Zašto predsjednik CANU tamo, u Srbiji, čestita, a ovamo, u Crnoj Gori, nalazi "mrak"; zašto dr Đurović ignoriše istorijske podatke o tome koliko se država Srbija miješala u formiranje Srbskog učenog društva?

Piše: Milovan RADOJEVIĆ

Predsjednik CANU Đurović snishodljivo je pošao u Srbiju, "na noge" akademicima tamošnje akademije nauka, da im čestita 170 godina od osnivanja njihove institucije. Čestita, klanja se, poklanja slike i poziva u front bijeli svijet da se miješa u unutrašnje poslove države Crne Gore.

Za Đurovića je neprihvatljiva inicijativa države da "objedini naučne potencijale" tako što će ujediniti CANU koju je sama osnovala i finansira, sa Dukljanskom akademijom nauka i umjetnosti. I krenuo je u rat protivu institucije koju vodi, tražeći po svijetu da svi sa njom prekinu saradnju.

Đurović tamo, u Srbiji, čestita, a ovamo, u Crnoj Gori, nalazi "mrak". On čestita, a da li zna kako je SANU nastala jer, pobogu, tamo je vazda sve bilo ispravno, bogomdano i sveto. A evo kako su okupljani naučni potencijali u Srbiji. Prvo je knez Miloš Obrenović odbio prijedlog jednog izvanjca za osnivanje "Srbskog učenog društva" (1833), obrazloživši da "dovoljno onakvih osoba nemamo koje bi  namjerenije toga društva sa svojim umnim proizvedenijem u dejstvo priveli". Prijedlog je obnovio Jovan Sterija Popović, pa je knez Mihailo Obrenović (7. XI 1841) odlučio da osnuje "Društvo srbske slovesnosti", imenujući prve članove. Predsjednik toga društva je, po Ustavu, bio ministar prosvete.

Društvo je prekidalo rad, raspuštano i obnavljano. Od 1864. godine preimenovano je u "Srbsko učeno društvo". Nove kandidate provjeravao je ministar prosvete. U Društvu su trajali sukobi, što je bacalo sjenku na njegov ugled, pa je jedno vrijeme bilo i suspendovano. Posebno su na pad njegovog ugleda uticali stalni sukobi sa ministrom prosvete. Najzad, osnovana je "Kraljevsko-srpska akademija nauka", 1886. godine, čije prve akademike je postaljao kralj. Akademija je nekoliko godina postojala paralelno sa "Srbskim učenim društvom".

U Društvu su trajale rasprave o odnosu prema Akademiji i nastojalo se da se izmijeni Zakon o Akademiji. U tome se uspjelo i 1892. godine Društvo se stopilo sa Akademijom: "Uz mali otpor na obje strane ujedinjavanje je prihvaćeno i ozakonjeno" izmjenama i dopunama Zakona o Akadmiji, od 10. II 1892. "Srpsko učeno društvo" je ovlašćeno da iz svojih redova izabere 8 članova koji će postati akademici. Svi ostali su postali počasni članovi, a ime je promijenjeno u: "Srpsko-kraljevska akademija".

Dakle, SANU baštini tradiciju "Srbskog učenog društva", računajući da od tada postoji, ali Akademija je osnovana tek 1886. godine, što znači prije 125 godina. Gospodin Đurović, prije nego je pošao na čestitanje, trebalo je da razmisli o tome koji rođendan čestita i kako su stapane "Kraljevsko-srpska akademija nauka" i "Srbsko učeno društvo", te da li je to bilo sasvim u skladu sa "nezavisnošću naučnih institucija" na čemu toliko insistira.