Zbog čega mitropolit Amfilohije traži da mu Strazbur legalizuje otimačinu rimokatoličkih crkvišta

Piše: Miroslav ĆOSOVIĆ

Mediji su nedavno izvijestili da Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori potražuje od suda u Strazburu raznu imovinu; između ostaloga i - manastir Zlaticu. U početku, činilo se da su mediji pogriješili ali se, 10. novembra, oglasila se i sama Amfilohijeva mitropolija potvrdivši da potražuju od suda u Strazburu manastir, zapravo crkvište, na Zlatici.

Što se tiče sveukupne imovine koju SPC potražuje, smatram da SPC u Crnoj Gori nema pravo na bilo kakvu imovinu, osim na imovinu čiju je izgradnju crkva sama finansirala, jer kao što svi znamo SPC u Crnoj Gori egzistira od dekreta regenta-kralja Aleksandra koji je 17. juna 1920. donio odluku da formira Srpsku Pravoslavnu Crkvu. ( http://www.montenegro.org.au/cgidentitetsekulovic.html )

Kao crkva čije je sjedište van Crne Gore, SPC nema pravo na bilo kakvu imovinu u Crnoj Gori koju nije sama isfinansirala, a to je od 1920. godine. U pravoslavlju je obavezno pravilo, jedna pravoslavna država, jedna crkva, tako kažu kanoni iz 5. vijeka, a sve sam to već pokazao u jednom prethodnom pisanju.

Lažne osnove potraživanja: Na osnovu kojih činjenica SPC potražuje crkvište Zlatica? U razgovoru za dnevni list Vijesti Amfilohije Radović je još 27. maja 2008. dao intervju đe je, kako samo on umije, svjesno izvitoperio istinu.

Na novinarski upit da objasni kako SPC može polagati pravo na ranošriščanski hram, Amfilohije je lakonski odgovorio:  

- Starohrišćansko nasljeđe je zajedničko, i Istoka i Zapada do 11. i 12. vijeka. Nakon rascijepa, jedan dio tog nasljeđa je pripao rimokatoličkoj crkvi, drugi pravoslavnoj. Mitropoliji zetskoj pripale su, s obzirom da je većina stanovništva u to vrijeme ostala vjerna pravoslavlju, drevne crkve koje su bile na zemlji gdje su živjeli pravoslavni.". (link: http://www.svetigora.com/node/3745 )

Nije tačna konstatacija da je poslije podijele hrišćanstva 1054. godine Duklja/Zeta pripala pravoslavlju! Teritorija rimske provincije Prevalism, i kasnija dukljanska država, sve do Nemanjića bile su pod isključivom jurisdikcijom rimske crkve, a i dugo poslije Nemanjića u mnogim crnogorskim plemenima bilo je jako katoličanstvo. Srpski političar, diplomata, filolog, istoričar književnosti, preśednik Srpske kraljevske akademije (današnji SANU) Stojan Novaković još 1913. godine pisao je o tome u radu "Nekolika teža pitanja pitanja srpske istorije": 

- Na severozapadnom kraju poluostrva nalazi se Ilirik, velika rimska provincija u koju su ulazile sadašnja Dalmacija, Bosna, Hercegovina, Zeta... Kad se Rimsko Carstvo podelilo na istočno i na Zapadno Ilirik je ušao u Zapadno Rimsko Carstvo... Usled takve političke podele, sva vladičanstva Ilirička podpadnu pod rimsku crkvu.  (Strana 107) (link za knjigu: http://scc.digital.nb.rs/view/II-153244-063&w=1680&h=860 )

Moćni vizantijski car Vasilije II, zvani Bugaroubica, poveljama iz 1019. i 1020. godine ustanovio je Ohridsku arhiepiskopiju i njene eparhije. Teritorija Duklje/Zete nije ušla u sastav Ohridske arhiepiskopije iz jednostavnog razloga - Duklja/Zeta je pripadala rimskoj crkvi i to je i moćni vizantijski car priznavao.

U vezi sa tim, Stojan Novaković piše u istom radu: "U godini 1019. mi vidimo da je Ohridska arhiepiskopija imala svoja vladičanstva u Rasu, u Sremu, u Prizrenu, u severnoj Albaniji, u Orsi, u Černiku... Ali ohridskih vladičanstava nema ni u Skadru, ni u Baru, ni u Kotoru, niti igde po Bosni ni po jadranskom primorju!" (strane 112 i 113 iste knjige).

