu, održanom 2008. godine, i na Univerzijadi u Bangkoku godinu ranije. Sa "crnogorskim ajkulama" je 2009. godine osvojio i zlato na turniru Svjetske lige, čija je završnica održana u Podgorici.

Konačno, ali ne manje važno, na ovogodišnjem Evropskom prvenstvu, održanom u Ajndhovenu u Holandiji, okitio se srebrnom medaljom.

BUĐENJE

Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?

- Skakanje ljeti po pontama na Prčanj, manitanje bicikletama, a najviše fudbal iza škole.

Što najviše volite u tome što ste odrasli?

- Što bolje razumijem dosta stvari u svakodnevnom životu. Mada, što ih više razumijem, sve bih više opet bio dijete.

Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?

- Kažu da sam mogao bit' dobar i u nekim drugim sportovima. Inače, dosta me stvari interesuje, ali ni za jednu nijesam neki talenat.

Koju svoju osobinu smatrate najgorom?

- Drugovi mi kažu da vazda kasnim, valjda je to najgore :-)

Što najviše cijenite kod drugih?

- Strpljenje, hrabrost, a u posljednje vrijeme - neiskvarenost. Volim iskrene ljude, bez licemjerja, zavisti... Mislim da su moji prijatelji takvi.

U OGLEDALU

Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?

- Zvala bi se "Duboko plavo more". Kad bi moglo, bio bi to Džim Keri ili Entoni Hopkins. Ali ne može, jer su dosta stariji od mene, tako da - ništa od filma :-)

Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?

- Crn, visok, mršav, pomalo nenormalan :-)

Kako biste opisali sebe da ste hrana?

- Neka pašta, dobro začinjena i malo ljuta.

Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?

- Kao Hulk. I da mogu da skočim sa zgrade na zgradu. I pomagao bih svim životinjama u nevolji...

Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?

- Sa nekim fantastičnim matematičarem, kroz istoriju bi to bili Arhimed, Pitagora ili Ojler. Ili nekim šahovskim velemajstorom.

SVAKODNEVICA

Što radite nedjeljom poslijepodne?

- Ako nemam utakmicu, izvalim se na kauč i gledam fudbal. Još ako igra Athletic Bilbao – divota! Ili čitam nešto. Ponekad i prošetam. A kad sam u Crnoj Gori, onda obično uživam neđe sa društvom ili djevojkom.

Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?

- Manje-više sve od Boba Marlija , zatim Coldplay: „Viva la vida“, Depeche Mode: „Enjoy the silence“... „Motor“ i „Tišina“ grupe Hladno pivo, „Kao da cvijeće umije da pleše“ naših Buksovaca. A u zadnje vrijeme – Reamonn: „Tonight“, jer mi se ta priča desila i drago mi je zbog toga.

Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?

- Pozorište je u Kotoru strogo zabranjeno. Kažu da Maki, Caki i ostali sa „Grand parade“ puno bolje obrazuju ljude, tako da smo pozorište ukinuli. Volim da čitam, posljednju knjigu sam dobio na poklon: „Čika Petros i Goldbahova hipoteza“, sjajna knjiga, baš kao i osoba od koje sam je dobio. Slabo gledam nove filmove, imam par starijih koje volim, a volim i dobre stare domaće filmove: „Maratonce“,“Radovana III“, „Žikinu dinastiju“... Mogao bi ih gledati svaki dan.

Gdje biste voljeli da otputujete?

- Na Island, Tibet, Kanarska ostrva i Buenos Aires obavezno. Inače mi se sviđa Argentina, zbog mentaliteta ljudi, fudbala i Sabata.

Koje prevozno sredstvo najmanje volite?

- Motore ne volim baš, imam strah od njih. Ali bih autom pošao bilo gdje. Volim da vozim, mogao bih tako po cio dan.

DA TI KAŽEM...

Kome sve ispričate?

- Samo sebi. Neke stvari, ipak, moraju da ostanu samo za mene.

Čemu se uvijek obradujete?

- Pošto živim u inostranstvu, obraduje me svaki susret sa porodicom, prijateljima i curom. Kad se vratim u Crnu Goru, sve ću da ih okupim i napravim žurku, zaslužili su! :-) I, naravno, uspjehu svih crnogorskih sportista, muzičara, pisaca...

Da li za nečim žalite?

- Što se u našoj zemlji ne cijene puno prave vrijednosti i pravi ljudi: pisci, sportisti, profesori, muzičari... Ubi nas „Grand produkcija“, „Veliki brat“ i ostalo slično tome.

Bez čega ne možete?

- To bih, iskreno, volio da nikad ne saznam.

Za što ste se posljednji put izvinili?

- Prijatelju, jer sam ga maltretirao da mi nosi nešto za Podgoricu.

SUMRAK

Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?

- Malo bi mi bile tri želje, ha-ha, ali probaću. Da svi ljudi u Crnoj Gori žive dobro. Da puno više vremena provodim uz ljude koji mi najviše znače i koje volim. I da još puno puta naša reprezentacija obraduje ljude, pa da pjevamo opet sa legendarnom grupom Perper pjesmu "Goro moja"!!!

Što je najteže što ste do sada uradili?

- Ukapirao sam da neki ljudi, nije da ne vole nas sportiste, nego sve rade da nam bude što gore. Tu, nažalost, najviše mislim na moj Kotor. Ta istina mi je jako teško pala, zato sad i igram daleko od kuće.

Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?

- Plovio bih Sjevernim ledenim okeanom za svoj gušt, putovao bih sa prijateljima u Buenos Aires, poveo bih curu u Irsku, a porodicu na krstarenje. Onda bih se vratio u Kotor da dočekam kraj sa svima njima zajedno, i opet - velika žurka :-)

Kako biste voljeli da umrete?

- Od starosti. Samo da ne budem senilan i zadrt stari đede.

Koji bi bio Vaš epitaf?

- Kao kod jednog junaka iz stripova „Alan Ford“: „Ovdje leži onaj koga više nema“ :-)

Priredila: A. POPOVIĆ