Zašto se neki navijači u Bugarskoj organizuju da navijaju za Crnu Goru protiv Engleske i Švajcarske a neki nazovi navijači u Crnoj Gori organizuju da horski navijaju protiv Crne Gore? O toj, u nas, javno-tajnoj  navijačkoj pojavi: postojanju i sve glasnijem  oglašavanju - ne  baš nepogrješivo rečeno -  kvazi Crnogoraca – piše  doajen novinarstva Bratislav  Kokolj

Sve je, kako se moglo i očekivati, počelo u skupštinskim skamijama.  Jedni u klin drugi u ploču. Jedni su zborili: moraćemo učiniti to i to; drugi: ma kakvi! Nikad nećete napraviti ni jednu školu i sportsku halu, niti puta od mora do Durmitora, nijednu treću traku, nit imati više od jednog aviona,… Sozinu ćete probušiti kad  Nepalci probuše Himalaje,  nikad Splendid sagraditi, nikad Sveti Stefan otvoriti, a u Podgorici ćete postaviti samo dvaes-tries kočića  pomeđu ulica i trotoara, aerodrome u Tivtu i Golubovcima modernizovaćete o kukovu-dne…i td.

Ne samo to: prosjek plata će biti najmanji u regionu; krepaćemo od gladi – ako se, nedaj bože i sveti Amfilohije, ratosiljamo Srbije, ako uvedemo Euro, povedemo evropsko kolo i, poput Slovenaca, podviknemo Europa-zdaj! Dobro,  na ovo zdaj ćemo popričekati – nadati se na predugo. Nije Crna Gora za Evropu Beketov Godo, niti ovdje vise kolači o drači. U ovoj krizi i tamo gdje su slatkiši i visili – sada je manje slasti. No, poodavna je rečeno: Sreća nije vječita pa, bome, ni nesreća.    

A što se krize tiče, mi smo je inicirali i zahuktali. Pa je sada  uzimamo za alibi. Baš za sve: što nema autoputa, nema uspinjača, nema ničega, osim, što je  ovog ljeta u nas bilo ravno osaim i po ‘iljada ugostiteljskih, gradjevinskih i inih radnika iz bratske nam zemlje Srbije. Došli da rade i zarade ljeba,  istina vrijedno, časno i pošteno. A triput toliko našijeh nezapošlenijeh “dreždi”, pred šalterima biroa   rada!  

Sami protiv sebe: No, ni to nije poenta ove skaske. Ergo,čulo se i viđelo – nešto nečuveno i neviđeno u ijednoj zemlji diljem ovoga globusa: organizovane su grupe anti-navijača, tačnije privrženika  protivnika sopstvene reprezentacije.  

Ne, to nijesu ni Englezi, niti Švajcarci – iako je o tim rivalima riječ. Jednostavno to su – mahom naši ili “poreklom naši!’ državljani!

To, jamačno,  nijesu  već otpisani Bugari. nego neki naši (su) građani – ne mogu reći i sunarodnici… Bugari će, kako najavljuju, pored TV ekrana u Sofiji, Varni, Burgasu, Plovdivu -navijati za nas! Ako ništa drugo – ono sporad gesta cipancijele publike na stadionu pod  Goricom na utakmici Crna Gora-Bugarska. Tu i tada, prilikom intoniranja njihove himne – kompletna publika je stojeći  aplaudirala!

Moj vršnjak i kolega Bogdan Stojkov, minut kasnije mi, uz uzvik,“Alal vjera,  Crnogorci” – došapnu, da to nikad i nigdje nije doživio u tri ipo decenije reporterskog praćenja njegove reprezentacije u inostranstvu. I, uz malo zastiđe, dodade  “Naši navijači su u Sofiji sve vrijeme urlali i zviždali “.

Dobro, a ko će u Crnoj nam Gori – što glasno – što iz potiha iz potiha, ako ne zviždati, onda mrmoljiti i gunđati dok “Majska zora” bude odjekivala Alpima zemlje Viljema Tela  i Tila Olenspigela?

Ima, ima ih. Čak su se, kažu, u Baru i još ponegdje – već organzovani. Ako je tako – eto im ga na crn “Obraz” ili  crnorukaške “Dveri’’,  svejedno.

Bratislav KOKOLJ