U nauci su ove stvari poznate, ali većina stanovnika Srbije i Crne Gore očito nema pojma o ovome. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva iz Beograda, objavio je 2006. istorijski atlas koji su potpisali 12 srpskih naučnika među kojima i neki akademici SANU. Kako je Stojan Novaković pisao prije 100 godina (ništa se činjenično nije promijenilo), tako su i sadašnji srpski naučnici nacrtali kartu.

Evo karte Ohridske arhiepiskopije: http://i39.tinypic.com/9u59qh.jpg . Na karti, koju je odštampala država Srbija, vidimo oblasti pod upravom Ohridske arhiepiskopije i Carigradske patrijaršije i jasno vidimo da teritorija Duklje/Zete - ne pripada pravoslavlju!

Izmišljotine o Nemanjićima: Dakle, vladika Amfilohije traži crkvište Zlaticu na osnovu netačnih priča o pravoslavlju prije Nemanjića. U osnovi tog zahtjeva je njegova Amfilohijeva beskonačna želja za mijenjanjem identiteta i korijena Crnogoraca.

Poslije raskola u hrišćanstvu 1054. godine Duklja/Zeta je pripala rimskoj crkvi, svi dukljanski vladari, kao i njihov narod bili su rimokatolici. Stefan Nemanja, prema pisanju ozbiljnih srpskih istoričara kao što su Sima Ćirković i Relja Novaković porijeklom je iz Raške, a rođen je kao izbjeglica, u Ribnici u Zeti, oko 1113. godine.  O tome možete pročitati na: http://montenegrina.net/nauka/istorija/crna-gora-do-xix-v/vladavina-nemanjica/ 

Pošto u Zeti/Duklji kojom je vladala katolička dinastija Vojislavljevića tada nije bilo pravoslavnih svještenika, Nemanja je kršten po rimokatoličkom obredu. Njegov sin, kralj Stefan Prvovenčani ovako je zapisao, prije nekih 800 godina: "A kako su u zemlji toj latinski jereji; to se po volji božjoj udostoji da u hramu tom primi i latinsko krštenje" (http://www.rastko.rs/istorija/loza_nemanjica/fajfric-svloza_1.html#gl01).

Kasnije je Nemanja po drugi put kršten, u Raškoj, po pravoslavnom obredu. Pitanje za visokopreosveštenog Amfilohija: Ako je Zeta ostala "vjerna pravoslavlju" zašto su Nemanju po rođenju krstili u rimokatoličkom obredu?

Da je Nemanja (otac Svetog Save i rodonačelnik dinastije Nemanjića) kršten prvo u Ribnici kao rimokatolik, to zna svaki svještenik SPC i svaki istoričar, ali ne vjerujem da to zna nešto puno naroda kod nas, jer kod nas narod uglavnom ne zna ništa o svojim korijenima, tako da Amfilohije Radović ima puno prostora da narodu u Crnoj Gori nametne identitet koji su mu zacrtali u Beogradu.

Pravoslavlje je prvi put u Duklju/Zetu u zvaničnoj formi pristiglo 1219. godine. Čim je Sveti Sava (sin Nemanjin) dobio od  vizantijskog cara arhiepiskopiju, osnovao je episkopiju u Zeti. Pošto nije imao pravoslavnih objekata zauzeo je rimokatolički benediktinski manastir na Prevlaci kod Tivta. Tako su Nemanjići silom počeli da šire pravoslavlje u Zeti (nemam ovđe prostora da pišem o tome detaljnije). Rimski papa je 6. januara 1346. godine od Dušana Nemanjića tražio da mu se vrate mnoge rimokatoličke crkve i manastiri koje su Nemanjići zauzeli, a među njima i benediktinski manastir na Prevlaci kod Tivta.

O čemu se možete informisati na linku: http://www.rastko.rs/cms/files/books/48490d68d5241

Prevalis prije Slovena: Dakle, na crkvištu Zlatica (koje je Amfilohije proglasio za manastir) posljednji put se crkveni život odvijao kada je ovaj kraj bio u okviru rimske provincije Prevalis, prije najezde Slovena, koji su crkvu i manastir porušili, neđe u 6. ili 7. vijeku. Tako smatraju naučnici i imaju jake rezone za takav stav.

Za TV Elmag Amfilohijevi svještenici napravili su pristojnu emisiju o crkvištu Zlatica u kojoj su (uz neke uobičajene floskule) pokazali i dosta utemeljenih činjenica o istorijatu arheološkog lokaliteta Zlatica. Možete pogledati video prilog o "manastiru" Zlatica na:  http://www.youtube.com/watch?v=osjin9KowRs 

Đakon Nikola Pejović je u ovoj emisiji koja je prikazana u aprilu 2011. između ostaloga rekao: "Svakako najvažnije otkriće u sklopu bazilike je mermerni sarkofag koji je nađen ukopan u zemlju do poklopca, u, za njega pripremljenu prostoriju, na sjevernom dijelu priprate. Dvoslivni poklopac sa 4 akroterije na uglovima, većim je dijelom razbijen, a sanduk ispražnjen. Jedna strana sarkofaga i poklopca su ukrašene motivom šestokrakog krsta u krugu između dva latinska krsta dok je na drugoj samo ravnokraki krst u krugu."

Ako je ovo bio pravoslavni manastir kako nam kaže episkop Amfilohije, zašto su pravoslavni popovi urezivali u sarkofage latinske krstove? Ima li latinskih krstova na Pećkoj Patrijaršiji, Ravanici, Studenici, hramu Sv. Save na Vračaru, hramu u Podgorici? Možda je termin - latinski neki novi šifrovani termin za srpstvo?

U emisiji je đakon Nikola Pejović dao vrlo dobre razloge za mišljenje koje vlada u nauci da je manastir uništen u ranom srednjem vijeku: "Drugi posredan podatak o odsustvu života u manastiru tokom srednjeg vijeka je nedostatak pisanih podataka u našim srednjovjekovnim izvorima. Malo je vjerovatno da bi u slučaju njegovog neprekinutog života, ili obnove u srednjem vijeku, to ostalo nezabilježeno u dokumentima, umotvorinama i predanjima. Osim ovoga u prvom pisanom pominjanju, u turskom popisu iz 1485. godine Zlatica se bilježi kao naselje, a ne kao manastir, što najvjerovatnije znači da je on već davno zapustio i razrušen."

Iz SPC se širi propaganda kako navodno Kuči čuvaju predanje da je manastiru Zlatica ime dao Sveti Sava, ali i to je - neistina. Osnovu za ovu propagandu SPC je našla kod Rusa Kovaljevskog čiju knjigu je objavio CID 1999. godine. Osoba od povjerenja ruskog dvora Jegor Kovaljevski bio je u junu 1841. godine na lokalitetu Zlatica đe je htio da ispita ima li na tom lokalitetu zlata. Bio je u pratnji jednog kaluđera i nekoliko Crnogoraca, ovako je zabilježio:

"Napomenuo sam kaluđeru koji me je pratio da je neosnovano opšte mišljenje Crnogoraca da se ovo mjesto zove Zlatica zbog toga što se tu nalazi zlato. 'Tako misle samo Katunjani', rekao je kaluđer, glasom čovjeka koji u potpunosti shvata pitanje zašto se ovo mjesto naziva Zlatica - da to nije zbog zlata nego iz drugog razloga. 'Iz kojeg razloga', upitao sam ga. 'Nekada je sveti Sava prepodobni prolazio ovuda gdje smo mi sada i vidio je njivu na kojoj se talasala zlatnožuta pšenica. Prepodobni se približio. Njiva je bila obrađena od strane izuzetno trudoljubljivog domaćina. Tada mu se Sava obratio i rekao mu: 'Tvoja kuća će uvijek biti puna, kao puna čaša, a to mjesto će biti tvoja Zlatica'.

Ostavljajući Crnogorce u njihovom ubjeđenju, iznijeću svoju pretpostavku o porijeklu riječi Zlatica. Treba napomenuti da su nazivi Zlatica i Srebrenica dosta česti u dalmatinskom primorju, gdje nema ni tragova nalazišta tih metala. Na crnogorskoj Zlatici su nalazili, a i sada nalaze, stare monete. Jednom su ovdje pronašli ćupove neobično otporne na vatru, nalazili su, po riječima Crnogoraca, nekakva neobična oruđa, i ja sam vidio neku vrstu legure sličnu šljaki: zašto se ne bi pretpostavilo da je ovdje bio novčani zavod Duklje, ili da je to mjesto nazvano Zlatica po izobilju moneta koje se nalaze i koje su se nalazile ovdje." (Jegor Kovaljevski: Crna Gora i slovenske zemlje, CID, Podgorica, 1999., strane 67. i 68).

Iako Sveti Sava Prepodobni koga je kaluđer pomenuo, nije Sveti Sava Nemanjić, pretpostavimo da je Kovaljevski pogrešno razumio i da je kaluđer mislio na Savu Nemanjića. Ali, kako nam svjedoči Kovaljevski bajkovita priča ne potiče od plemena Kuča, već od jednog kaluđera!

“Zlatni novac” Zlatice: Ništa što ima veze sa Savom Nemanjićem ne potiče od naroda, sve u vezi njega je poteklo od crkvene propagande. Oduvijek je Savin kult nametan iz crkve, nikada Savin kult nije izvirao iz naroda. Takođe nam je Kovaljevski pokazao da Katunjani, dakle Crnogorci, nijesu prihvatali kaluđersku bajku o pšenici zlatici.

Pavle Rovinski koji je skoro 30 godina proboravio u Crnoj Gori ovako je 1882. zapisao: "Dalje je Zlatica, na kojoj sad nema ničega, ali je i tu bio grad, koji je dobio ime prema zlatu koje se tu ispiralo." (Pavle Rovinski: Zapisi o Crnoj Gori, CID, Podgorica, 2001, strana 219):

U srednjem vijeku termin “zlatica” značio je bukvalno - zlatan novac i mislim da se može  prihvatati teorija Rovinskog i Kovaljevskog - koju je on razumno obrazložio, da se na mjestu današnje Zlatice nalazio novčani zavod Duklje i, kako je Kovaljevski obrazložio, nalaženjem šljake, oruđa, kovnica novca, metala. 

Uobičajeno je u mijenjanju identiteta Crnogoraca da se nove laži kaleme na stare identitetske laži, to SPC perfektno zna i to je ključni razlog zašto Amfilohije hoće da otme rimokatoličko crkvište Zlatica i druga rimokatolička crkvišta. On računa da će, ako uspije u namjeri da oskrnavi lokalitet Zlatica (i druge), za 50 godina se stvoriti atmosfera da su tu oduvijek bili pravoslavni manastiri i tako će uspjeti da počupa rimokatoličke korijene Crnogoraca. SPC priču o Zlatici podupire još i starom identitetskom prevarom a to je - da se pored crkvišta Zlatica nalazi potok koji se zove - Savin potok. Mi međutim čitamo kod Marka Miljanova u priči broj 27. iz knjige "Primjeri čojstva i junaštva" da on Savin potok prije nekih 110 godina naziva Zlatički potok!

Evo link: http://www.scribd.com/doc/2681056/Marko-Miljanov-Popovi-Primjeri-cojstva-i-junastva To će reći da je Zlatički potok saviziran u 20. vijeku. Ovo je uobičajeni metod SPC u mijenjanju identiteta Crnogoraca. Nove izmišljotine kaleme na izmišljotine stare 80 ili 100 ili na primjer 130 godina.

Prevarne tvrdnje mitropolita Amfilohija: Kako jasno vidimo iz činjenica, Amfilohijeve pretenzije na crkvište Zlatica utemeljene su na prevarnoj tvrdnji da je manastir nekada pripadao pravoslavlju, a nije pripadao nikada, jer prije 1219. godine nema pravoslavlja na ovim prostorima, a na crkvištu je pronađen sarkofag sa latinskim krstovima.

Amfilohije Radović i SPC nemaju nikakav dokument kojim mogu da opravdaju zahtjev za crkvištem na Zlatici. Moguće je, eventualno, da se iznenada pojavi neki dokument o vlasništvu, nikada viđen do sad, na primjer iz neke 1926. godine, ali takav dokument će forenzičari lako provjeriti. Postoji i mogućnost da im je tokom devedesetih godina neko iz crnogorske vlasti poklonio crkvište Zlatica, dao im dokument da su oni vlasnici crkvišta Zlatica?

Takođe, SPC na čelu sa Amfilohijem ima pretenzije na ostatke benediktinskog manastira Ratac koji se nalazi između Bara i Sutomora, a uništili su ga Turci 1571. gdine. Svi srpski i drugi istoričari kažu da je to bio rimokatolički manastir, ja bar nikada nijesam sreo da ijedan naučnik kaže da je to bio pravoslavni manastir. Nemam postora ovđe da navodim i te citate. Prosto je nevjerovatna drskost bezobzirnost visokopreosvećenog Amfilohija koji pokušava da otme lokalitet Ratac na kojem se nalazio čuveni manastir rimske crkve.

Vladika Amfilohije očigledno ima neku silu iza sebe, pa može tako da se ponaša, u mom prvom tekstu na ovom portalu pokazao sam da on često prijeti ratom.